Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
4 komentara

'Prešao sam 600 km pustinje u samo 25 dana - to je bio raj...'

Hodati pustinjom i biti bez interneta i signala, to je pravo uživanje. Biti okružen ljudima iz cijelog svijeta unatoč brojnih društvenim i kulturnim razlikama među nama, za mene je bilo pravo bogatstvo

Foto: Privatni album
4 komentara

Umažanin Goran Blažević (36) vratio se nedavno s velike avanture života, iz Irana i Saudijske Arabije. Išao je hodati pustinjom. Ovaj putnik i putopisac koji je do sada prehodao oko 6000 kilometara kroz Španjolsku, Portugal, put od Jordana do Umaga... Posljednjom je avanturom postao jedan od prvih ljudi koji je posjetio obje zemlje koje predstavljaju dva stupa islamskog svijeta. Krenuo je iz Zagreba letom za Istanbul.

- U Istanbulu sam imao prvo presjedanje, a potom sam letio za Riad, a na kraju sam letio relacijom Riad-Wadi Ad Davasir. Cilj mi je bio doći u tu islamsku zemlju i pješice, i uz pomoć deva, prijeći jednu od najvećih pustinja na svijetu. To je preko 600 kilometra u 25 dana. Bio sam dijelom velike ekspedicije od ukupno 100 ljudi iz cijelog svijeta koji su se odlučili okušati u avanturi kao i ja.

Nevjerojatno je biti dijelom najveće karavane deva koja je prošla jednu od najvećih pustinja na svijetu Rub Al Khali. Krenuli smo iz područja pored granice s Jemenom. Nisam cijelo vrijeme hodao pustinjom jer su deve prilično brze. Brzina im je oko 7 km na sat, pa bi morao za njima praktički trčati, a to nije bila opcija - ispričao je gotovo u jednom dahu Goran.

Foto: Privatni album

Dodaje da islamska religija u svojoj srži ima raširena učenja u kojima od svojih sljedbenika traži da budu gostoljubivi.

- Stoga sam u obje zemlje, i u Iranu i u Saudijskoj Arabiji osjetio veliko gostoprimstvo od strane lokalnog stanovništva. Iran je po našim standardima jako jeftina zemlja. Čovjek tamo može preživjeti sa svega nekoliko eura dnevno i to sasvim pristojno. U Saudijskoj Arabiji cijene su puno više, ali ništa skuplje nego u Hrvatskoj - objašnjava.

Foto: Privatni album

Hodanje stotinama kilometara nije niti malo lak posao, a Goran priznaje da su mu žuljevi u početku predstavljali problem jer ih je dobio dok je pješačio.

- Imao sam nekoliko žuljeva. Oni su postali sastavni dio mojih dugogodišnjih pustolovina. Rješavam ih bušenjem igle i uz pomoć konca jer si moraš sam nekako pomoći. Konac puštam unutar žulja i na taj način omogućujem konstantno curenje tekućine iz njega pa u roku nekoliko dana on nestaje. Nije to tako strašno kao što se čini - priča.

Foto: Privatni album

Prijavio se za tu ekspediciju koja je tražila 100 putnika iz čitavog svijeta kako bi postali dio najveće karavane u povijesti koja je prošla kroz pustinju. Cilj je bio u nešto više od dvadeset dana prijeći oko 600 kilometara pustinje. Hrane nije bilo u izobilju, ali nije ostao gladan.

- Svo vrijeme na 'meniju' sam jeo isključivo ovčetinu jer je logistika donosila tek ovčetinu koje sam se za sada zasitio. Hodati pustinjom i biti bez interneta i signala, to je pravo uživanje. Biti okružen ljudima iz cijelog svijeta unatoč brojnih društvenim i kulturnim razlikama među nama, za mene je bilo pravo bogatstvo. U samoći pustinje pokazali smo veliko zajedništvo i pomagali jedni drugima - prisjetio se.

Foto: Privatni album

Pustinja Rub Al Khali je druga najveća na svijetu i u isto vrijeme najveća pustinja s konstantnim pijeskom na svijetu. Sam prijevod njezinog imena znači 'prazan prostor'. Na tom području nema naselja, nema ljudi. Samo praznina i pijesak.

U ostatku Saudijske Arabije ljudi žive jako dobro. Standard života je jako visok. Potpuna razlika od Irana koji zbog sankcija prolazi veliku ekonomsku krizu i ljudi su jako siromašni. Moram spomenuti i da smo tih 25 dana ekspedicije imali dovoljno vode za piti, ali nije bilo mogućnosti tuširanja. U pustinji nema nikakve infrastrukture pa se čovjek mora snaći i naučiti preživljavati u tom surovom krajoliku.

Foto: Privatni album

Sa sobom sam uzeo samo nekoliko komada odjeće, znajući gdje idem i što me čeka. Kako nije bilo nikakve mogućnosti pranja, na kraju sam 25 dana bio stalno u istoj odjeći. Kad kažem to ljudima uglavnom se začude. Meni je to iskreno bilo zahtjevno prvih nekoliko dana. Nakon toga sam se naviknuo.

Foto: Privatni album

Bio sam svjestan da je to samo kratak period koji moram izdržati, da ću jednog dana izaći iz pustinje i ponovno se vratiti blagodatima svakodnevice. Svi problemi nakon te avanture izgledaju kao lekcije u kojima sam puno toga naučio, no najviše od svega sam naučio koji smo sretnici i na kojem predivnom dijelu svijeta živimo- rekao je na kraju.

SUĐENO IM JE DA BUDU SAMI: Ovi horoskopski znakovi uopće nemaju sreće u ljubavi

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message