Uzbuđenje, strast, nešto novo. Nešto što nam sadašnji partner nije omogućio, istražio s nama i na nama. No ponekad osoba koja vara zapravo uopće ne želi drugog partnera. Želi ponovno osjetiti sebe...
Lifestyle
Komentari 5
Uzbuđenje, strast, nešto novo. Nešto što nam sadašnji partner nije omogućio, istražio s nama i na nama. No ponekad osoba koja vara zapravo uopće ne želi drugog partnera. Želi ponovno osjetiti sebe...
"Volim svog muža. Ne želim razvod. Imamo dobar život, djecu, prijatelje, putujemo, slažemo se. Ali varala sam ga. I najgore je što ni sama ne razumijem zašto."
Ovakve i slične rečenice ljudi ne izgovaraju lako. Najčešće ih dugo nose u sebi jer znaju što slijedi čim priznaju prevaru: osuda. Kako možeš reći da ga voliš ako ga varaš? Zašto jednostavno ne odeš? Očito ti nešto nedostaje u braku. Ti si grozna osoba. Vidi je, bludnica! Ili ona najjednostavnija presuda: Loša si osoba.
Ali svi vi koji ovo čitate i prepoznajete se u komentarima… morate biti svjesni da ljudski odnosi nisu toliko jednostavni…
POGLEDAJTE VIDE:
Pokretanje videa...
00:56
Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen! I zato ovdje priznajem, da sam i sama takve teme nekada davno osuđivala. Sve je bilo crno ili bijelo. Ili si pošten ili si nepošten, ili varaš ili si pošten… no kako sam napisala, ta vremena osuđivanja bez razumijevanja su davno iza mene. U radu s ljudima naučila sam da iza nevjere ne stoji uvijek ista priča. Netko se zaljubi. Netko traži seks koji godinama nema kod kuće i neće ga nikada tamo niti imati. Netko želi potvrdu da je još uvijek privlačan. Netko se osjeća nevidljivo. Netko bježi iz nesretnog odnosa, ali nema hrabrosti završiti ga.
A ponekad osoba koja vara zapravo uopće ne želi drugog partnera. Želi ponovno osjetiti sebe. I upravo tu priča postaje puno zanimljivija. Kada čujem rečenicu: "Petra, ja stvarno ne želim ostaviti muža". Ali ne želi prekinuti niti vezu s ljubavnikom…
Zamislimo situaciju sastavljenu od obrazaca koje susrećemo u razgovorima o odnosima, uz potpuno izmijenjene okolnosti.
Nazovimo je Marina. Marina je u četrdesetima. Udana je gotovo dvadeset godina. Ima djecu, posao, lijep dom i supruga kojeg opisuje kao dobrog čovjeka. Nema velikih svađa. Nema nasilja. Nema drame. Nema čak ni one velike bračne katastrofe koju bi mogla pokazati prstom i reći: „Evo, zato.“ Ali nema ni nje. Negdje između posla, djece, roditeljskih sastanaka, računa, ručkova, obiteljskih obaveza i beskonačnog organiziranja života prestala se osjećati kao žena. Postala je mama, supruga, organizatorica života, zaposlenica, vozačica, kuharica. Osoba koja zna kada dijete ima zubara, kada treba kupiti poklon za rođendan, što nedostaje u hladnjaku i kada istječe registracija automobila. Sve je!! Netko će ovdje zločesto pomisliti i usuditi se komentirati: "Tražile ste emancipaciju i dobile ste je". Ali, to ovdje nije tema, vratimo se na Marinu koja ima dobrog muža i koja radi sve u životu.
Ta Marina iz naše priče, nikada se ne osjeća poželjnom. Godinama joj nitko nije rekao da joj koža lijepo miriše, da ima predivne oči, da ima neopisivo zarazan osmjeh koji te tjera da se s njom smiješ,… A onda se pojavi netko tko je pogleda sekundu dulje. I vidi taj osmjeh i te oči. Pošalje poruku usred radnog dana. Primijeti novu haljinu, kaže joj da predivno miriše, nasmije je! Flertuje s njom…
I odjednom žena koja je godinama živjela kao da je jedan važan dio nje uspavan ponovno osjeti nešto što je gotovo zaboravila. Uzbuđenje. Iščekivanje. Želju. Leptiriće. Sebe.
