Više ni dvoje ljudi nije moglo izaći istovremeno, no psi kao da su'dobili na lotu' jer s njima smijete u šetnju. Na društvenim se mrežama zato sad dijele fotografije iscrpljenih pasa
'SVAKI DAN JE MALO LAKŠE'
Iz Španjolske: U karanteni smo već tjednima, evo kako nam je
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: HZJZ: Ne nosite nakit van, svu robu operite, sve dezinficirajte
Novinarka Elizabeth Bennett ove je godine iz SAD-a odselila u Barcelonu gdje su na snazi slične mjere karantene i samoizolacije kao i kod nas; s tim da je kod njih puno više oboljelih pa je još prije dva tjedna uvedena takozvana potpuna karantena i ljudi van smiju samo sa dozvolom, a ulice su prepune policije. To naravno nije ono što je Bennet zamišljala da je očekuje u Barceloni, no privikava se na tu novu situaciju. A stvari, tvrdi, ipak postaju bolje.
Za Huff Post je napisala kako je sada u Španjolskoj i kako se nosi s onim što muči mnoge diljem svijeta zadnjih dana - izolacijom. Prenosimo njezin tekst u cijelosti:
Kad sam ovu jesen tek doselila u Barcelonu, mislila sam da me čekaju večeri ispunjene izletima na plaže i ispijanjem vina na trgovima - nikako nisam mogla ni zamisliti da ću dane provoditi u svom stanu i izolaciji zbog virusne pandemije.
U nedjelju, 15. ožujka, španjolska je vlada najavila dvotjednu izolaciju svih građana zbog zaustavljanja širenja koronavirusa. Javnosti je naređeno da ostanu kod kuće, osim ako trebaju osnovnu hranu ili lijekove. Škole, sveučilišta, restorani, kafići, svi objekti i javne površine zatvoreni su.
Španjolci su vrlo druželjubivi, a zahvaljujući toploj klimi većinu vremena provode na otvorenom. Tijekom cijele godine u mom su kvartu kafići otvoreni po cijele noći i ljudi sjede vani na terasama. Svakog jutra i poslijepodneva, točno kao prema satu, gomila se djece okuplja pred školom gdje pričaju, jedu kolače i zajedno igraju igrice na mobitelima.
Prošlog je ponedjeljka, prvi dan službene karantene, grad izgledao skroz drugačije. Čudno je bilo vidjeti potpuno praznu gradsku plažu, no puste su ulice bile još čudnije. Većina ljudi imala je zaštitne maske i rukavice. U velikom supermarketu dočekao me zaštitar koji je pazio da u redu ljudi stoje 'jedan po jedan', što sam do tad vidjela samo u ekskluzivnim noćnim klubovima. Otišla sam i u ljekarnu gdje su kupci lijekove uzimali kroz malu rupu na staklu.
Prvi tjedan karantene bio je jako težak. Situacija je brzo eskalirala, a svi su se planovi odgađali - uključujući i posjet mojih roditelja i zabavu za predstojeće praznike - a meni su dani prolazili u iščekivanju 'Dnevnika'. Opsesivno sam čitala vijesti pokušavajući shvatiti što se dovraga događa i kad će se to završiti. Pomisao da ću dugo biti u stanu bila budila mi je osjećaj klaustrofobije i čak je i ispijanje vina u pidžami brzo izgubilo draž.
Kako se prvi tjedan bližio kraju, vlada je na još dva tjedna produžila opću karantenu i dodatno pooštrila pravila nadzora te je građanima podijelila papire koje moraju nositi sa sobom ako izlaze, s objašnjenjem gdje idu i zašto.
Činilo se da su stvari postale još ozbiljnije i stalno sam se podsjećala da što su mjere strože, prije će biti bolje. Prisutnost policije vidno se povećala i više nije ni dvoje ljudi istovremeno moglo izaći iz jednog doma. Psi su, međutim, 'dobili na lotu' jer je svima koji imaju pseće pratitelje dopuštena šetnja - pa se po društvenim mrežama dijele fotografije iscrpljenih pasa. Jednog je čovjeka policija tako zaustavila dok je šetao - kozu.
Ipak, drugog su tjedna stvari postale malo lakše. Postavila sam budilicu za 8 ujutro svakog radnog jutra da prije posla odradim HIIT vježbe ili jogu.Veliki sam zagovornik ležernije udobne odjeće ali kad se mjesecima ni ne odijevate dobro se malo srediti i kad nema potrebe. Večeri smo počeli ispunjavati telefonskim pozivima obitelji, online druženjima s prijateljima, kvizu u pubu preko Zoom aplikacije. Mislim da nisam od kad sam došla u Španjolsku više bila u kontaktu s tolikim brojem prijatelja.
Premda internet može sugerirati da je ovo savršeno vrijeme za početi s čitanjem neke nove knjige, užurbani online život je mnogima zanimljiviji pa nema smisla na sebe vršiti pritisak da sad vrijeme moramo produktivno iskoristiti. Život je i dalje prilično 'brz' iako su ljudi po cijeli dan kod kuće i dovoljno je suočiti se s trenutačnom situacijom, ne trebate dodatni izazov.
Polako, ali sigurno, prestala sam razmišljati o paralelnoj stvarnosti i onome što bi radila da se ovo nije dogodilo. Svakako mi nedostaje stari život, ali se iznenađujuće dobro privikavam i na ovaj. Ljudi pričaju o 'novoj normali' i to stoji, nekako se čovjek uspije prilagoditi.
A kad mi je sve drugo loše, jedva čekam 20:00 h kad cijela ulica izađe na balkone i plješće u znak solidarnosti s medicinskim radnicima. Kako dani prolaze ljudi sve više tada i i plešu, pjevaju, puštaju glazbu i trube iz automobila. A to mi je i svakodnevni podsjetnik na to kakav će se ludi party održati jednom kad sve ovo napokon završi.
POGLEDAJTE VIDEO #ZAJEDNO24SATA sa Robertom Knjazom:
Pokretanje videa...
00:25
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
