Upozorenja su otprije poznata. Godina 2019. mogla bi biti jedna od najtoplijih u povijesti, a glavni tajnik UN-a Antonio Gurerres nedavno je kazao da 'točka bez povratka više nije tako daleko'
BLIŽI SE TOČKA BEZ POVRATKA
Mogu li samiti o klimatskim promjenama izmijeniti svijet?
U ponedjeljak je u Madridu započela 25. konferencija o klimatskim promjenama, COP25, dvotjedni samit na kojem će se raspravljati o klimatskim promjenama i postavljanju novih ciljeva, piše BBC.
Razgovori su započeli u vrijeme sve vidljivijih učinaka rasta temperature tijekom prošle godine, s požarima koji haraju od Arktika i Amazonije do Australije te uragana koji divljaju tropskim područjem.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:44
Što se uistinu događa na ovakvim konferencijama i donose li one uistinu promjene?
Brojne države imaju vlastite ciljeve kada su posrijedi klimatske promjene. Vlada Velike Britanije se, primjerice, obvezala da će smanjiti razinu emisije stakleničkih plinova na nulu do 2050..
No postoje i globalni ciljevi za zemlje koje sudjeluju u radu samita UN-a o klimatskim promjenama.
Montrealski protokol, usvojen 1987. godine bio je međunarodni sporazum čiji je cilj obnova ozonskog omotača koji štiti Zemlju od ultraljubičastih zraka, ali su ga kemikalije koje je stvorio čovjek uništile.
Prošle je godine ustanovljeno da se omotač uspješno obnavlja. Navodno bi sjeverna hemisfera mogla biti u potpunosti obnovljena do 2030., a Antarktik do 2060., stoji u UN-ovu izvješću.
Samiti o klimatskim promjenama, koji su usredotočeni na stakleničke plinove, počeli su se održavati 1995. godine, a 1997. su postavljeni prvi značajni ciljevi.
Protokol iz Kyota
U skladu s ciljevima Protokola iz Kyota dogovorenog u Japanu 1997., 37 država se obvezalo da će smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Ciljevi su drukčiji za svaku državu, ovisno o tomu u kolikoj je mjeri ona razvijena.
No godine 2001. Sjedinjene Države su se povukle iz sporazuma, kao razlog navodeći nezadovoljstvo jer su razvijene zemlje imale pravno obvezujuće ciljeve, a one manje razvijene nisu.
Kanada se iz sporazuma povukla 2011. godine, a brojne preostale države nisu ostvarile zadane ciljeve.
Protokol iz Kyota dopunjen je 2012. godine u Dohi u Kataru, no sporazum se odnosi samo na zemlje Europe i Australiju, koje zajedno proizvode manje od 15 posto emisije stakleničkih plinova.
Unatoč tomu, sastanak u Dohi utro je put Pariškome sporazumu o klimatskim promjenama godine 2015. i predstavljao je još jedan značajan korak u razgovorima o klimatskim promjenama.
Pariški sporazum
Pariški sporazum postigao je puno više od bilo kojega međunarodnog sporazuma o klimatskim promjenama. Godine 2015. potpisalo ga je 195 zemalja, a na snagu je stupio u studenome 2016..
Među glavnim točkama ovoga dokumenta su:
1. Održavanje globalne temperature "znatno ispod" dva stupnja u odnosu na razdoblje prije industrijske revolucije i "nastojanje da se ona još više ograniči" - na jedan i pol stupanj.
2. Ograničenje količine stakleničkih plinova koji su posljedica čovjekove aktivnosti, na istu razinu koju stabla, tlo i oceani mogu prirodno apsorbirati, u razdoblju između 2050. i 2100..
3. Praćenje doprinosa svake države kada je posrijedi smanjenje emisije stakleničkih plinova i to svakih pet godina da bi se uspješno prilagodile toj zadaći.
4. Pomoć bogatih i razvijenijih država siromašnijima na način da im se pruže "klimatska sredstva" koja će im pomoći u prilagodbi klimatskim promjenama i u prijelazu na obnovljive izvore energije.
Jedna od glavnih razlika Pariškog sporazuma u odnosu na prethodne bila je to što je državama omogućeno donošenje odluka o vlastitim ciljevima, što je u igru vratilo Sjedinjene Države i Kanadu.
No od tada su se Sjedinjene Države postupno počele povlačiti iz sporazuma, a predsjednik Donald Trump je kazao da je sporazum nepošten prema američkoj ekonomiji te istaknuo kako želi olakšati rad proizvođačima fosilnih goriva u Americi.
U studenome 2020. u SAD-u se održavaju predsjednički izbori, a Trumpov potencijalni nasljednik mogao bi se predomisliti u pogledu povlačenja iz sporazuma.
Donose li razgovori rezultate?
Premda je Pariški sporazum općenito dobro prihvaćen, UN je izvijestio da se ne odvija dovoljnom brzinom.
U izvješću UN-ova programa o očuvanju okoliša iz 2017. stoji da sporazum pokriva tek trećinu predviđenog smanjenja emisije stakleničkih plinova. Navodi se i podatak po kojemu svijet i dalje ide prema zagrijavanju višem od dva Celzijeva stupnja. Tvorci izvješća preporučuju postavljanje ambicioznijih ciljeva tijekom 2020..
O ciljevima za iduću godinu trebalo bi raspravljati na ovogodišnjoj konferenciji u Madridu, a sastanak na vrhu 2020. održat će se u Glasgowu. Države sudionice obvezale su se da će podnijeti nove dorađene nacionalne akcijske planove o klimi. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres na sastanku će upozoriti da se svijet upravo suočava s vrhuncem izvanredne klimatske situacije.
Prije konferencije je kazao da je "pred nama ključnih 12 mjeseci" te da je "najvažnije zajamčiti ambicioznije nacionalne obveze, osobito kada su posrijedi glavni proizvođači stakleničkih plinova". Kazao je i da oni "odmah trebaju početi smanjivati emisiju stakleničkih plinova na način da se do 2050. postigne neutralnost ugljika".
Njegova izjava mogla bi se shvatiti kao priznanje da, premda sastanci na vrhu o klimatskim promjenama mogu predstavljati korak prema boljoj i sigurnijoj budućnosti, treba učiniti još više, a vrijeme neumoljivo istječe. (bs)
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
09:49
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
