Ljubav nas može potpuno obuzeti, ali što se zapravo događa u našem mozgu i tijelu kad se zaljubimo? Dvije osobe u ljubavi mogu postati poput jednog organizma
KAŽE ZNANOST
Evo kako zaljubljenost mijenja tijelo i um, s partnerom možete postati 'jedan organizam'
Čitanje članka:
4
min
Tema ljubavi zaokuplja misli pjesnika i filozofa od pamtivijeka, kako je to zapisao i Shakespeare: “Put istinske ljubavi nikada nije bio lak.” Biološka antropologinja dr. Helen Fisher, autorica knjige Anatomija ljubavi, pojašnjava kako zaljubljivanje izaziva niz tjelesnih reakcija. Neurotransmiter noradrenalin, koji igra ključnu ulogu u pobuđenosti i budnosti, povećava broj otkucaja srca, krvni tlak i širi zjenice. On, uz adrenalin, može uzrokovati znojenje dlanova i osjećaj “leptirića” u trbuhu.
Glavni pokretač romantične ljubavi, kaže Fisher, jest dopamin, odnosno neurotransmiter i hormon koji stvara osjećaj zadovoljstva, motivacije i ushićenja. Godine 2005. njezin je tim prvi put pomoću funkcionalne magnetske rezonancije promatrao mozak zaljubljenih osoba i otkrio pojačanu aktivnost u dijelu mozga koji proizvodi dopamin. To potiče usmjerenost, energiju i snažnu potrebu za jednom specifičnom osobom.
POGLEDAJTE VIDEO:
VIDEO
Zaljubljeni mogu razgovarati satima, osjećati euforiju kad su zajedno i tugu kad su razdvojeni, izgubiti apetit, imati nesanicu i doživljavati opsesivne misli i sve to zahvaljujući dopaminu. Taj isti sustav tjera ljude da pišu ljubavna pisma, poeziju i čine lude stvari zbog nekoga tko im je poseban.
Ljubav, požuda i privrženost - tri različita sustava
Iako srodni, ljubav, požuda i privrženost temelje se na različitim neurobiološkim sustavima. Požuda je prvenstveno potaknuta testosteronom i služi za pokretanje seksualne privlačnosti.
Dopamin omogućuje usmjerenost na jednu osobu, dok se privrženost temelji na oksitocinu, koji nas povezuje i motivira da ostanemo uz partnera dovoljno dugo da odgojimo djecu.
Ovi sustavi se preklapaju, što može dovesti do zabune. Površan seksualni odnos može povećati razinu dopamina i stvoriti lažni dojam zaljubljenosti.
Dugoročna ljubav i pozitivne iluzije
U istraživanju iz 2011. dr. Fisher je proučavala dugoročne parove, 17 osoba koje su bile u braku u prosjeku 21 godinu i tvrdile da su još uvijek zaljubljene. Snimanjem mozga otkriveno je da su kod gledanja fotografije partnera aktivirane iste moždane regije povezane s požudom, privlačnošću i ljubavlju.
Kod onih s visokom razinom partnerske sreće, uočena je i aktivnost u regijama mozga povezanima s empatijom, kontrolom stresa i emocija te s tzv. “pozitivnim iluzijama”, sposobnošću da zanemarimo partnerove nedostatke i usmjerimo se na njegove dobre strane.
Za poticanje ljubavi Fisher preporučuje: poljupce i zagrljaje za povećanje testosterona, zajedničke nove aktivnosti za podizanje dopamina te držanje za ruke i nježnost za jačanje oksitocina.
Ljubav je kao droga
Tezu da je dopamin glavni pokretač ljubavi neki osporavaju. Dr. Adam Bode s Australskog nacionalnog sveučilišta smatra da su za osjećaj ljubavi mnogo važniji, opioidi. Oni su snažno povezani s osjećajem ugode i ovisnosti, slično drogama poput kokaina ili heroina.
Opioidi nas čine ovisnima o osobi koju volimo, izazivaju ugodu u njezinoj prisutnosti i osjećaj boli u odsutnosti. Stoga prekid ili smrt partnera može biti izuzetno bolan, nalik fizičkoj apstinenciji.
Ljubav ili samo požuda?
Dr. Anna Machin, evolucijska antropologinja i autorica knjige 'Zašto volimo', tvrdi da ljubav nije jednostavna i da se temelji na psihološkoj povezanosti, a ne na “iskrici” pri prvom pogledu. “Ljubav na prvi pogled” zapravo je požuda, smatra liječnica. U tom trenutku djeluju drugačiji neurotransmiteri: dopamin, oksitocin i serotonin, a ne opioidi koji su ključni za duboku emocionalnu povezanost.
Biološka sinkronizacija u dugim vezama
Machin u svojim istraživanjima ističe kako se u dugotrajnim vezama javlja biološka sinkronizacija. Kada zaljubljeni provode vrijeme zajedno, razina hormona poput oksitocina postaje slična, kao i krvni tlak, tjelesna temperatura i broj otkucaja srca.
Ovo se događa i između roditelja i djece te je razlog zbog kojeg se novorođenče polaže na prsa roditelja, kako bi njihovi tjelesni sustavi ušli u sinkronicitet.
Prema Machin, dvije osobe u ljubavi mogu postati poput jednog organizma. To je, kaže ona, prava biološka definicija srodnih duša.
Nije sve u romantičnoj ljubavi
Iako ideja o “sjedinjenju duša” zvuči romantično, Machin ističe da nam romantična ljubav nije nužna za ispunjen život. Premda društvo i industrija često uzdižu romantične veze kao vrhunac postojanja, istraživanja pokazuju da su odnosi općenito, prijateljstva, obitelj i zajednica, ključni za mentalno i fizičko zdravlje te dugovječnost.
Ljubav može doći u mnogim oblicima, čak i kroz vezu s kućnim ljubimcem.
Ljubav kao iskustvo cijelog tijela
Najvažnije što trebamo znati o ljubavi, kaže Machin, jest da ona nije ograničena samo na mozak ili srce.
Neurokemikalije povezane s ljubavlju, poput oksitocina i endorfina, prirodni su analgetici koji se otpuštaju ne samo u emocionalnim, već i u fizičkim interakcijama, poput dodira, zagrljaja i zajedničkog smijeha.
Zato dugoročne veze opstaju, jer fizički kontakt s partnerom izaziva “kemijski udar” sreće, dok razdvojenost može izazvati “simptome odvikavanja”. Ljubav djeluje jednako snažno u svim životnim dobima: možemo se zaljubiti jednako duboko s 21 kao i s 55 godina. Uistinu, riječ je o iskustvu koje uključuje cijelo tijelo, ne samo srce ili mozak, piše msn.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
