Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Kod Mljeta otkriveno je bizantsko blago od preko 40 zlatnih predmeta težih oko 600 grama, a arheolozi vjeruju da je na brodu bio visok carski dužnosnik. Nalaz je prozvan najvećim u Jadranu i Sredozemlju, a tim povodom donosimo priču o nakitu u Starom Rimu
Kroz povijest ljudske civilizacije, zlatni nakit je imao statusni simbol, bio je povezan s moći i sigurnošću. Dok su mnogi materijali, poput drva brodskih trupova, svile i pergamenata podložni nemilosrdnom zubu vremena i prirodnim silama, zlato posjeduje jedinstvenu osobinu – trajnost i neuništivi sjaj. Ono prkosi stoljećima, premošćuje zaborav i izranja iz dubina kako bi poslužilo kao neoboriv materijalni svjedok jednog vremena. Upravo tu bezvremensku ulogu zlatnog nakita i dragocjenosti na najslikovitiji način ilustrira senzacionalno podvodno otkriće u blizini otoka Mljeta. Hrvatski tim arheologa pod vodstvom Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ), provodio je istraživanja na potonulom brodu koji je otkriven 2014. godine.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Rezultati višegodišnjeg istraživanja, čišćenja i restauracije prvi put su nedavno službeno predstavljeni javnosti. Iako je brod otkriven prije 12 godina, Hrvatski restauratorski zavod i međunarodni tim stručnjaka su tek 23. srpnja 2026. održali službenu konferenciju u Polačama na Mljetu. Na njoj su prvi put javno izložili cjelovitu zbirku od preko 40 zlatnih predmeta. Detalji o najvrjednijima nalazima (poput zlata i dragulja) često se drže u tajnosti.
Nakon vađenja iz mora, predmeti su prošli kroz složene i dugotrajne procese desalinizacije, čišćenja, analize i konzervacije kako bi se utvrdio njihov točan sastav i podrijetlo. Istraživanje je dobilo golem međunarodni odjek nakon što je u proljeće 2026. predstavljeno u američkom izdanju časopisa National Geographic.
Po količini zlatnih artefakata radi se o najznačajnijem arheološkom lokalitetu u Jadranskom i Sredozemnom moru. Bizantinski zlatni nakit s Mljeta obuhvaća više od 40 luksuznih predmeta ukupne težine oko 600 grama. Pronađene su četiri raskošne pojasne garniture ukrašene dragim kamenjem, pseudo-kopče i jezičci s umetnutim smaragdima, rubinima i biserima, zlatni pečatni prsten s likom bizantskog vladara, novac iz razdoblja Heraklijeve dinastije koja je vladala Bizantskim Carstvom od 610. do 717. godine.
Pronađeno blago upućuje na boravak visokog carskog dužnosnika ili važne osobe na brodu. Iako se radi o iznimnom arheološkom otkriću, važno je istaknuti da je Hrvatska poznata po brojnim nalazištima zlatnog nakita iz vremena antike i srednjeg vijeka. Takvi arheološki nalazi pružaju nam uvid u luksuz, obrtničke tehnike i život društvene elite. Nalazišta se protežu od kontinenta (Posavina, Slavonija) do obale i dalmatinskog zaleđa.
Tijekom rimskog razdoblja, zlatni nakit bio je statusni simbol rimske aristokracije, službenika i imućnih građana u urbanim središtima. Kao glavno središte rimske provincije Dalmacije, Salona je dala iznimno bogate nalaze zlatnih ogrlica, prstenja s urezanim dragim kamenjem (geme/kameje), naušnica i ukrasnih igala. Zlatni nakit pronađen je na više arheoloških lokaliteta između kojih se posebno ističu oni u Sisku (Siscija), Vidu kod Metkovića (Narona), Vinkovcima ( Cibalea), Zadru ( Iader), Ninu (Aenona), Podgrađu kod Benkovca ( Asseria) itd.
