Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Mnoge žene se suočavaju s osjećajem preopterećenja kada partneri ne prepoznaju sve obaveze koje nose u svakodnevnom životu. Ova situacija često dovodi do nesporazuma i frustracija u vezama
On misli da nudi pomoć. Ona se pita zašto je ponovno njezin posao da primijeti, isplanira i objasni. I tako rasprava o večeri ili rublju postane rasprava o nečemu mnogo važnijem: može li se u zajedničkom životu osloniti na njega. Postoji jedna rečenica koja na prvi pogled zvuči sasvim pristojno. Suradljivo, čak. Muškarac koji je izgovara često je uvjeren da upravo pokazuje kako je dobar partner.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:41
'Pa samo mi reci što trebam napraviti.' I onda se dogodi nešto što mu nema nikakvog smisla. Umjesto zahvalnosti, dobije pogled koji bi ga mogao zapaliti, jer iz njenih ušiju se već dimi. Ili odgovor: 'Zar ti baš sve trebam govoriti?'.
Njegova verzija događaja glasi: ponudio sam pomoć, opet nije zadovoljna. Njezina verzija glasi: čak i kada mi želi olakšati, ja prvo trebam odraditi posao da bih tu pomoć dobila.
Evo kako to može izgledati. Ona priprema večeru, odgovara na poruku iz škole i pokušava se sjetiti ima li dijete sutra čistu majicu za tjelesni. On dolazi u kuhinju, primjećuje da je napeta i pita što treba napraviti. Ona mu kaže da postavi stol. On postavi stol. Zadatak je obavljen.
Ali ona je i dalje osoba koja u glavi drži ostatak večeri. Zna da treba pripremiti torbu, provjeriti zadaću, izvaditi nešto iz zamrzivača za sutra i dogovoriti tko će odvesti dijete na trening. On čeka sljedeću uputu. Ona bi željela da barem dio tih obveza može prestati pratiti.
Tu nastaje nesporazum koji se lako ponavlja godinama. Jedna osoba misli da je dovoljno biti dostupna kada je se zamoli. Druga želi partnera koji će samostalno preuzeti dogovoreni dio zajedničkog života.
Kućanski posao ima dio koji se vidi i dio koji se uglavnom primijeti tek kada ga nitko ne napravi. Vidi se odlazak u trgovinu. Manje se vidi razmišljanje o tome što nedostaje, što će se kuhati, kada se može otići i što treba kupiti za sljedećih nekoliko dana. Vidi se odlazak s djetetom liječniku. Manje se vidi praćenje termina, naručivanje i usklađivanje tog odlaska s poslom.
Taj posao planiranja, pamćenja i praćenja često nazivamo mentalnim opterećenjem. Izraz možda zvuči apstraktno, ali iskustvo je vrlo konkretno: sjedite na kauču, a u glavi još uvijek organizirate sutrašnji dan.
Zato žena može reći da je iscrpljena, a muškarac odgovoriti: 'Pa sjedimo već sat vremena.'
Sjede oboje. Samo je jedno od njih možda još uvijek na dužnosti. Naravno, ovaj obrazac može nastati u različitim odnosima i odgovornost može nositi bilo koji partner. Ali kada govorimo o paru u kojem žena vodi većinu obiteljske organizacije, važno je razumjeti zašto joj ponuda pomoći ponekad više ne donosi olakšanje.
Ona ne želi samo nekoga tko će izvršiti zadatak. Želi moći zaboraviti da taj zadatak uopće postoji, sigurna da će se partner pobrinuti za njega.
Vjerujem da mnogi muškarci ovu rečenicu izgovaraju iskreno. Rade, doprinose, odlaze u kupnju, voze djecu i obavljaju kućanske poslove. Kada partnerica kaže da je sve na njoj, osjećaju se nepravedno optuženima. Počnu nabrajati što su napravili jučer, prekjučer i prošli vikend. Ona tada nabraja ono što je ostalo na njoj. U nekoliko minuta razgovor postane inventura zasluga.
A pitanje koje bi im moglo pomoći glasi: tko je odgovoran da sve to bude napravljeno?
Ako ona svaki put treba primijetiti, zamoliti, objasniti i podsjetiti, njezina odgovornost ostaje ista čak i kada on obavi velik dio posla.
Zamislite da na poslu imate kolegu koji uredno odradi sve što mu dodijelite, ali bez vas ne započinje ništa. Nakon nekog vremena znate da možete računati na njegovo izvršavanje zadataka. Istodobno znate da planiranje i praćenje ostaju vaši.
U partnerskom odnosu takva raspodjela može postati posebno zamorna. Osoba koja organizira postupno počinje govoriti sve kraće i oštrije. Osoba koja čeka upute sve se češće osjeća kritizirano. Oboje mogu početi vjerovati da je problem u karakteru onoga drugoga.