I tu ljudi često naprave pogrešan zaključak: "Zaljubila sam se u njega." Možda.
Ali ja bih prije toga postavila drugo pitanje: Jeste li se zaljubili u njega - ili u sebe kakvi ste kada ste pored njega? Jer to nije isto.
Ljubavnik nema košaru prljavog rublja! Niti ljubavnika vidimo u najlošijoj energiji.
Postoji razlog zbog kojeg ljubavnici tako lako djeluju uzbudljivo. S ljubavnikom uglavnom ne razgovarate o računu za plin. Ne zovete ga da usput kupi deterdžent, vreće za smeće i kilogram pilećih prsa. Ne svađate se s njim zato što je treći put ostavio mokri ručnik na krevetu. Ne budite se kraj njega nakon noći u kojoj je dijete povraćalo, pas lajao, a vi ste spavali tri sata. Ljubavnik dobiva uređenu verziju vas. A vi dobivate uređenu verziju njega.
Parfem. Poruke. Hotel. Iščekivanje. Tajnost. Seks. Komplimente. Odlazak prije nego što treba isprazniti perilicu posuđa…
Naravno da takav odnos ima drugačiju energiju od braka u utorak navečer u 21:40. Ali to ne znači nužno da ste pronašli ljubav svog života. Možda ste samo pronašli trenutak u vremenu u kojem se ponovno osjećate živima. I to je ogromna razlika.
Treća osoba često nije početak problema. Kada se otkrije prevara, sva pažnja prirodno odlazi na treću osobu. Tko je? Koliko traje? Gdje ste se nalazili? Koliko puta? Jesi li zaljubljen? Jesi li zaljubljena? Ali ako želimo razumjeti što se dogodilo, moramo ponekad pogledati i vrijeme prije nego što se treća osoba pojavila.
Kakvi smo tada bili? Kada smo se posljednji put stvarno vidjeli? Kada smo flertovali? Kada smo se poljubili bez razloga? Kada smo razgovarali o nečemu što nije posao, djeca, kredit, roditelji ili raspored? Kada smo se zadnji put osjećali kao ljubavnici? Treća osoba vrlo često ne stvori pukotinu u odnosu. Samo osvijetli onu koja je već postojala. To nije opravdavanje prevare. Prevara je odluka i za nju osoba koja ju je napravila mora preuzeti odgovornost. Ali odgovornost i razumijevanje nisu suprotnosti.
Možemo istodobno reći: „Ovo što sam napravila nije bilo pošteno prema partneru“ i pitati se: „Zašto sam to napravila?“ Jer ako ne razumijete zašto ste prešli granicu, vrlo je teško išta stvarno promijeniti.
A što ako je kod kuće zapravo sve dobro? E, ovo je dio koji ljude najviše zbunjuje. Jer puno je lakše objasniti aferu kada je brak katastrofalan. Ali što kada nije?
Što kada kažete nešto poput Marine: "Moj muž je dobar čovjek." Ili: "Moja žena je divna majka."; "Mi se slažemo."; "Ne želim izgubiti svoju obitelj."; "Volim ga."
I svejedno vas uzbuđuje netko drugi?
Dobro došli u neugodnu činjenicu dugih odnosa gdje ljubav i želja nisu ista stvar. Možete nekoga duboko voljeti i istodobno godinama zanemarivati seksualnost između vas. Možete imati sigurnost bez uzbuđenja. Možete imati partnerstvo bez zavođenja. Možete imati prekrasnu obitelj i istodobno se osjećati seksualno mrtvo. I onda se jednoga dana pojavi netko tko ništa posebno nije napravio. Samo vas je pogledao na način na koji vas dugo nitko nije gledao. I problem nije nužno u tom pogledu. Problem je koliko vam je nedostajao.
