Badnja večer u Vrlici: Palio se badnjak, pekla pogača, ojkalo...

Kako se proslavljalo i blagovalo u vrličkom kraju pričaju nam stariji stanovnici Vrlike i sela ispod Dinare o običajima do kojih se “od kada postoji Boga i svita” držalo i koje se štovalo. Božićno vrijeme nije bilo obilježeno skupim darovima, bogatom trpezom.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:19

Zagreb: Građani gledali balet Orašar u izravnom prijenosu ispred HNK | Video: 24sata/pixsell

- Živjeli smo skromno, ali vjerujte puno zadovoljniji nego što su današnje generacije - govori nam Božo Žeravica najstariji član KUD-a Milan Begović iz Vrlike.

- Svaka je nedjelja Došašća bila posebna u katoličkom puku, ali je najljepše bilo na samu Badnju večer - nastavlja starina Božo koji dobro “nosi” svoje osamdeset i dvije na leđima. Nebo se prosulo zvijezdama u ovu prosinačku hladnu noć. Ispred vrata Budišinih dvora, vlasnika Ante Budiše, stoji Božo i u ruci drži badnjak, usječeno drvo u kojem je izrezbaren križ. Iz kuće dopire pjesma, smijeh ukućana članova vrličkog KUD-a koji su za ovu prigodu uprizorili one najljepše sate Badnje večeri. “Valjen Isus i Marija, dobro vam došla Badnja večer” govori Božo, glava kuće dok ga na otvorenim vratima dočekuje gazdarica. Svi ukućani na pozdrav domaćina ustaju. Gazdarica Mara Vuletić krštenom vodom blagoslivlje domaćina i badnjak dok ostali svi uglas odgovaraju, “Valjen Isus, i s tobom zajedno”.

Božo prinosi badnjak otvorenom ognjištu s kojeg vatra već lagano plamsa i pali badnjak. U međuvremenu oni najmlađi zajedno s gazdaricom slamom prekrivaju pod kuće koja je tako u kući ostajala sve do Tri kralja. Svi se krste i mole Očenaš. Tek kada je molitva izmoljena ukućani sjedaju. Muškarci uvijek bliže sinije (okrugli drveni stol) sa bukarom napunjenom crnim vinom nazdravljaju, dok je ženska čeljad zabavljena u kuhinji oko spravljanja posne večere.

BLAGDANSKI SPECIJALITET Zna se što se jede za božićni ručak: Donosimo recept za sočnu 'puricu z mlincima'

- Nismo imali izobilja, nije na stolu bilo bakalara ni fritula. Našla bi se pokoja osušena pastrva, ulovljena u Cetini koja se čuvala baš za Badnju večer i posna vrlička pogača koja se mijesila i pekla na Badnjak kako bi se mogla blagovati - govori nam Mara Vuletić dok spretnim rukama miješa kiselo domaće zelje i suho meso u bronzinu, koje se kako napominje, na lagano kuhalo na vatri za sutrašnji božićni svečani ručak.

- To malo suhe ribe bi spravljali sa krumpirima, onako lešo, jer se Badnji dan postilo i pripremalo Božić. U ono doba ova posna vrlička pogača se spremala isključivo samo za Badnju večer. Dan prije Badnjaka peklo se po nekoliko komada kruha imena čurek, za sve dane, do Tri kralja. Uz ovo kiselo zelje i suho svinjsko meso sa malo slanine znalo se naći i pokoji komad koštradine (osušeno braveće meso) za božićni ručak. Naš je kraj bio bogat stokom pa se je na Božić kuhala braveća juha. Nije bilo kolača, ali se uvijek našlo oraha i bajama - priča nam Dujka Lisičar dok ostatak ukućana uz otvorenu vatru pjevuše božićne pjesme.

- Na Badnji dan običaj je bio kuću pospremiti, sve oprati i uglancati. Toga se dana ručak nije kuhao, uzeo bi svatko što bi dohvatio jer se čekala večera - govori Mara Vuletić. Nakon paljenja badnjaka i molitve domaćin kuće pali svijeću voštanicu koja se nalazi u posudi napunjenoj žitom. Na siniju Mara Čorić donosi pogaču koju domaćin rukama lomi i dijeli po komad svakom ukućaninu. Prvi iz bukare nazdravlja crnim vinom, a potom bukaru dodaje ostalim ukućanima kako bi “kružila” oko sinije. Svi ukućani nazdravljaju, staro i mlado.

- Smatralo se kako je crno vino “kripno”, a uz komad pogače i zalogaj suhe ribe bilo nam je sve za badnju večer - govori te nadodaje da se jelo iz jedne drvene činije provazaće drvenim kašikama. Svi smo iz iste drvene provazaće jeli i istom bukarom nazdravljali. Dok bi čekali polnoćku pjevali bi božićne pjesme. Tek tamo negdje šezdesetih prošlog stoljeća, počeli su se kititi borovi, ali ne ukrasima već šišaricama i slatkim bombonima omotanim u šareni papir koji su visjeli na tankom koncu.

- Mi djeca bi papir potajice da ne vide stariji odmotavali, bombone bi pojeli, a umjesto bombona stavili kamenčiće. To su bila vremena - prisjeća se Dujka. Do mise polnoćke na koju su svi, osim male djece odlazili, družilo se i pjevalo.

- Kada bi se vraćali iz crkve stariji bi, a kako i ne bi kad su cijeli Badnji dan gotovo gladovali, znali odmah jesti kiselog zelja i komad mlade slanine. Za božićni ručak na siniji nije bilo uštirkanih bijelih stolnjaka već drvena posuda provazaća iz koje smo svi i na Božić blagovali - prisjeća se Božo te Krešo Miljković, Stipan Čorić i Slavko Kojundžić.

I dok se u toplom domaćinskom ambijentu uz izlomljenu pogaču u kojoj su kako to rekoše Vrljičani, “sve slasti od ovoga svita”, prisjećamo običaja koje u vrličkom kraju od zaboravu čuvaju članovi KUD-a, na podu se djeca u slami igraju i potiho ojkaju.

BLAGDANSKA TRADICIJA Običaji: Što je Badnjak i zašto baš tada kitimo božićno drvce?

- Tkanicom me opasala majka, nek se znade da sam Vrljičanka - zaojkale najmlađe Petra i Mija Djaković.

“Bura će” kaže Božo, zapuhao sjevernjak s Dinare u ovu hladnu prosinačku noć uz izvor Cetine. U kraju gdje se i danas ojka, a pjenušavu čipku ljepšu i od najskupljih božićnih ukrasa vezu hladni brzaci s izvora Cetine, gdje se na jedinstven način pleše kolo iz Gotovčeve opere “Ero s onog svijeta” i Božić je srcu bliži. 

POSLUŠAJTE BOŽIĆNU PJESMU LIDIJE BAČIĆ LILLE: