Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Većina stručnjaka slaže se oko jedne stvari - najbolji dugoročni pristup nije zamijeniti šećer neograničenim količinama zaslađivača, nego postupno smanjivati ukupnu potrebu za slatkim okusom
I doista, pretjeran unos dodanog šećera povezuje se s povećanim rizikom od pretilosti, dijabetesa tipa 2, bolesti srca i karijesa. Upravo zato posljednjih desetljeća umjetna i druga niskokalorična sladila postaju sve prisutnija u prehrambenoj industriji, a tržište "light" i "zero" proizvoda nikada nije bilo veće.
POGLEDAJte VIDEO: Radi svoje zdrave pločice
Pokretanje videa...
VIDEO
No pitanje koje znanstvenici sve češće postavljaju nije jesu li umjetna sladila bolja od velikih količina šećera, nego jesu li ona uistinu metabolički neutralna - odnosno prolaze li kroz organizam bez ikakvog učinka.
Novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Tufts sugerira da odgovor možda nije tako jednostavan. Rezultati objavljeni u stručnom časopisu 'Current Atherosclerosis Reports' upućuju na to da bi umjetna i druga nehranjiva sladila mogla utjecati na regulaciju šećera u krvi i metabolizam više nego što se dosad pretpostavljalo. Ipak, autori naglašavaju da njihovi rezultati ne dokazuju da umjetna sladila uzrokuju bolest, nego ukazuju na biološke promjene koje zaslužuju daljnja istraživanja.
Za razliku od mnogih ranijih istraživanja koja su uspoređivala umjetna sladila sa šećerom, ova je analiza pokušala odgovoriti na drukčije pitanje – što se događa kada se umjetna sladila usporede s tvarima koje nemaju ni kalorije ni sladak okus - poput vode.
Istraživači su proveli sustavni pregled i meta-analizu 21 randomiziranog kliničkog ispitivanja provedenog na odraslim osobama. Upravo se randomizirana klinička istraživanja smatraju jednim od najpouzdanijih oblika znanstvenih dokaza jer smanjuju mogućnost da na rezultate utječu drugi čimbenici poput prehrambenih navika ili životnog stila sudionika.
Prvi autor studije Meng Wang objasnio je da je upravo usporedba s vodom omogućila istraživačima da što bolje izdvoje moguće fiziološke učinke samih sladila, a ne kalorija koje ona zamjenjuju.
Nakon objedinjavanja rezultata svih istraživanja, uočeno je nekoliko promjena koje su privukle pozornost istraživača.
Osobe koje su konzumirale nehranjiva sladila imale su u prosjeku više vrijednosti inzulina natašte te više vrijednosti HbA1c, pokazatelja koji govori kolika je prosječna razina glukoze u krvi tijekom posljednja dva do tri mjeseca. Analiza je pokazala i trend smanjene osjetljivosti organizma na inzulin.
Važno je naglasiti da su uočene promjene bile relativno male. Same po sebi ne znače da će osoba razviti dijabetes ili drugu metaboličku bolest, ali predstavljaju signal da umjetna sladila možda ipak nisu potpuno "nevidljiva" za ljudski organizam.
Jedno od mogućih objašnjenja krije se u crijevnom mikrobiomu - zajednici milijardi bakterija koje žive u probavnom sustavu i imaju važnu ulogu u probavi, imunitetu te regulaciji metabolizma.
Za razliku od šećera, mnoga umjetna sladila prolaze kroz probavni sustav gotovo neprobavljena, što znači da dolaze u izravan kontakt s crijevnim bakterijama.
Autori navode da je jedna od analiziranih studija pokazala kako određena niskokalorična sladila mogu promijeniti sastav i funkciju crijevnog mikrobioma. U tom istraživanju znanstvenici su čak prenijeli crijevne bakterije ispitanika na laboratorijske miševe, nakon čega su i kod životinja uočene promjene u regulaciji glukoze. To ne dokazuje da se isto događa kod svih ljudi, ali dodatno podupire hipotezu da bi mikrobiom mogao biti jedan od mehanizama putem kojih sladila djeluju na metabolizam.
