Vinski bonton: Oblik čaše i boja mesa presudni za užitak

Da različita vina treba služiti u različitim čašama, 1958. počeo je tumačiti Claus Josef Riedel, vlasnik austrijske staklane osnovane 1756. godine koja je do danas razvila čaše za više od 250 vina i ostalih pića. Toliko čaša vjerojatno imaju samo njegovi nasljednici, no šest tipova je sasvim dovoljan izbor: relativno mala i uska za bijelo vino, šira za bijelo odležano u drvenim bačvama, velika za crvena vina bordoškog stila te malo manja, ali šira za burgundsko crveno, dakle, crni pinot. Desertno vino ima najmanju čašu, a pjenušac najužu kako bi se mjehurići što pravilnije uzdizali. Bolje pjenušce mnogi vole popiti iz čaše za bijela vina u kojoj ne “perla” toliko lijepo, ali se bolje osjete mirisi i okusi. 

Priča o čašama, unatoč uvriježenu mišljenju, nije snobizam. Na radionicama tvrtke Miva galerija vina, Riedelova uvoznika, toče se vina naizmjence u pet čaša i doista se osjeti kako je u svakoj vino drukčije. 

Dobro odabrana vinska čaša istaknut će najbolje što vino nudi - razviti arome i okuse te njihov sklad i trajanje. Mlađa vina poslužuju se u manjim čašama nego zrelija. Čaše za aromatičnija vina imaju širi otvor, da miris ne “lupi” prejako, a za ona zatvorenija otvor je uži kako bi se arome koncentrirale u nos. Oblik čaše ovisi i o glavnim okusima vina. 

Osjetila za slatko su na vrhu jezika, a za slano kraj vrha s lijeve i desne strane. Iza njih su osjetila za kiselo, a na kraju ili korijenu jezika osjećamo gorko. Prava čaša će vino izliti na dio jezika koji tom vinu odgovara. U pravoj će čaši vino biti bolje, pa će se više uživati i u hrani uz koju se to vino posluži. Vinska čaša uvijek je na stalku za koji je i držimo da joj ne uprljamo tijelo masnim prstima. Kad bismo čašu držali za tijelo, mijenjali bismo i temperaturu vina. Osnovna su pravila da se pjenušava vina služe na 6-8°C, bijela na 8-12, a crvena na 14-18 stupnjeva. 

Svjetlija i jednostavnija vina poslužuju se hladnija nego kompleksnija i tamnija. Vino se hladi na koji stupanj niže da bi za stol stiglo na pravoj temperaturi. Često spominjana sobna temperatura je 16-18 stupnjeva, koliko je nekad bilo u dvorcima, a ne 22-23 na koliko ih danas grijemo. 

Bijela vina točimo do polovice čaše, a crvena do trećine. Kad bismo točili više, čašu bismo teško držali za stalak, a i ružno bi izgledalo. 

Uz bijelo meso služimo bijelo vino, a uz crveno meso crveno. To je princip, a neka dodatna pravila o slaganju okusa navedena su lijevo.

Masna jela ili zamašćena

Masnoći u krutom stanju, kakvu ima pečeni odojak, pristaje vino izraženijih kiselina. Jela s tekućom masnoćom, kao što su lignje ili riba s maslinovim uljem, traže više alkohola da spere masnoću iz usta.

Ako miriše jelo, morat će i vino

Aromatična hrana, kakva je u orijentalnim kuhinjama, traži i vina s jačim mirisima. Zato jelima s dalekog istoka pristaju traminci ili mješavine traminaca s drugim sortama, ali i najbolji zreli rizlinzi.

Slatka vina i za slanu hranu

Ljuta jela traže vina s ostatkom neprovrelog šećera, polusuha ili poluslatka. Desertima pristaju poluslatka vina. Ona najslađa, ledena ili izborne berbe, odlična su uz guščja jetrica i sireve. 

Vinske zablude

Vinske istine

Od šampanjca će žena biti ljepša 

Madame de Pompadour rekla je da žena ostaje lijepa i nakon što popije šampanjac, a Coco Chanel da šampanjce pije samo u dva slučaja: Kad je zaljubljena i kad nije.