Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Najintrigantniji dio istraživanja u Göbekli Tepeu je tzv. Sjećanje na kataklizmu. Rad sugerira da su ovi zapisi služili kao sjećanje na udar kometa (oko 10 850. g. pr. Kr.) koji je uzrokovao mini ledeno doba
Göbekli Tepe je svetište u jugoistočnoj Anatoliji u Turskoj, staro oko 12 000 godina. Izgradili su ga lovci-sakupljači puno prije nastanka prvih država, ratarstva i sjedilačkog načina života. Ta megalitska kultura vodi nas u potpuno suprotnom smjeru od dosadašnjih učenja. Umjesto da religija bude posljedica razvoja složenih društvenih struktura, moguće je da su zajednička simbolika, vjerovanja i ritualna praksa imali presudnu ulogu u oblikovanju ranih oblika kolektivne organizacije. Brojna pitanja i dalje ostaju otvorena. Još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno na koji su način zajednice prije približno 12.000 godina organizirale izgradnju tako velikih kamenih kompleksa, kakvu je ulogu u njihovom simboličkom i ritualnom sustavu imao takozvani kult lubanja, predstavljaju li pojedini reljefi i simboli na kamenim stupovima najranije pokušaje kalendarskog bilježenja vremena ili čak moguće interpretacije prirodnih katastrofa, poput pada kometa. Upravo ta nerazriješena pitanja čine Göbekli Tepe jednim od najintrigantnijih arheoloških lokaliteta ranog neolitika.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:25
Godine 2024. i 2025. bile su iznimno plodne za istraživanja lokaliteta Göbekli Tepe smještenog u jugoistočnoj Anatoliji u Turskoj, starog oko 12.000 godina. Dok su ranija arheološka iskopavanja bila orijentirana na arhitekturu svetišta, najnovija otkrića bave se intelektualnim i ritualnim životom tih ljudi te njihovim porijeklom.
Otkriće najstarijeg kalendara na svijetu koji dokazuje da su lovci-sakupljači prije 12.000 godina razumjeli astronomiju i solarne cikluse, ostavio je bez daha mnoge znanstvenike. U srpnju 2024. objavljena je studija dr. Martina Sweatmana koja je analizirala simbole na Stupu 43 (poznatom kao "Vulture Stone" ili „Lešinarski kamen“). Analizom ureza u obliku slova "V", znanstvenici su zaključili da su ti ljudi bilježili dane. Jedan stup sadrži točno 365 ureza, podijeljenih na 12 lunarnih mjeseci plus 11 dodatnih dana.
Najintrigantniji dio spomenutog istraživanja je tzv. Sjećanje na kataklizmu. Rad sugerira da su ovi zapisi služili kao sjećanje na udar kometa (oko 10 850. g. pr. Kr.) koji je uzrokovao mini ledeno doba. Taj je događaj vjerojatno bio "okidač" koji je natjerao lovce-sakupljače da se organiziraju.
Utvrđeno je da se oko 10 850. g. pr. Kr. dogodilo naglo i ekstremno zahlađenje koje je trajalo oko 1200 godina. Međutim, u znanstvenim krugovima sporan je uzrok tog zahlađenja. Zagovornici hipoteze udara (među kojima je Sweatman) tvrde da je Zemlju pogodio komet.
U prilog tome govore dokazi na više od 50 lokacija diljem svijeta s pronađenim nano-dijamantima, mikrosferama platine i iridija, tj. materijalima koji su tipični za udare svemirskih tijela. Sweatmanov rad tvrdi da je Stup 43 („Vulture Stone“) zapravo "kameni dokument" tog događaja. On tumači lik škorpiona, ptica i bezglavog čovjeka kao astronomske simbole (zviježđa) koji bilježe točan položaj neba u trenutku udara. Prema Sweatmanu, taj udar je uzrokovao propast megafaune i natjerao ljude da se organiziraju u veće zajednice kako bi preživjeli u novim, težim klimatskim uvjetima. To bi objasnilo zašto je Göbekli Tepe izgrađen – kao vjerski odgovor na "gnjev s neba".
