VIDEO Moj dnevnik mršavljenja: 'Preskočio sam jednu dozu i glad se polako počela vraćati'

U prosincu 2025. i siječnju 2026. prvi put sam imao osjećaj da sam ušao u stabilnu fazu. Više nije bilo početnog uzbuđenja, ali nije bilo ni padova. Sve se nekako izjednačilo. Nema naglih promjena, nema velikih skokova, ali nema ni vraćanja.

To je razdoblje u kojem shvatiš koliko je nešto stvarno održivo. Vaga se i dalje spuštala, ali sporije. Nakon početnih mjeseci, kad kilogrami idu brže, dolazi faza u kojoj tijelo usporava. Nekad pola kilograma tjedno, nekad ništa nekoliko dana, pa opet pomak. Prije bih to doživio kao stagnaciju. Sad nisam.

POGLEDAJTE VIDEO: 

- To je očekivano. Organizam se prilagođava novoj tjelesnoj masi i metabolizam se stabilizira. Upravo tad se stvara osnova za dugoročno održavanje rezultata - objašnjava doc. dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije te voditeljica Centra za debljinu, metabolički sindrom i klinički nutricionizam u KB-u Sveti Duh.

U praksi to znači da više ne gledaš svaki dan vagu kao mjeru uspjeha. Gledaš kako se osjećaš. A tu je razlika bila očita.

Tijelo je postalo lakše u svakodnevnim stvarima. Ne u smislu nekog velikog wow efekta, nego u malim situacijama koje prije ni ne primijetiš dok se ne promijene. Ustajanje, hodanje, saginjanje, penjanje stepenicama... Sve ide bez onog malog otpora koji si prije osjećao.

Foto: Privatni album

Kretanje je postalo normalno.

Hodanje svaki dan više nije bilo nešto što moram, nego nešto što radim bez razmišljanja. Nekad 30 minuta, nekad sat, ali uvijek bez osjećaja napora koji me prije znao brzo zaustaviti. Nogomet dva puta tjedno postao je lakši. Ne u smislu da sam odjednom u formi, nego u tome da mogu igrati bez stalnog osjećaja umora.

- To je posljedica smanjenja opterećenja na organizam, osobito na kardiovaskularni sustav i zglobove. Pacijenti često primijete poboljšanje funkcionalnosti prije nego što to vide na vagi - objašnjava mi doc. dr. sc. Valerija Bralić Lang, liječnica obiteljske medicine koja me vodila kroz terapiju.

Foto: Pixsell/Canva

U toj fazi težina se približila dvoznamenkastom broju. Bio sam oko 100 kilograma. Više od 20 kilograma manje nego na početku.

Ali ono što je bilo zanimljivije od same brojke bio je osjećaj stabilnosti. Nije bilo potrebe da se dodatno stežem. Nisam uvodio nove restrikcije, nisam povećavao treninge, nisam pokušavao ubrzati proces. Sve se odvijalo tempom koji je bio održiv.

VELIKI TEST NOVINARA 24SATA VIDEO Moj dnevnik mršavljenja: 'Kilogrami stabilno idu dolje, ali ja više ne gladujem!'

Hrana je i dalje bila jednostavna. Jeo sam manje jer sam bio sit. Nije bilo potrebe za dodatnim kontrolama, brojenjem ili planiranjem. To je možda najvažnija razlika u odnosu na prije. Nema stalne kontrole, nema unutarnje borbe.

Ali upravo u toj fazi pojavilo se pitanje koje sam dugo odgađao. Što ako stanem?

Ne iz potrebe, nego iz znatiželje. Nakon nekoliko mjeseci stabilnog ritma zanimalo me gdje sam zapravo. Je li sve ovo rezultat terapije ili sam uspio izgraditi nešto što može funkcionirati i bez nje. U ožujku 2026. odlučio sam preskočiti jednu dozu. Ne kao preporuku, nego kao osobni test.

Foto: Privatni album

Prvih nekoliko dana nije bilo velike razlike. Nije bilo ništa dramatično. Ali onda se postupno počela vraćati glad. Ne naglo i ne u punom intenzitetu kao prije, ali dovoljno da je primijetim.

Počeo sam češće razmišljati o hrani. Porcije koje su mi prije bile dovoljne odjednom su izgledale malo manje dovoljne. Pojavila se ona poznata misao: “Mogao bih još nešto pojesti”.

To nije bio gubitak kontrole. Ali bila je razlika. I bila je dovoljna da shvatim što terapija zapravo radi.

- Kad se terapija prekine, biološki mehanizmi koji reguliraju glad ponovno se aktiviraju. To je razlog zašto kod mnogih pacijenata dolazi do povrata tjelesne mase ako se ne održavaju promjene u načinu života - objašnjava dr. Liberati Pršo.

Kod mene se težina nije odmah promijenila. Ali sam osjetio potencijal da bi mogla. I to je možda bio najvažniji trenutak cijeloga procesa.

Zagreb: Emirat Asipi | Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Jer sam shvatio dvije stvari istodobno. Prvo, terapija stvarno djeluje. Drugo, navike koje sam izgradio ipak imaju svoju težinu.

Glad se vratila, ali nije me preuzela. I dalje sam mogao kontrolirati koliko jedem. I dalje sam hodao, igrao nogomet, pio vodu. Nisam se vratio na staro ponašanje. I tu je bila ključna razlika u odnosu na sve prije. Nakon toga sam se vratio na redovitu dozu od 5 miligrama i osjećaj sitosti se ponovno stabilizirao. Nije bilo potrebe za povećanjem doze. Pet miligrama bilo je dovoljno. To mi je bilo važno jer je cijeli proces bio postavljen racionalno. Najmanja doza koja daje rezultat, bez forsiranja.

U tom trenutku težina je bila oko 98 kilograma. Obujam struka se značajno smanjio. Ako sam na početku bio oko 122 centimetra, sad sam bio oko 106.

VELIKI TEST NOVINARA 24SATA VIDEO Moj dnevnik mršavljenja: Skinuo sam 26 kila uz injekcije!

- Vaga je važna, ali struk često daje bolju sliku zdravstvenog rizika. Smanjenje visceralne masti znači manji rizik za kardiovaskularne bolesti i metaboličke komplikacije - ponavljala je dr. Bralić Lang.

U toj fazi više nisam razmišljao samo o tome koliko sam smršavio. Počeo sam razmišljati o tome kako zadržati rezultat.

Četvrti nastavak istraživanja čitajte u petak.