Ovaj fenomen naziva se i post-socijalna usamljenost, a riječ je o osjećaju koji nipošto nije rijedak. Naime, zabluda je misliti kako fizička prisutnost drugih automatski uklanja usamljenost
Lifestyle
Komentari 5
Ovaj fenomen naziva se i post-socijalna usamljenost, a riječ je o osjećaju koji nipošto nije rijedak. Naime, zabluda je misliti kako fizička prisutnost drugih automatski uklanja usamljenost
Suvremeni svijet sve se češće suočava s epidemijom usamljenosti. Preporuke za njezino ublažavanje gotovo su univerzalne: izađite van, družite se s ljudima, pridružite se trkaćoj grupi ili čitateljskom klubu, otiđite na večeru s prijateljima, prozborite nekoliko riječi s baristom... No, što ako upravo ta preporučena “terapija”, društveni kontakti, postanu izvor još veće praznine?
Ako ste se ikad vratili kući nakon druženja osjećajući se tužno ili usamljeno, vjerojatno ste iskusili "kontrastnu usamljenost". Terapeutkinja IZ Los Angelesa Lindsey Rae Ackerman ističe da se ovaj fenomen naziva i post-socijalna usamljenost, a riječ je o osjećaju koji nipošto nije rijedak.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:54
Helene D’Jay, licencirana savjetnica i direktorica programa za mlade u Newport Healthcareu, naglašava da je zabluda vjerovati kako fizička prisutnost drugih automatski uklanja usamljenost.
Dapače, možemo se osjećati usamljeno i usred grupe ljudi, čak tijekom druženja i nakon njega.
Prije svega, važno je znati da s vama nije ništa "pogrešno" ako se osjećate usamljeno nakon društvenih aktivnosti.
„To je normalno s vremena na vrijeme. Nerealno je očekivati da baš svaki susret s prijateljima bude savršen“, kaže Kasley Killam, socijalna znanstvenica školovana na Harvardu i autorica knjige The Art and Science of Connection.
Ipak, neki su ljudi skloniji ovakvim osjećajima. Introverti, primjerice, češće osjećaju potrebu za samoćom kako bi "napunili baterije" nakon intenzivnih druženja, osobito s osobama s kojima nisu emocionalno bliski.
Klinički psiholog Paul Losoff dodaje kako osobe koje se bore s depresijom, anksioznošću ili unutarnjim konfliktima mogu biti posebno ranjive. Negativan unutarnji dijalog može ih udaljiti od trenutka i otežati povezivanje, čak i kada su okruženi ljudima.
Primjerice, ako tijekom večere razmišljate kako niste dovoljno zanimljivi ili uspješni kao ostali za stolom, lako ćete se nakon toga osjećati ispražnjeno i nezadovoljno. Ako pritom analizirate svaki izgovoreni detalj i kritizirate sebe, osjećaj usamljenosti može dodatno porasti.
Osjećaj da ne možete biti autentični, da ste neshvaćeni, neprimijećeni ili nedovoljno cijenjeni, također može dovesti do kontrastne usamljenosti. Isto vrijedi i za osobe koje prolaze kroz težak period, poput gubitka ili emocionalne krize.
Profesorica psihologije i neuroznanosti Julianne Holt-Lunstad ističe da je čest uzrok razočaranje u neispunjena očekivanja – razlika između željene i stvarne emocionalne povezanosti. Ako ste, primjerice, očekivali dubok razgovor s prijateljem, a dobili tek površno ćaskanje, logično je osjećati prazninu nakon susreta.
D’Jay također upozorava na tzv. post-event blues, laganu tugu koja se javlja kada dugo iščekivano druženje završi, osobito ako znate da nećete uskoro ponovno vidjeti te osobe.
Iako uzroci mogu biti razni, postoje konkretni koraci koji vam mogu pomoći:
Ako vas kontrastna usamljenost često pogađa i osjetite da teško pronalazite izlaz, razgovor s terapeutom može biti ključan. Stručna pomoć može vam pomoći identificirati izvore usamljenosti i pronaći načine kako da se bolje povežete i sa sobom i s drugima.
Usamljenost se ne bira, može pogoditi svakoga, neovisno o dobi, statusu ili broju ljudi u okruženju. Ponekad je upravo osjećaj koji nastupi nakon druženja znak da nam nedostaje ono što zovemo istinska emocionalna povezanost. A kada je pronađemo, ne postajemo samo manje usamljeni, već to postaju i oni oko nas, piše msn.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+