Primio sam oksfordsko cjepivo: Evo kako je to doista izgledalo
Nijedna druga strategija nema toliko potencijala kao cjepivo da nas vrati u naše živote prije pandemije Covida-19. Jack Sommers, koji ga je primio u svibnju, objašnjava što možete očekivati kada vas cijepe
Sveučilište Oxford priopćilo je u ponedjeljak kako je utvrđeno da njihovo cjepivo ima 70 posto učinkovitosti - ne toliko visoko kao Pfizer i Moderna, ali cjepivo Oxford dodalo je prednosti jeftinijeg, kao i pogodnijeg zbog jednostavnijeg čuvanja i transporta. Jack Sommers bio je dio rane faze njegova ispitivanja, prenosi The Independent.
POGLEDAJTE VIDEO: Pfizerovo cjepivo
Pokretanje videa...
01:59
U lipnju je on opisao svoje iskustvo s cjepivom, objašnjavajući kako je prvu dozu primio početkom svibnja.
Prošlo je mjesec dana otkako sam se prvi put prijavio za ispitivanja cjepiva protiv korona virusa. Za pet posjeta bolnici plaćeno mi je 235 funti (oko 2000 kuna), u rukama sam imao razne igle i općenito sam se osjećao kao ljudski zamorac, sve u nadi da bih mogao pomoći u razvoju cjepiva za Covid-19 o kojem se toliko raspravljalo.
O ničem se nije toliko razgovaralo kao o našem potencijalnom spasitelju iz korona krize, a ispitivanje cjepiva Sveučilišta Oxford bio je jedan od mogućih odgovora koji se razvijao širom svijeta. Cjepivo je više puta citirano kao najbolja nada za povratak u naš život prije Covida, a vlada Velike Britanije ozbiljno je uložila; obećala je kombiniranih 43 milijuna funti (oko 365 milijuna kuna) laboratorijima sa sjedištem u Velikoj Britaniji koji su uveli ispitivanja na ljudima.
Prva faza, koje sam ja bio dio, dogodila se u Engleskoj prošlog mjeseca. Sada je proširuju kako bi zatražili desetke tisuća Britanaca širom zemlje da sudjeluju i postave se u isti položaj kao i ja u proteklim tjednima.
Ako se ipak prijavite, pripremite se za postupak koji će biti zahtjevniji nego što biste mogli očekivati. Zahtijeva dosta administracije, poput prijave za bankovni račun, ali uz to vas prati i lagana strepnja zbog uboda. Prijavljujete se putem online upitnika i bit će vam postavljeno svako moguće pitanje o vašoj zdravstvenoj povijesti i vašoj obitelji. Kad vas odobre, pozvat će vas u bolnicu.
Prvi put kad sam otišao u bolnicu St. George u južni London, dva sam se mjeseca samoizolirao u svom stanu; živim sam i od nedavno sam nezaposlen. Našao sam se u čekaonici okružen drugim ljudima za koje sam pretpostavljao da su bili iz istog razloga ovdje (jedine druge ispitne osobe koje poznajem su tri makaki majmuna). Unatoč našoj zajedničkoj vezi, zbog neugodne atmosfere nismo razgovarali.
Pri prvom posjetu morate dati uzorke urina i krvi, ispuniti obrasce i pogledati video o tome kako očekuju da ćete dobiti samo blage nuspojave. Zatim idete kući čekati zeleno svjetlo kad se sve provjeri.
U međuvremenu budite spremni da će vaši prijatelji i obitelj imaju brojna pitanja, uključujući mnoge pogrešne pretpostavke da ćete biti izloženi korona virusu u sklopu ispitivanja - nećete. Otkrio sam da me preplavljuju humanitarne dobre želje (ali i misli nekoliko teoretičara zavjere online).
Ideja pomaganja drugima daje hrabrost
Dva dana nakon mog prvog posjeta bolnici poslao sam mahnit e-mail s dodatnim upitom s pitanjem zašto još nisam dobio poziv za povratak na injekciju. Odgovor je u osnovi rekao: ‘Smiri se i pričekaj’. Tada sam prvi put počeo osjećati nervozu.
Pozvali su me i vratili u bolnicu - iako sam bio zabrinut, to je ujedno i najbliže osjećaju radnog mjesta koji sam u nekoliko posljednjih mjeseci imao. Bio je to primamljiv podsjetnik na život prije zaključavanja (unatoč sterilnoj atmosferi). Moja nostalgija brzo je isparila kad je medicinska sestra počela pričati o cjepivima koja se daju majmunima. Iako pozdravljam majmunovo žrtvovanje za medicinsku znanost, ali spokojna slika 'zamorca' u mojoj glavi sada je dobro i istinski nestala.
Prisjetio sam se nekoliko poruka koje sam imao od ljudi iz ugroženih skupina, uključujući jednu ženu s multiplom sklerozom koja mi je rekla: 'Radite nešto što bi moglo pomoći milijunima ljudi'. Zbog toga sam se, odrasli čovjek koji ne voli igle i stavlja ruku ispred lica tijekom horor filmova, osjećao neustrašivo. Sama injekcija - jedina doza koju primite - bila je bezbolna. Dobio sam toplomjer i zatražili su me da svakodnevno bilježim svoje simptome putem online dnevnika.
Paranoja kao najveća nuspojava
Čini se da je moja najveća nuspojava bila paranoja. Ne znam jesam li bio u 50 posto danih stvarnih cjepiva ili 50 posto kontrolne skupine s placebom, ali dva puta sam u prvom tjednu legao u krevet s blagim simptomima vrućice, što sam, retrospektivno, mogao i zamisliti.
'Povišena temperatura i kihanje' napisao sam u dnevnik trećeg dana.
S obzirom na to da mi je temperatura toga dana bila sasvim normalnih 36,5 stupnjeva, moje riječi su možda zvučale malo pretjerano.
Kako su prolazili tjedni, nisam trpio daljnje simptome. Moja je preokupacija postala uspjeh cjepiva. Nekada me bilo briga hoće li Imperial ili Oxford stići tamo prvi, ali svaka dobra vijest o 'mom' cjepivu natjerala me je da razveselim i slavim.
Tada, kad je objavljeno da su cijepljeni majmuni dobili korona virus, osjećao sam se izgubljeno. Srećom, neću se (namjerno) suočiti s virusom na isti način, ali želio sam reći svojim unucima da sam testirao cjepivo koje je spasilo čovječanstvo, a ne biti jedan od zaboravljenih rezultata koji nisu uspjeli.
Gledajući unatrag, vidim da sam se pogrešno vidio kao glavnog junaka koji je morao imati najbolju priču i najdramatičnije nuspojave. Na kraju sam shvatio da će samo u ispitivanju Oxford cjepiva biti još na tisuće dobrovoljaca. Sljedeći tjedan vratit ću se u bolnicu na kontrolne testove baš kad stignu najnoviji dobrovoljci na svoje prve doze.
Neuspjeh i učenje ključni su za uspjeh znanstvenika, pa čak i ako moje cjepivo ne uspije, nikada neću požaliti što sam jedan od prvih dodao svoje ime na popis.
Autor ovog iskustva do danas nije osjetio veće nuspojave cjepiva te zasad nije obolio od korona virusa, a cjepivo s Oxforda smatra se učinkovitim i sigurnim načinom smanjenja širenja bolesti Covid 19.
