Profesor Mikulić: Pjevanje je istodobno radost i terapija

“Brrrr, brrrr, brrrrr...” nije zvuk nabrijana motora, “mingen-mongen”nešto što dolazi iz dječjih usta, a “tiju-iju-iju-juuu” poklici na probi folklornog ansambla. To su samo neke od vježbi pjevanja koje, prema metodi Škole za otkrivanje glasa, već devetu godinu poučava profesor Baldo Mikulić.

- Cijela je priča započela davno, prije više od 100 godina, kad je jedna petnaestogodišnja djevojčica pošla na studij pjevanja - pripovijeda profesor psihologije, učitelj pjevanja i terapeut pjevanjem, uz napomenu da je glavni lik švedska operna pjevačica Valborg Werbeck-Svärdström (1879. - 1972.). 

- Nakon dvije, tri godine studiranja na Akademiji u Stockholmu počela je gubiti visoke note - nastavlja. Unatoč teškoćama s glasom, operni debi ostvarila je s 21 godinom te je postala članicom Švedske kraljevske opere. Nazivali su ju i novom Jenny Lind, koja u povijesti glazbe slovi za jednu od najboljih opernih pjevačica 19. stoljeća. 

- Na jednoj od turneja upoznala je priznatog glazbenog pedagoga; objasnio joj je da ima sve što je potrebno za posao kojim se želi baviti, ali s takvim načinom pjevanja više neće moći dugo - dodaje. Dvije godine poslije Valborg Werbeck-Swärdström  potpuno je izgubila glas. 

- Razmišljajući kako si pomoći, prisjetila se prizvuka koji je njezin glas imao dok ju još nitko nije učio pjevati. S pomoću jednostavnih vježbi u relativno kratkom roku uspjela je povratiti glas - zaključuje ovu “crticu iz života” prof. Mikulić. 

Svoju metodu razvijala je godinama. Pridružio joj se i Rudolf Steiner, utemeljitelj antropozofije, biodinamičke poljoprivrede i waldorfskih škola. Zajedno su radili 12 godina. Na vrhuncu karijere Valborg se ostavila opernog pjevanja. Otvorila je školu pjevanja pod nazivom Škola za otkrivanje glasa koju su prošli i neki liječnici te su potvrdili terapijske učinke njezine metode. S početkom Drugog svjetskog rata skrasila se u Centru za osobe s posebnim potrebama u blizini Stuttgarta gdje se do kraja života bavila terapijom. 

- U Švicarskoj sam upoznao čovjeka koji mi je rekao da da nije bilo nje, bio bi odavno mrtav. Metoda Škole za otkrivanje glasa pomogla mu je u borbi s vrlo jakom astmom. Danas ta metoda ima tri smjera - kaže Baldo i nastavlja:

- Umjetnički, pedagoški i terapijski. Ja ih nastojim kombinirati.

Polaznici hrvatske Škole za otkrivanje glasa većinom nisu ljudi koji žele stati na binu i postati pjevači, jer pjevanje nikada nije samo pjevanje. Pogoditi pravu notu, to je samo manji dio posla, ono što je mnogo dublje jest da čovjek zapravo otkriva samoga sebe. Jedna od polaznica opisala nam je “efekt” ovim riječima:

- Kad počnete pjevati, sve što je negativno u vama postane opipljivo jer ste zbog radosti pjevanja dignuti na neku entu potenciju, tek tada osjetite koliko toga vas opterećuje. Postajete veseliji kao i okolina oko vas, općenito, kvaliteta života vam raste - priča bivša novinarka koja je došla “odraditi priču” i nakon toga je odlučila ostati. Za profesora Mikulića reći da nemate sluha je besmislica, jer objašnjava, ne biste mogli govoriti da je tako, a dobro pjevati mogu čak i “nagluhi”.

- U mladosti sam slušao Teda Nugenta, on je slabije čuo na jedno uho, ali je imao bend i živio je od toga. 

Prvi susret sa singlicama na rodnom Pelješcu pamti kao najuzbudljiviji doživljaj djetinjstva i “ono nešto” što ga je vuklo dalje.

- Kada sam završavao psihologiju u Rijeci, već sam znao da u Finskoj postoji studij pjevanja prema metodi Škole za otkrivanje glasa. Odlučio sam otići u Lahtí. Tamo sam proveo pet i pol godina - govori. Svako ljeto boravio je u Centru za osobe s posebnim potrebama kraj Laussane, zarađenim novcem se školovao, a uspješan rad u Centru nastavio je i nakon studija.

- Tamo sam imao jednog pacijenta s dijagnozom dubokog autizma koji ni s kim nije ostvario kontakt 20 godina. Ja sam ga poveo u prvu šetnju nakon dugo vremena. Poslije su mu smanjili lijekove i toliko je napredovao da je prihvatio druge, išao na izlete... - prisjeća se Baldo. Osim pozitivnih učinaka na takve specifične poremećaje, metoda liječi i mnogo jednostavnije zdravstvene tegobe poput zubobolje, loše probave, slabe cirkulacije, povećava kapacitet pluća, potiče metabolizam te je izuzetna pomoć kod astme, mucanja, sramežljivosti.

Profesor Mikulić kaže da do tog poziva nije došao zahvaljujući obitelji i okolini iz koje potječe, gdje gotovo nitko ne zna čime se točno bavi, nego zahvaljujući vjerovanju u mogućnost ostvarivanja snova. A suprotno očekivanjima, priznaje, kako se u njihovu domu na zagrebačkom Horvatovcu još ne pjeva baš previše. 

- Pjevanje ne smije biti teško. Treba naučiti koristiti instrument koji imamo na način da tijelo postane propusno za glas. To je kao klavir ili violina, jednostavno ih treba ugoditi - objašnjava Baldo te ističe kako je najteži dio posla maknuti tjelesne i duševne barijere. Ne pjeva se iz grla nego  se glas najprije mora ‘podići’. Dok pjevamo, disanje, ono duboko koje nas rješava strahova mora postati automatsko. 

- Samo naučiti dovoljno otvarati usta traje godinama, jer to je ustvari otvaranje duše. Nije isto otvarati usta i podizati te spuštati ruke - to je otkrivanje sebe, što je mnogima teško - objašnjava vodeći stručnjak metode Škole za otkrivanje glasa u ovom dijelu Europe. 

Polako se otvaraju i uši

Redovito se događa, pogotovo kod polaznika koji počinju od nule, a vole slušati glazbu, da počnu uočavati pogreške tamo gdje ih prije nisu čuli - objašnjava profesor Mikulić.  

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!