Dok je on pokušavao prohodati, cura mu se borila s depresijom
On je pretrpio ozljedu i liječnici su mu rekli da nikad neće hodati, ali nije odustao. U međuvremenu je upoznao svoju buduću ženu koja je pala u depresiju jer je izgubila sebe brinući se o njemu
Chris Norton je 2010. godine imao samo 18 godina kad je pretrpio ozljedu kralježnice koja ga je paralizirala dok je igrao nogomet na sveučilištu Iowa's Luther.
POGLEDAJTE VIDEO (o borbi za normalan život s invaliditetom):
Liječnici su mu rekli da ima samo tri posto šanse da će ikada više hodati. Naredno desetljeće za njega je bilo burno, uznemirujuće i inspirativno.
2013. godine je upoznao Emily, studenticu Državnog sveučilišta u Iowi. Zaručili su se 2015. godine, noć prije nego je diplomirao i dospio na naslovnice brojnih časopisa kad je odšetao po svoju diplomu.
Par se oženio 2018. godine, a Chris je odšetao 6.4 metra do oltara. Udomili su 17 djece i posvojili pet djevojčica. Sada su podijelili svoju intimnu priču o Chrisovom sedmogodišnjem zadatku da stane na noge za njihovo vjenčanje u knjizi pod nazivom 'The Seven Longest Yards'.
U njoj su se osvrnuli i na poteškoće njegovanja dijeleći Emilynu bitku s depresijom koju je razvila suočavajući se s doživotnom ulogom njegovateljice.
Video možete pogledati ovdje:
- Doista smo htjeli podijeliti našu priču u ovoj knjizi kako bismo pokazali ljudima da najteži trenutci u životu mogu biti izvor naših najvećih darova - rekao je Chris.
Emily i Chris su se upoznali na aplikaciji za upoznavanje, kad je Emily imala 20 godina i radila u domu za zlostavljane mlade. Chrisova motivacija i ustrajnost su zaprepastili Emily.
- Jako su me privlačili on i njegova priča te kako se on ne želi predati. Tako smo se isprva povezali - prisjeća se Emily.
Oboje su pobožni kršćani pa su brzo odlučili da se žele vjenčati, a Chris ju je zaprosio 2015. godine u njihovom omiljenom restoranu u Michiganu, a rečenica 'Hoćeš li se udati za mene' bila je svijećama ispisana na podu.
Sutradan su dospjeli na naslovnice kad je objavljen video Chrisa koji uz Emilynu pomoć hoda po svoju diplomu. Međutim za Emily je taj trenutak euforije bio popraćen teškim padom u depresiju, tjeskobom i potragu za vlastitom dušom.
- To je bilo vrlo mračno razdoblje. Potpuno sam izgubila nadu. Osjećala sam se kao da ja više nikad neću biti ja. Izuzetno sam neovisna, želim sve raditi samostalno i pokušala sam se boriti s time umjesto da sam se suočila s onime što se događa i gurala sam to ispod tepiha. Na lice sam 'stavila' osmijeh i nitko nije imao pojma koliko se mučim. Svi su mislili da nam je sjajno i da je sve dobro, a ja sam se borila ne znajući kako da pređem preko toga - tvrdi Emily.
POGLEDAJTE VIDEO:
Godinama se odupirala traženju pomoći jer je mislila da će ju to učiniti slabom. Na kraju se oslonila na crkvu koja ju je uputila na forum gdje je napokon mogla podijeliti osjećaje.
- Uspjela sam dobiti nadu, snagu i hrabrost od Boga kako bih napokon dogovorila sastanak s terapeutom za mentalno zdravlje i dobila lijekove. Ta kombinacija lijekova i Boga mi je stvarno pomogla okrenuti stvari. Zato sam se u ovoj knjizi otvorila, a to je bilo jako teško. Teško je biti ranjiv i otvoriti se o nečemu (poput ovoga) - kaže.
U knjizi je otkriven naporan emocionalni rad koji se nalazio u pozadini tih sedam godina kojih je Chris trenirao da prohoda 6.4 metra do oltara.
- Ta šetnja je vjerojatno bila najlakši dio našeg putovanja. Zadao sam si cilj da hodam s Emily na našem vjenčanju. Od moje ozljede leđne moždine trebalo mi je sedam godina za to. Ali morali smo proći kroz brojne uspone i padove kako bi se to vjenčanje dogodilo. Bilo je trenutaka kad nisam znao hoće li uopće biti vjenčanja - kaže Chris.
Pozvao je i druge koji se suočavaju s nepremostivim izazovima da 'nastave ići naprijed' i da čuvaju nadu da se stvari mogu popraviti na bolje, piše Daily Mail.
NEUSPJEŠNE VEZE: Ovi horoskopski znakovi ne idu zajedno i ne podnose se
Sretno Vam bilo
Svaka im čast,ako je sve kako kažu,ali mi ova priča liči,da ima više rupa no svajcarski sir,puno nekih nelogičnosti,al aj da verujem😏
Tako lijepa djevojka mogla si je naći zdavog momka s kojim je mogla graditi normalan život, ovako je osuđena da brine doživotno o suprugu sa invaliditetom. Zašto je odabrala težak život i pritom dobila depresiju zna samo ona i reško je to shvatiti.