Pristalice teorije udara kometa smatraju to kao još jedan snažan dokaz da se nešto fatalno dogodilo na Zemlji. U 2024. godini objavljeno je nekoliko radova koji potvrđuju visoke koncentracije platine na arheološkim nalazištima u Siriji (Abu Hureyra), što ide u prilog tezi da je udar bio stvaran i da je izravno pogodio regiju blizu Göbekli Tepea. Budući da u samom Göbekli Tepeu nije pronađen krater, znanstvenici gledaju Abu Hureyru u današnjoj Siriji, koja je udaljena samo oko 160 km od Göbekli Tepea, kao na mjesto pada komete. Arheološki dokazi upućuju na to da je pretpovijesno naselje Abu Hureyra u Siriji prije otprilike 12 800 godina (na početku mlađeg drijasa) uništeno uslijed kozmičkog udara, vjerojatno eksplozijom komete ili meteora u atmosferi (airburst). Istraživanja su otkrila sloj materijala koji ukazuje na to da je naselje naglo uništeno, što se smatra jednim od najranijih dokaza o kozmičkom udaru koji je utjecao na ljudsku zajednicu.
Tu su pronašli rastopljeno staklo koje nastaje samo pri temperaturama iznad 2200°C (što ne može uzrokovati običan požar ili vulkan). Pronađeni su nano-dijamanti i zrnca kvarca s mikroskopskim oštećenjima (shock-fractured quartz) koja su nastala pod golemim pritiskom, što podupire teoriju o udaru. Vjeruje se da je ovaj katastrofalni događaj promijenio klimu i okoliš, što je, prema nekim teorijama, moglo potaknuti lokalno stanovništvo na početak poljoprivrede i uzgoja usjeva kako bi preživjeli. (Moore, A. M. T., Kennett, J. P., LeCompte, M. A., DeCarli, P. S., Bunch, T. E., Wittke, J. H., Howard, G. A., West, A., Tankersley, K. B., Goodyear, A. C., Moore, C. R., Daniel, I. R., Ray, J. H., Lopinot, N. H., Ferraro, D., Israde-Alcántara, I., Bischoff, J. L., DeCarli, P., Hermes, R. E., … Firestone, R. B. (2020). Evidence of cosmic impact at Abu Hureyra, Syria at the Younger Dryas onset (~12.8 ka): High-temperature melting at >2200 °C. Scientific Reports, 10, Article 4185. https://doi.org/10.1038/s41598-020-60867-w)
S druge strane, kritičari Sweatmana kažu da je njegovo čitanje simbola na stupovima previše maštovito i da se isti simboli mogu tumačiti na desetke drugih načina.
Ako se priklonimo Sweatmanovoj teoiji, Göbekli Tepe bi bio prvi spomenik podignut kao sjećanje na udar kometa i katastrofu koju je taj događaj stvorio. Fascinantno je da su ljudi (bez poznavanja pisma) pamtili i bilježili događaj tijekom tisuća godina što Göbekli Tepe pretvara i u svojevrsnu prvu 'knjižnicu' na svijetu.
Ništa manje fascinantno nije praćenje zviježđa koje Sweatman povezuje sa životinjskim simbolima, odnosno životinje sa specifičnim zviježđem. To upućuje da su stanovnici Göbekli Tepea, lovci i sakupljači, razumjeli procesiju ravnodnevice (sporo pomicanje Zemljine osi) tisućama godina prije nego što su to navodno otkrili antički Grci, točnije službeno se otkriće precesije pripisuje grčkom astronomu Hiparhu (oko 130. pr. Kr.). (Sweatman, M. B. (2024). Representations of calendars and time at Göbekli Tepe and Karahan Tepe support an astronomical interpretation of their symbolism. Time and Mind: The Journal of Archaeology, Consciousness and Culture, 17(3–4), 191–247. https://doi.org/10.1080/1751696X.2024.2373876)
Postoje brojne neznanstvene teorije koje su pokušale objasniti kako su ljudi prije 12000 godina iz lovačko-sakupljačke kulture naglo skočiti u složeni civilizacijski okvir. Brojna pitanja na koja danas ne znamo sa sigurnošću dati odgovore, mnogima golicaju maštu i vode ih prema alternativnim odgovorima.
Jedna od tih teorija je i ona koja govori o prisutnosti izvanzemaljaca koji su „ubrzali“ razvoj ljudskog društva. Zagovornici ove teorije tvrde da su T-stupovi zapravo prikazi izvanzemaljaca, ili da su izvanzemaljci dali ljudima tehnologiju za obradu i prijenos kamenih blokova. Neki smatraju da je Göbekli Tepe opservatorij i da su tu „zvjezdana vrata“ odnosno mjesto na koje su se spuštali posjetitelji iz svemira. U prilog tome navodno govori preciznost kojom su stupovi izrađeni i postavljeni, što nadilazi potrebe običnih nomada. Neki povezuju Göbekli Tepe sa sumerskim mitovima o grupi božanstava zvanim Anunnaki ili "oni koji su s neba sišli na zemlju", koja su navodno donijela civilizaciju na Zemlju.