Uglavnom su to ukrasne kopče, prstenje s urezanim gemama, zlatne igle, ogrlice s poludragim kamenjem, kasnoantičke zlatne naušnice s biserima i poludragim kamenjem. Nakit u antici i srednjem vijeku nije bio samo ukras već jasno vidljivi statusni simbol te oblik imovine.
Čuveni prsten od zlata (annulus aureus) prvotno su smjeli nositi samo rimski ambasadori i senatori, a kasnije i svi pripadnici viteškog staleža.
Rimske žene nosile su više zlatnih komada odjednom: raskošne ogrlice, narukvice u obliku zmije, naušnice s biserima ili smaragdima te ukrasne igle za kosu. Nakit je često bio dio njihova miraza.
Visoki oficiri duž vojnog limesa u Panoniji (npr. Mursa, Cibalae, Siscija) dobivali su pozlaćene ili zlatne vojne ukrase, narukvice ili kopče za ogrtače (fibulae) kao nagradu za odanost caru.
Pripadnici aristokratskih obitelji nosili su oko vrata posebne amajlije, za dječake tzv. bulla ili za djevojčice lunula - privjesak u obliku polumjeseca, izrađene od zlata, s ciljem zaštite od uroka i bolesti.
Vrijednost nakita u antičkom Rimu izračunavala se prema čistoći i težini samog zlata u odnosu na službeni novac, pri čemu je rad zlatara dodatno povećavao cijenu, osobito ako su ugrađivane geme (urezani dragulji) ili uvozni biseri. U doba ranog Carstva (od Augusta nadalje), standardni zlatnik bio je aureus (težak oko 7,2 do 8,1 g čistog zlata). Reforma cara Konstantina u 4. stoljeću uvodi solidus (težak 4,5 g čistog zlata), koji postaje osnovna mjera vrijednosti.
Jednostavniji zlatni prsten težine 5 do 10 grama koštao je 1 do 3 aureusa (ili 3–5 solidusa). Prosječni rimski legionar u 1. st. zarađivao je oko 9 do 12 aureusa godišnje. Raskošna ženska ogrlica s biserima i smaragdima vrijedila je od 20 pa do više od 100 aureusa. Sa 100 aureusa u 1. i 2. stoljeću moglo se kupiti imanje, nekoliko robova ili višegodišnje zalihe pšenice za cijelo domaćinstvo i u potpunosti je jasno da su si takav nakit mogli kupiti najbogatiji rimski građani.
Razdoblje provale barbara i Seobe naroda donijelo je specifične oblike zlatnog nakita (ostrogotski, gepidski, avarski i gepidsko-langobardski utjecaji) – često ukrašene dragim kamenjem poput almandina u tehnici cloisonnéu (ukrašavanja metala u kojoj se tanke metalne žice ili trake leme na podlogu kako bi se stvorile malene pregrade). To su bile na primjer zlatne pojasne jezičke, fibule (kopče) u obliku ptica/orlova te zlatne naušnice. Razdoblje prije dolaska Hrvata, kada prostorom vladaju Istočni Goti, ili kroz njega prolaze druga germanska i nomadska plemena. Iz tog vremena poznato je nalazište Smrdeljci kod Skradina. Na ovoj lokaciji pronađeni su vrijedni kasnoantički grobovi s prekrasnim primjercima zlatnog nakita, uključujući luksuzne naušnice.
U ranom srednjem vijeku, primanjem kršćanstva i jačanjem domaće kneževske elite, zlatni se nakit počeo izrađivati u dalmatinskim gradovima (Zadar, Split, Trogir) pod utjecajem bizantskog zlatarstva. Jedno od najspektakularnijih grobnih otkrića rane hrvatske povijesti pronađeno je u Trilju gdje je pokopana pripadnica hrvatske elite.