Ona je 'stalno nezadovoljna'. On je 'potpuno nezainteresiran'. Ponekad su oboje zapeli u načinu funkcioniranja koji nikada nisu svjesno dogovorili.
'Ali ona to bolje zna.' Možda zna. Pitanje je kako je naučila. Znati kada se plaća izlet, što nedostaje u hladnjaku i kada treba promijeniti posteljinu nisu posebne sposobnosti koje se automatski dobivaju rođenjem. To je znanje koje nastaje tako da netko prati, pokušava, pogriješi i zapamti. Ako jedna osoba godinama vodi taj dio života, normalno je da će biti iskusnija. Ali njezino iskustvo nije razlog da zauvijek ostane odgovorna za sve.
Partner koji se želi uključiti može učiti. Može zapisati termin, uključiti podsjetnik, provjeriti poruku iz škole i razmisliti što je potrebno. Mobitel koji pamti sastanke i treninge može zapamtiti i obiteljsku obvezu. Problem nastaje kada se „ti to bolje znaš“ pretvori u trajno opravdanje za čekanje.
S druge strane, važno je razlikovati zajedničke obveze od osobnih želja. Partner ne može znati da vam je baš danas potreban zagrljaj umjesto savjeta ako mu to ne kažete. Ljubav nije ispit čitanja misli. Ali nakon jasnog dogovora da preuzima određenu obvezu, ne bi trebalo svaki put iznova objašnjavati kako da započne.
Postoji i druga strana ovog obrasca, o kojoj vrijedi razgovarati. Ponekad osoba koja je dugo organizirala sve teško dopušta partneru da nešto napravi na svoj način. Provjerava svaki korak, ispravlja sitnice i na kraju preuzima posao uz rečenicu: 'Pusti, ja ću.'
To može biti posljedica prethodnih loših iskustava. Ako je dogovor više puta ostao neispunjen, povjerenje se neće vratiti preko noći. Ali kada partner pouzdano preuzima odgovornost, potrebno mu je dopustiti i samostalnost. Drukčije složeno rublje nije isto što i neoprano rublje. Drukčije organizirana kupnja nije isto što i prazan hladnjak.
Zato dogovor treba obuhvatiti ono što je oboma važno: što se preuzima, do kada i što znači da je posao dovršen. Onda onaj tko ga je preuzeo dobiva priliku da ga doista vodi. Ako jedna osoba stalno čeka upute, a druga stalno nadzire, oboje održavaju raspodjelu zbog koje su nezadovoljni.
Nakon cijelog dana podsjećanja, organiziranja i raspravljanja par se nađe u krevetu. Jedno poželi dodir. Drugo želi da ga napokon nitko ništa ne traži. Tu je lako zaključiti da je nestala strast ili da partnerica više nije zainteresirana. Međutim, vrijedi pogledati kakav su odnos imali tijekom dana.
Ako nekoga stalno usmjeravate, provjeravate i podsjećate, može biti teško navečer se uz njega opustiti. Zamjeranje se ne ugasi zato što je kuhinja pospremljena. Umor ne nestane zato što je partner sada raspoložen za nježnost.
To ne znači da će preuzimanje kupnje ili pranja rublja automatski vratiti seksualnu želju. Bliskost ovisi o mnogo toga. Kućanski poslovi nisu valuta kojom se kupuje seks, a sudjelovanje u zajedničkom životu ne stvara pravo na partneričino tijelo. Ali osjećaj da se na drugu osobu možemo osloniti može smanjiti dio napetosti koju unosimo u odnos. Može nam omogućiti da zajedničko vrijeme provedemo u razgovoru koji se ne svodi na ono što je opet ostalo neobavljeno.
Za početak, korisnije je razgovarati u mirnom trenutku nego čekati da jedno od vas izgubi strpljenje. 'Vidim da ti pratiš većinu obveza. Dogovorimo što ću ja preuzeti u cijelosti.'
Zatim taj dogovor treba postati konkretan. Primjerice: preuzimam kupnju za ovaj tjedan. To uključuje provjeru onoga što nedostaje, dogovor o potrebnim namirnicama, odlazak i spremanje kupljenoga. Ako se pojavi problem, tražim rješenje. Tako partnerica postupno dobiva iskustvo da taj dio života može maknuti iz svojih misli.
Naravno da će partneri i dalje pitati jedno drugo što im treba. Naravno da će si pomagati i povremeno podsjećati jedno drugo. Zajednički život ne traži savršenu podjelu u kojoj nitko nikada ništa ne zaboravi.
Traži da oboje osjećaju odgovornost za ono što su zajedno izgradili.
Rečenica „reci mi što trebam napraviti“ može biti sasvim dobra ponuda u pojedinom trenutku. Problem je kada postane trajni opis nečije uloge u vezi.
Tada se iza rasprave o večeri, kupnji ili perilici često nalazi jednostavna želja: da uz partnera barem ponekad možete prestati misliti na sve. I znati da će se život nastaviti odvijati i bez vaših uputa.
24sata © 2026
