Djecu vreba depresija iza jakog straha i loših ocjena

Samoubojstva su u porastu zato što djeca misle da je smrt kratkotrajno stanje nakon kojeg će se probuditi, a njihovi problemi će nestati, upozorava prof. dr. sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja. Glavni motivi su usamljenost, nesigurnost, strah od neuspjeha u školi i odbačenosti, ističe dr. Kocijan- Hercigonja. Samo u 2008. godini u Hrvatskoj se ubilo 16 djece do 14 godina te 57 tinejdžera od 15 do 18 godina. No suicid je četvrti vodeći razlog smrti djece između 10 i 14 godina te treći među tinejdžerima između 15 i 19 godina na svijetu. U žrvnju užurbanoga životnog ritma roditelji ne primjećuju znakove dječje tuge te ne znaju prepoznati znakovi upozorenja. Promjene u ponašanju, otuđivanje od prijatelja i obitelji, naglo mršavljenje koje može upućivati na prehrambene poremećaje (osobito anoreksiju) znakovi su koji se ne smiju ignorirati i prepisati pubertetskim “mušicama”. Negativne ocjene i nezainteresiranost za školu te rečenice poput “Ništa nema smisla” ili “Ništa me ne zanima” znak su za uzbunu i signal da se dijete otuđuje zbog nedostatka samopouzdanja i vjere u vlastite sposobnosti. I traume ili gubitak bliskih ljudi mogu izazvati lavinu tužnih misli te ozbiljno uzdrmati djetetov svijet. Na osjetljiviju će djecu naročito snažno utjecati nestabilna situacija u obitelji. Ako se roditelji ne slažu ili se odluče rastati te očajavaju li zbog dugova ili egzistencijalnih problema, tada valja djeci objasniti kako postoje rješenja i izlazi iz svih nedaća.
Muče ih i promjene na tijelu i nesigurni su zbog izgleda te seksualnosti u koju se ne razumiju pa roditelji moraju ponuditi pomoć jer djeca, želeći izgledati odraslo, rijetko priznaju probleme te se posebno u pubertetu trude izgledati bezbrižno i neovisno.
>>Samoubojstvo djece je u stalnom porastu, upozorava Matthew Nock, stručnjak za samoozljeđivanje i samoubojstva - no još mu se daje premalo pozornosti. Dječje suicidalne misli često su shvaćene kao pokušaj manipulacije, no anketa pokazuje da su razlozi djece istinska želja za smrću i pronalaženje puta iz bezizlazne situacije.
>>Djeca koja imaju više samopoštovanja i vjeruju u svoje sposobnosti manje je vjerojatno da će pasti u depresivno raspoloženje. Roditelji grade dječje samopouzdanje poticanjem i podrškom, ali i stalnim ponavljanjem pozitivnih poruka. No djeci treba objasniti i kako moraju reći roditeljima ako sumnjaju da je netko od njihovih prijatelja tužan te ako čuju da priča o smrti.
>>Smrt ne bi smjela biti tabu tema u obitelji, nego bi se djeci trebalo objasniti kako nakon samoubojstva nema povratka. Uz lijepe priče o životu i svladavanju problema važno je da roditelji djeci ponavljaju koliko ih vole bez obzira na prolazne svađe i sukobe. Važno je i da djeca shvate kako loše ocjene i uspjeh u školi nisu nerješiv problem te će ih dijete uspješno ispraviti.