"Ali seks s njim je nevjerojatan".
Naravno da može biti. Novo je. Zabranjeno je. Postoji iščekivanje. Ne znate točno što slijedi. Ne viđate se svaki dan. Nema deset godina istih seksualnih obrazaca.
Ali nemojmo odmah zaključiti da je to dokaz nevjerojatne seksualne kompatibilnosti. U aferi često imate nešto čega u dugom odnosu kronično nedostaje a to je fokus. Kada ste s ljubavnikom, niste paralelno na mobitelu, ne slažete rublje i ne razmišljate tko sutra vozi dijete na trening. Došli ste biti muškarac i žena. Došli ste zavoditi i biti zavedeni. Došli ste dodirivati. Gledati. Mirisati. Osjećati. A onda se vratite kući i očekujete da se ista seksualna energija spontano pojavi između dvoje ljudi koji posljednja četiri sata razgovaraju o tome tko nije izvadio meso iz zamrzivača. Do sada je već svima jasno da ne ide baš tako.
Ako ste se prepoznali u ovom tekstu, neću vam reći ni "odmah se razvedite" niti "zaboravite ljubavnika i spasite brak".
Ne znam dovoljno o vašem životu da bih imala pravo donijeti takvu odluku umjesto vas.
Ali postavila bih vam pet pitanja:
1. Što je to, što osjećam uz tu osobu, a što više ne osjećam kod kuće?
Je li to seksualna želja? Pažnja? Sloboda? Uzbuđenje? Viđenost? Nježnost? Osjećaj da ste zanimljivi? Budite precizni. I brutalno iskreni. Prema sebi.
2. Želim li stvarno njega/nju - ili želim osjećaj koji imam uz njega/nju?
Ovo je možda najvažnije pitanje. Jer osobu možemo zamijeniti. Ali ako ne razumijemo vlastiti obrazac, vrlo često ćemo nakon nekoliko godina ponovno završiti na istom mjestu.
3. Jesam li ikada partneru jasno rekla što mi nedostaje?
Ne kroz prigovor. Ne: "Nikad me više ne primjećuješ."
Nego: "Nedostaje mi kako smo se nekada gledali."; "Nedostaje mi osjećaj da sam ti žena, a ne samo mama naše djece."; "Nedostaje mi zavođenje."; "Nedostaje mi naš seksualni život."; To su potpuno drugačiji razgovori.
4. Jesam li spremna uložiti u svoj postojeći odnos ono što trenutno ulažem u aferu?
Vrijeme. Poruke. Pažnju. Parfem. Iščekivanje. Maštu. Seksualnu energiju. Znatiželju. Jer zanimljivo je koliko se trudimo oko osobe koju još nismo „dobili“, a koliko malo oko osobe za koju znamo da je već naša.
5. Ako se sljedećih pet godina ništa ne promijeni - želim li i dalje ovakav život?
Ponekad afera nije poziv da spasimo brak. Ponekad nam pokaže da smo iz njega emocionalno odavno otišli. I tada treba imati hrabrosti priznati i tu istinu.
Nevjera nije uvijek priča o trećoj osobi. Ne želim romantizirati nevjeru. Ljudi zbog nje budu strašno povrijeđeni. Raspada se povjerenje. Partner počinje preispitivati godine zajedničkog života, vlastitu vrijednost i stvarnost za koju je vjerovao da je poznaje. Zato prevara nije bezazlena. Ali upravo zato nije dovoljno samo reći: "Nikada više." Treba razumjeti što se dogodilo prije tog "nikada više".
Što vam je nedostajalo? Što niste govorili? Gdje ste nestali? Što ste prestali davati partneru? Što ste prestali davati sebi? Jer ponekad čovjek ne ode u tuđi krevet zato što je tamo pronašao nekoga boljeg. Ponekad tamo pronađe dio sebe koji je godinama bio zaboravljen. I zato je možda najopasnija afera upravo ona u kojoj se ne zaljubite samo u drugu osobu. Nego u sebe kakvi ste pored nje. Jer tada ta treća osoba može biti bilo tko.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+