Ne. Pojam "umjetna sladila" često se koristi kao zajednički naziv, ali zapravo obuhvaća velik broj različitih spojeva.
Najpoznatija su aspartam, sukraloza, saharin i acesulfam-K, dok postoje i zaslađivači prirodnog podrijetla poput stevije. Njihova kemijska građa, način metaboliziranja i potencijalni učinci razlikuju se, zbog čega znanstvenici upozoravaju da nije ispravno donositi jedinstvene zaključke za cijelu skupinu.
Stručnjak za prehrambenu tehnologiju Bryan Quoc Le istaknuo je da se većina istraživanja uključenih u pregled odnosi upravo na sintetska visokointenzivna sladila te da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo djeluju li pojedina sladila različito.
Ne. To nije zaključak ove studije niti ga autori iznose.
Štetni učinci prekomjernog unosa šećera dobro su dokumentirani desetljećima. Visok unos dodanog šećera povećava rizik od pretilosti, dijabetesa tipa 2, masne bolesti jetre i kardiovaskularnih bolesti.
Novo istraživanje ne tvrdi da su umjetna sladila gora od šećera, nego dovodi u pitanje pretpostavku da nemaju nikakav učinak na organizam. Drugim riječima, umjetna sladila možda nisu potpuno neutralna, ali to ne znači da su automatski lošiji izbor od velikih količina dodanog šećera.
Iako su rezultati zanimljivi, istraživači upozoravaju da ih treba tumačiti pažljivo.
Randomizirana ispitivanja uključena u analizu uglavnom su bila relativno kratkog trajanja, a opažajne studije ne mogu dokazati uzročno-posljedičnu vezu. Osim toga, osobe koje već imaju povećan rizik od dijabetesa ili pretilosti često upravo zbog toga češće biraju proizvode bez šećera, što može utjecati na rezultate.
Drugim riječima, još uvijek nije moguće sa sigurnošću reći uzrokuju li umjetna sladila metaboličke promjene ili ih češće konzumiraju osobe koje već imaju narušeno metaboličko zdravlje. Upravo zato autori naglašavaju da su potrebna dugoročna istraživanja koja će pratiti učinke pojedinih vrsta sladila tijekom više godina.
Za većinu ljudi rezultati nisu razlog za paniku niti za trenutačno izbacivanje svih proizvoda koji sadrže umjetna sladila.
Ako povremeno popijete gazirano piće bez šećera ili koristite zaslađivač u kavi, trenutačni znanstveni dokazi ne upućuju na to da će takva navika sama po sebi izazvati zdravstvene probleme.
S druge strane, ako se velik dio prehrane temelji na "light" proizvodima, proteinskim desertima, energetskim napitcima i drugim industrijski prerađenim namirnicama koje sadrže umjetna sladila, nova istraživanja sugeriraju da bi bilo korisno preispitati takve navike.
Unatoč sve većem broju istraživanja o umjetnim sladilima, većina stručnjaka slaže se oko jedne stvari – najbolji dugoročni pristup nije zamijeniti šećer neograničenim količinama zaslađivača, nego postupno smanjivati ukupnu potrebu za slatkim okusom.
To znači više vode umjesto zaslađenih napitaka, više cjelovitih namirnica i manje ultraprerađenih proizvoda, bez obzira na to sadrže li šećer ili umjetna sladila.
Novo istraživanje ne daje konačne odgovore, ali doprinosi sve većem broju dokaza koji pokazuju da umjetna sladila možda imaju složeniji učinak na organizam nego što se godinama vjerovalo. Za znanstvenike to znači nastavak istraživanja, a za potrošače podsjetnik da ni proizvodi s oznakom "bez šećera" nisu nužno potpuno bez utjecaja na zdravlje.
24sata © 2026