Arheološka istraživanja daju odgovore na brojna pitanja, ali ne na sva. Tako znamo da su ljudi u davnoj prošlosti koristili sustave poluga, užadi, ljudsku i životinjsku snagu i da su izvrsnim planiranjem i organiziranjem bili uspješni u velikim graditeljskim pothvatima. Na samom lokalitetu pronađeni su brojni nedovršeni stupovi u kamenolomu udaljenom samo par stotina metara, što dokazuje da su ih klesali ljudi na licu mjesta. I dalje ne znamo kako je to bilo moguće u vrijeme kada nije postojala državna struktura i upravljanje s obzirom da se radi o lovačko-sakupljačkim kulturama ranog neolitika.
Znanstvena istraživanja iz 2024. i 2025. godine sve više dokazuju da je Göbekli Tepe proizvod dugotrajnog razvoja lokalnih zajednica koje su tisućama godina usavršavale svoje vještine. Odgovori su se pokušali pronaći i u genetskim istraživanjima.
Izravna ekstrakcija DNK iz uzoraka u samom Göbekli Tepeu je izostala zbog loše očuvanosti uzoraka, ali znanstvena ispitivanja su se fokusirala na genetsku analizu populacije srodne onoj koja je gradila Göbekli Tepe (nalazišta iz regije Taş Tepeler) i njihov genetski utjecaj na Europu.
Da bi se DNK očuvala 12000 godina, potrebni su hladni i suhi uvjeti. Göbekli Tepe se nalazi u regiji s visokim temperaturama i alkalnim tlom koji agresivno djeluje na kosti. Većina kostiju pronađenih u Göbekli Tepeu su mali fragmenti, često spaljeni ili "isprani" kemijskim procesima u zemlji, što uništava genetski materijal. Iako nemamo savršen uzorak iz samog Göbekli Tepea, znanstvenici su uspješno analizirali DNK s obližnjih, suvremenih lokaliteta poput Boncuklu Tarla i Çatalhöyüka. Ti podaci nam govore da su ljudi koji su naseljavali tu regiju tzv. „anatolijski lovci-sakupljači" bili genetski specifična skupina koja se tisućama godina razvijala na tom prostoru. Oni nisu bili doseljenici koji su donijeli znanje, već lokalno stanovništvo koje je polako prelazilo s lova na poljoprivredu. Genetska istraživanja su pokazala da su ti ljudi vjerojatno imali tamniju put i tamne oči.
Istraživanje i znanstveni rad Feldmana i suradnika dokazuje da su graditelji neolitskih hramova u Turskoj bili lokalni lovci-sakupljači, a ne doseljenici. To potvrđuje da je kultura Göbekli Tepea bila autohtona. (Feldman, M. et al. (2019): "Late Pleistocene human genome suggests a local origin for the first farmers of central Anatolia." Nature Communications. Late Pleistocene human genome suggests a local origin for the first farmers of central Anatolia. Nature Communications, 10, Article 1218. https://doi.org/10.1038/s41467-019-09209-7)
Recentna istraživanja pokazala su kako su se geni iz Anatolije miješali s europskim lovcima-sakupljačima. Ona govore o genetskom putu koji vodi izravno od Anatolije do mezolitičkih i neolitičkih stanovnika današnje Hrvatske. Analize neolitičkih kostiju iz Hrvatske i ostatka Europe potvrdile su da veliki dio genetskog koda današnjih Europljana potječe upravo od te populacije iz Anatolije. Dakle, DNK "potpis" graditelja Göbekli Tepea prisutan je u genima prvih poljoprivrednika koji su prije 8000 godina stigli u prostore današnje Hrvatske. Nisu se prenosili samo geni, nego i znanje. Povezivanje Göbekli Tepea (oko 9500. g. pr. Kr.) sa Starčevačkom kulturom (oko 6200. g. pr. Kr.) i Vučedolskom kulturom (oko 3000. g. pr. Kr.) na prvi pogled izgleda nemoguće zbog prevelike vremenske razlike. Međutim, ako pogledamo vezu ideja, genetike i simbolike, uočavamo povezanost. Genetska istraživanja (poput onih koja su radili Feldman i Krause) potvrđuju da su preci nositelja Starčevačke kulture u Slavoniji potomci anatolijskih farmera. Iako su za Starčevačku kulturu nisu karakteristična megalitska svetišta, koncept stalnog naselja i ritualnog prostora koji odvaja "sveto" od "svjetovnog" izravna je baština neolitičke revolucije začete u Göbekli Tepeu.
24sata © 2026
