Kiselina iz agruma i limunska kiselina E330, kakva se nalazi hrani i pićima, se različito ponašaju u našem organizmu. Kiselina iz agruma gubi kiselost, a limunska kiselina (E330) ne, kaže nutricionistica Olja Martinić
ZNATE LI ŠTO JEDETE?
Velika je razlika između limuna i limunske kiseline: Jedno u tijelu gubi kiselost, a drugo ne
Izvor prirodne limunske kiseline su agrumi - limun, naranče, grejp, mandarine, pomelo - u tom voću je ima najviše. Ima je i u drugom voću, ali u manjim količinama - ananasu, jagodama, malinama, trešnjama, višnjama brusnicama, rajčicama... Također, limunska kiselina je i nusproizvod u proizvodnji sira, vina i kiselog kruha.
Limunska kiselina navedena u hrani kao E330 se proizvodi i to nije ona koja se prirodno nalazi u agrumima jer je proizvodnja takve previše skupa.
POGLEDAJTE VIDEO o blagodatima limuna:
Pokretanje videa...
00:22
E330 je jedan od najčešćih aditiva u hrani. Koristi se za pojačavanje kiselosti i okusa te očuvanje sastojaka. Od svih količina te kiseline korištenih u industriji, upravo na hranu i piće otpada 70 posto, dok se 20 posto upotrebljava u farmaceutskoj industriji i proizvodnji dijetetskih dodataka te 10 posto u sredstvima za čišćenje, prenosi healthline.com.
Najveći proizvođač limunske kiseline (E330) je Kina.
Limunsku kiselinu je prvi put iz soka limuna dobilo švedski kemičar Carl Wilhelm Scheele 1784. godine. Radilo se o spoju bez okusa i mirisa koji se proizvodio sve do ranih 1900. godina kada su istraživači otkrili kako ju je moguće proizvesti i iz crne plijesni (Aspergillus niger). Shvatili su da ta plijesan stvara limunsku kiselinu kada se hrani šećerom.
Kiselina od agruma u tijelu gubi kiselost, a E330 ne
- Limunska kiselina je voćna kiselina prisutna u velikom broju voća i povrća, a posebno je veliki sadržaj u agrumu pa je po limunu i dobila ime. Posebno je korisna pri pripremi sokova i marmelada jer usporava ili sprječava razvoj plijesni i bakterija. Za postizanje čuvanja proizvoda potrebne su veće količine kiseline nego što je ima u soku limuna. Proizvodi se fermentacijom određenih šećera što je osnova industrije proizvodnje limunske kiseline koju koristimo pri preradi voća i povrća - objasnila nam je jednom prilikom Olja Martinić, dijetetičarka i nutricionistkinja Nutricionističkog savjetovališta Olja iz Splita.
- Potrebno je poštovati upute na ambalaži. Manja količina od navedene u uputstvu znači da je proizvod za koji je koristimo povećan rizikom od 'kvarenja'. Velika količina čini proizvod neukusan tj. 'kiseliš', a veće količine limunske kiseline nagrizaju želudac - dodala je te naglasila kako kiselina iz agruma i limunska kiselina E330 (kakva se nalazi hrani i pićima) se različito ponašaju u našem organizmu. Kiselina iz agruma gubi kiselost, a limunska kiselina (E330) ne.
- Makar je pravi limun kiseo ukoliko ga kušamo u ustima, zbog specifičnih reakcija u probavnom sustavu 'nestaje' kiselina i nastaju soli pa nije posebno problematičan za sluznicu probavnog sustava, a posebno ako je sok limuna razrijeđen s vodom. Kristali limunske kiseline dobiveni fermentacijom šećerne trske u probavnom sustavu imaju druge puteve pa stoga kiselost ostaje vrlo intenzivna ukoliko se radi o neprimjereno visokoj količini i preosjetljivoj sluznici probavnog sustava - pojasnila je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
