Britanki je dijagnosticiran rak dojke kad joj je bilo samo 35 godina - i bila je samohrana majka dvoje male djece. Ona objašnjava kako je bilo reći svojoj djeci da će možda umrijeti te kako ju je rak promijenio
Više nemam grudi, i nije mi žao, želim uživati s djecom i plesati
Samantha Vale je 37-godišnja bloggerica i koreografkinja iz Velike Britanije koja se susrela s najvećim životnim izazovom u dobi od tek 35 godina, kad joj je dijagnosticiran rak.
Pogledajte video:
Pokretanje videa...
- Slamajući se u suzama, nisam mogla vjerovati da je to ćelavo, iscrpljeno biće ja. 'Mama, plačeš li zato što umireš?', pitala me moja 6-godišnja kćer Molly, zagrlivši me. Pokušavala sam je uvjeriti da će mi biti bolje, ali 12 napornih tjedana kemoterapije preda mnom ni mene nisu uvjerili u to te nisam mogla sakriti suze - prisjeća se.
Oca svoje djece, Leeja, upoznala je radeći kao koreografkinja 2010. godine. Prvo su dobili sina Jacka, a vjenčali su se u 2013., kad su dobili i drugu kćer. Uvidjevši da im brak ne funkcionira, prijateljski su se razišli, a Samanthi je pripalo skrbništvo te je Lee viđao djecu jednom na tjedan, piše The Sun.
Mogućnost da ne preživim
Nije joj bilo lako raditi i skrbiti o dvoje male djece samostalno, no jednog jutra u kolovozu 2018. život joj se okrenuo. Osjetila je kvržicu iznad bradavice, no uvjerila je sebe da u dobi od 35-godina ipak ne treba brinuti. Zdravo je živjela, nije pušila, rijetko je bila u noćnim izlascima i hranila se veganski - pa je zakopala glavu i pijesak i zaokupila se poslom.
Ipak, dva tjedna kasnije pretrage su pokazale da je doista nešto sumnjivo. Naposljetku, dobila je dijagnozu - rak u drugom stadiju, relativno jednostavno izlječiv i operabilan.
- Bila sam paralizirana od straha, ali samo sam se zbog djece smirila. Te večeri sama sam im objasnila što je rak i rekla im da nažalost neki ljudi ne ozdrave, ali da se doktor nada kako ja budem. Oboje su bili jako zabrinuti, ali primili su to prilično dobro i nisu plakali - kaže.
Ne trebaju mi grudi, želim živjeti i plesati!
- Ubrzo nakon toga, Lee i ja vodili smo iskren razgovor o tome što će se dogoditi ako ne preživim i kako će on samostalno odgajati djecu. Moja obitelj je bila u nevjerici. Nisam htjela opteretiti svoju 60-godišnju mamu Pauline previše jer se i sama borila s rakom - kaže Samantha.
Sljedeća tri mjeseca protekla su u naletu skeniranja. Pokazalo se da je mala kvržica zapravo 10 tumora, raspoređenih na obje dojke, a jedina opcija bila je dvostruka mastektomija.
Bila je u šoku, ali odlučila je u tom trenutku ne raditi rekonstruktivnu operaciju, jer se brinula da bi joj to moglo ograničiti sposobnost plesanja.
U studenom, mjesec dana prije operacije, okupila je svoje bliske prijatelje i obitelj na zabavi koja se usredotočila na ono na čemu sam zahvalna.
- Moja operacija bila je zakazana za 5. prosinca 2018.. Pomirila sam se s činjenicom da će moje tijelo izgledati vrlo drugačije, ali dok liječnici nikada nisu rekli da možda neću preživjeti, shvatila sam da moram biti spremna i napisala sam oproštajna pisma za svaki slučaj. Kad sam se probudila, plakala sam jer su mi rekli da mi ne treba kemoterapija budući da su svi tumori uklonjeni. Ali samo pet dana nakon operacije, moj najstariji brat, Ben (35), nazvao je da kaže da je mama odjednom preminula. Vijest me jako pogodila. Božić je prošao u magli dok se nisam navikla na novu stvarnost - da sam samohrana mama bez grudi, a sve dok sam organizirala pogreb svoje majke - ispričala je.
Sve je čisto
- U siječnju 2019. su mi rekli da je sve čisto te da sam zdrava. Trebala sam biti presretna, ali se nisam nekako tako osjećala. Tada sam, šest mjeseci kasnije, napipala kvržicu u pazuhu. Liječnik je potvrdio širenje raka. E tada sam bila zbilja uplašena, objašnjavajući djeci da moram ići na kemoterapiju te da ću izgubiti kosu, što ih je doista uplašilo. Većinu noći provodila sam plačući u kadi - prisjeća se.
No, kad je kosa otišla, upravo su joj djeca dala snage da nastavi dalje, govoreći joj da ne stavlja kapu. Između ciklusa kemoterapije, kad je mogla, odlazila je na ples. Liječenje je završila u veljači ove godine.
- Rečeno mi je da imam 'poštenu' šansu da se rak vrati, ali je 80-postotna šansa da ću još biti ovdje za 10 godina, tako da pokušavam živjeti u trenutku. Oduvijek sam sanjala da ću upoznati svoje unuke, no prilagodila sam svoje ciljeve. Samo želim živjeti i plesati dok mogu, barem dok moja djeca ne završe školu - zaključila je hrabra Samantha.