Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Tog 25., 26. i 27. svibnja oči bivše države gledale su prema trima stadionima — u Beogradu, Nišu i Osijeku. Na prvom se veličalo 'bratstvo i jedinstvo', a na druga dva se, kako će se kasnije pokazati, odlučivalo o nogometnom prvenstvu.
Petak je, 25. svibnja. Na stadionu Jugoslavenske narodne armije u Beogradu tisuće mladih plešu i pjevaju u pomno režiranoj koreografiji. Slavi se Dan mladosti i rođendan Josipa Broza Tita. Doduše, Tito je rođen početkom svibnja, (4. ili 7., ovisno o izvoru op.a.), ali 25. svibnja odabran je kao simboličan datum – podsjetnik na dan kada su ga Nijemci 1944. desantom na Drvar pokušali eliminirati. Maršal je tada ranjen. U godinama nakon rata i taj će detalj postati dio mita o veličini, neustrašivosti i autoritetu najvećeg sina svih naroda i narodnosti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Idealan događaj za slavlje novog rođendana.
Tito taj dan ima 87 godina. Četiri dana ranije vratio se iz službenog posjeta SSSR-u, gdje je razgovarao s generalnim sekretarom Komunističke partije Leonidom Brežnjevom, u Podmoskovlju obišao ergelu rasnih konja te posjetio Zvjezdani grad, svemirski centar u kojem se susreo sa sovjetskim kozmonautima. Svi mediji u Jugoslaviji opširno su izvještavali o tome.
Slet promatra iz svečane lože, okružen najvišim predstavnicima Komunističke partije, izvršne vlasti i vojske. Zdravlje mu je već ozbiljno narušeno. U najvišim političkim krugovima sve su svjesniji da Stari neće još dugo i da nakon njega više ništa neće biti isto. Jugoslavija je ušla u posljednju godinu vladavine svojega doživotnog predsjednika. Odjeven u bijelu maršalsku uniformu, sluša jugoslavensku mladost koja mu se još jednom zaklinje na vjernost uz poruku: “Računajte na nas...”
Čeka se vrhunac večeri. Dolazak Štafete mladosti
Subota je, 26. svibnja. Na stadionu Čair u Nišu igra se prva utakmica 30. kola Prve jugoslavenske nogometne lige. Radnički dočekuje zagrebački Dinamo. Vrijeme je sparno, na tribinama je oko 5000 ljudi, utakmicu prenosi televizija. Sudi Bracanović iz Titograda, današnje Podgorice, i, kako je tada pisao Večernji list, sudi gotovo bez greške.
Dinamo te sezone igra vrhunski. Trener Vlatko Marković ima paklenu momčad. Tu su Stinčić, Bogdan, Zajec, Mustedanagić, Džoni, Bručić, Cerin, Mlinarić, Kranjčar... Kolo ranije Modri su pobijedili OFK Beograd 3:0, a tog su proljeća u gostima svladali i Hajduk i Crvenu zvezdu. Na Maksimiru je pao i Partizan. Pobjedom u Nišu Dinamo bi bio korak bliže tituli. Posljednju je osvojio još 1958. godine. Zagreb se nada.
Dinamo 1979.
Nedjelja je, 27. svibnja. Na stadionu Gradski vrt u Osijeku gostuje Hajduk. Vrijeme je sunčano i sparno. Na tribinama je 25.000 ljudi. Sudi Pavičević iz Kragujevca i, kako je tada pisao Večernji list, sudi osrednje.
Hajduk te sezone igra vrhunski. Trener Tomislav Ivić ima paklenu momčad. Tu su Katalinić, Šurjak, Mužinić, braća Vujović, Peruzović, Čop, Rožić... Kolo ranije Bili su pobijedili Borac iz Banje Luke 3:1, a tog su prvenstva dva puta dobili Crvenu zvezdu i jednom Partizan. Pobjedom u Osijeku Hajduk bi napravio velik korak prema tituli. Posljednju je osvojio 1975. godine. Bila bi mu to četvrta titula u posljednjih devet godina. Split se nada.
No vratimo se deset mjeseci unatrag...
Subota je, 12. kolovoza 1978. Prvo je kolo prvenstva Jugoslavije u nogometu. Dinamo gostuje u Rijeci, a momčad s Kantride u početni sastav uvrstila je Edmonda Tomića, igrača koji zbog žutih kartona nije imao pravo nastupa. Tadašnji Dinamov tehnički direktor Zorislav Srebrić prije utakmice upozorava Riječane da Tomić ne smije igrati. Ako ipak zaigra, Zagrepčani će se žaliti.
Riječani ignoriraju upozorenje. Tomić igra. Rijeka pobjeđuje 2:1. Dinamo se žali.
U prvi mah čini se da je stvar jasna. Fudbalski savez Jugoslavije prihvaća žalbu, a utakmica se registrira 3:0 za Dinamo. U to vrijeme pobjeda donosi dva boda. S tim bodovima Dinamo završava jesenski dio prvenstva kao prvi, dva boda ispred Hajduka.