Posebno se ističu tri para zlatnih naušnica s grozdolikim privjescima, zlatna ogrlica od 20 filigranskih "jagoda" te zlatnik cara Konstantina V. Kopronima (741. – 775.) koji je služio kao obol.
U Biskupiji kraj Knina (Crkvina) su pronađeni zlatni prsten s pečatom, pozlaćeni dijelovi nošnje i ratničke opreme te jedinstvene naušnice.
Nin (Ždrijelac, Materiza) je ranosrednjovjekovna nekropola gdje su pronađene čuvene zlatne i srebrne starohrvatske naušnice (s 1, 3 ili 4 jagode/grozdaste ukrase) rađene tehnikama filigrana i granulacije.
Zlatni nakit se kroz stoljeća pokazao kao ključni pokazatelj moći i bogatstva. Nakit nije bio samo estetski predmet, već i privatni trezor. U vremenima kriza, ratova, vlasnici su nakit lako prenosili sa sobom, ili ga zakapali u zemlju (što objašnjava brojne ostave pronađene u Slavoniji, Istri i Dalmaciji).
Dolaskom na prostore Dalmacije, Hrvati su u gradovima poput Zadra, Splita i Trogira zatekli razvijene bizantske zlatarske radionice. Domaći majstori preuzeli su njihove tehnike: filigran - pletenje tanke zlatne žice i granulaciju - lemljenje sićušnih zlatnih zrnaca. U početku su ti predmeti bili isključivo statusni simbol ranosrednjovjekovne elite, često kao jednostavne naušnice s jednom ili tri "jagode" (bobe).
Vrijednost jednog para zlatnih naušnica u ranom srednjem vijeku bila je iznimno velika i predstavljala je pravo malo bogatstvo, pa se za njih moglo kupiti između 1 i 3 radna konja ili vola, nekoliko krava ili čak cijelo manje imanje (zemljište), ovisno o težini zlata i finoći izrade.
U to vrijeme običan puk uopće nije posjedovao zlato, već je nakit bio isključivo u rukama kneževske elite, veleposjednika i crkve.
Bogatiji, masivniji par naušnica (poput onih s tri velike jagode punjene zlatom) vrijedio je koliko i nekoliko zlatnika, što je bilo dovoljno za kupnju manjeg vinograda, maslinika ili komada plodne zemlje u okolici Zadra ili Splita.
Vrijednost zlata u jednom raskošnom paru naušnica mogla je pokriti višemjesečnu ili čak godišnju zalihu hrane i žita za cijelu prosječnu seosku obitelj.
Iako zlato danas ima izuzetno visoku (često i rekordnu) cijenu na globalnom tržištu, kada usporedimo društvenu, emocionalnu, pravnu i egzistencijalnu vrijednost zlatnog nakita nekada i danas dolazimo do zaključka da je zlatni nakit u prošlosti vrijedio više nego što vrijedi danas.
Zlato je bilo izuzetno rijetko i teško dostupno. Majstori zlatari ulagali su tjedne ili mjesece ručnog rada za izradu samo jednog komada nakita. Vrijednost nakita nije ležala samo u gramaži zlata, nego u vrhunskom zanatstvu koje se prenosilo generacijama.
Zlatni nakit posjedovao je samo uži sloj bogatih obitelji, ili se štedjelo čitav život kako bi se kupilo nekoliko ključnih zlatnih komada za miraz. S modernom industrijskom proizvodnjom, masovnim rudarenjem i strojnom izradom nakita, zlatni nakit postao je široko dostupan srednjoj klasi. Danas je kupovina zlatnog prstena ili lančića pristupačan dar za krštenje, pričest ili rođendan, a ne nedostižni luksuz.
Iako danas gram zlata na burzama vrijedi novčano više nego ikada prije (jer su krizna vremena), nekada je vrijedio i značio više jer je u teškim vremenima omogućavao preživljavanja i izlazak iz siromaštva.
24sata © 2026