A onda dolazi obrat. Utakmica se naknadno “vraća” na 2:1 za Rijeku. Dinamo ostaje bez bodova i pada na drugo mjesto, bodovno izjednačen s Hajdukom, ali slabiji u gol-razlici. Sredinom travnja 1979. Izvršni odbor FSJ-a traži mišljenje vlastite Komisije za propise. Komisija potvrđuje: utakmica se mora registrirati 3:0 za Dinamo. No FSJ odbacuje mišljenje vlastite komisije i potvrđuje pobjedu Rijeke.
S tim teretom, koji ga prati kroz cijelo prvenstvo, Dinamo te subote dolazi u Niš.
Subota je, 26. svibnja. Dinamova igra, koja je cijelu sezonu oduševljavala publiku, u Nišu se raspala. Ni trener Marković ni igrači nisu znali što bi s loptom.
Tako je Branko Tuđen u Večernjem listu u izvještaju s utakmice zapisao: “Jedni su krivili sparinu, drugi spominjali televiziju koja, eto, inzistira da utakmice počinju tako rano, kad plavi nisu navikli igrati. Takvim argumentima moglo se odmah kontrirati pitanjem: zašto sunce nije smetalo Nišlijama? Očito da su primjedbe o ranom početku i visokoj temperaturi loše sročeni izgovori za slabu, netaktičku i beskrvnu igru Dinama.”
Marković je uoči utakmice rekao: “Ja sam svoje učinio. Sad je na igračima red.”
Dinamo je izgubio 2:1.
Nedjelja je, 27. svibnja. Splićani sada znaju rezultat iz Niša. Pobjedom u Osijeku pobjeći će Dinamu na dva boda i imati miran put prema osvajanju prvenstva.
Hajduk 1979.
No utakmica je nervozna. Hajduk nikako da postigne gol. Sudac se pogubio. Prvo poluvrijeme bilo je zanimljivo, ali ni upola kao drugo.
Počinje šou-program. Arbitar Pavičević, za kojeg su u izvještaju s utakmice napisali: “Takvom sucu ne uspijeva se svladati”, dosuđuje kazneni udarac za Hajduk.
Splićani su poveli, a Osječani postaju sve nervozniji. Jedan, drugi pa i treći crveni karton za Osijek. Hajduk s 11 igrača igra protiv osmorice. I umjesto da pogotkom ili dva zabetonira pobjedu, Bili doslovno u posljednjoj minuti primaju pogodak.
Osijek – Hajduk 1:1.
Hajduk nakon ovog kola ima 43, a Dinamo 42 boda. Splićani će do kraja prvenstva (četiri kola op.a), triput pobijediti i jednom odigrati neriješeno (Vojvodina), dok će Dinamo pobijediti u svim utakmicama. Na kraju će i jedni i drugi imati po 50 bodova. No Hajduk će zbog bolje gol-razlike postati prvak, a Dinamu će ostati gorak okus slučaja Tomić i te svibanjske subote u Nišu.
Petak je, 25. svibnja. Tog dana simbolično je završio put Štafete mladosti kroz čitavu Jugoslaviju. U ime 23 milijuna Jugoslavena doživotnom ju je predsjedniku predala studentica Sanija Hyseni, Albanka iz Prištine, koja mu se obratila i na materinskom jeziku. Hyseni, odabrana zbog izuzetnih studentskih rezultata, šokirala je dio Jugoslavije govorom na albanskom jeziku usred Beograda.
- Nisam znala da ću Titu uručiti štafetu. Predsjednik Omladinske organizacije iz Prištine, Fatos Hamza, rekao je da se pripremim. Tekst mi je pripremio Rahman Dedaj. Ispalo je dobro, ali nisam ni slutila da će taj događaj ostati upamćen kao povijesni trenutak jedne države koje više nema. I tako se dogodilo da je Josip Broz Tito primio posljednju štafetu od jedne Albanke s Kosova. Te večeri obratila sam mu se i na albanskom jeziku. Imala sam pritisak da govorim samo srpski, ali sam im rekla da neću izaći na binu ako ne govorim i na albanskom. Nakon proslave dobila sam zlatni sat od Tita, kao što je bio običaj – prisjetila se godinama kasnije Hyseni.
Štafeta mladosti bila je manifestacija koja se u Jugoslaviji održavala od 1945. do 1988. godine. Slavile su se mladost, partija, zajedništvo i Tito kao središnja osoba jugoslavenskog sustava. Štafeta je putovala kroz gradove svih saveznih republika, počevši od Titova rodnog Kumrovca, i stizala u Beograd točno 25. svibnja. Te 1979. Tito ju je primio posljednji put.
Umro je 4. svibnja 1980. godine u Ljubljani
24sata © 2026
