Podremanac iz Vrapča službeno je zaštićen kao kulturno dobro! Ova slatka svadbena pogača s ružmarinom i klinčićima, nekad simbol zajedništva, dobiva novu šansu da ne padne u zaborav
Lifestyle
Komentari 0
Podremanac iz Vrapča službeno je zaštićen kao kulturno dobro! Ova slatka svadbena pogača s ružmarinom i klinčićima, nekad simbol zajedništva, dobiva novu šansu da ne padne u zaborav
U bogatoj riznici hrvatske gastronomske baštine, gdje se isprepliću utjecaji Mediterana, srednje Europe i Balkana, ponekad se skrivaju pravi biseri, gotovo zaboravljeni okusi koji pričaju priče o prošlim vremenima, običajima i načinu života. Jedan takav biser nedavno je izvučen iz sjene zaborava i službeno zaštićen. Riječ je o podremancu, tradicijskoj slatkoj svadbenoj pogači iz zagrebačkog naselja Vrapče, čije je umijeće pripreme upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Ovim činom jednostavan, skroman kolač postao je dio zaštićenog nacionalnog nasljeđa, osiguravajući da njegova priča i okus ne nestanu s posljednjim generacijama koje ga pamte.
POGLEDAJTE VIDEO - kraljica soparnika:
Pokretanje videa...
VIDEO
Povijest podremanca seže duboko u 19. stoljeće, a njegova je uloga bila čvrsto utkana u svadbene običaje zapadnih obronaka Zagreba. To nije bio raskošan kolač kakve danas poznajemo, već suha i zbijena pogača tamnije boje, jednostavnog, ali prepoznatljivog okusa. Njegovu aromu definirale su note ružmarina i klinčića, začina koji su mu davali jedinstven, pomalo arhaičan karakter. U vremenima kada slatkiši nisu bili svakodnevica, a svadbeni stolovi skromniji, podremanec je bio istinska poslastica i simbol gostoprimstva, vjere i zajedništva.
Pripremao se nekoliko dana uoči vjenčanja, a vrhunac njegove uloge događao se na sam dan slavlja. Nakon crkvenog obreda, kume bi iz bogato ukrašenih marama ili košara dijelile komade pogače okupljenim gostima i slučajnim prolaznicima. Bio je to čin dijeljenja radosti i blagoslova s cijelom zajednicom, a za djecu, koja su s nestrpljenjem iščekivala taj trenutak, podremanec je predstavljao rijetku i dragocjenu slasticu. Njegova tvrđa tekstura značila je i da može dugo stajati, pa su ga gosti često nosili kućama kao slatku uspomenu na vjenčanje.
Kao i mnogi tradicionalni hrvatski recepti, i onaj za podremanec prenosio se usmeno, s majki na kćeri, bez preciznih mjera i pisanih uputa. Sve se radilo "od oka", oslanjajući se na iskustvo, osjećaj i dodir, što je vještina koju današnje generacije, navikle na precizne upute i digitalne vage, sve teže razumiju. Upravo je ta neformalnost prijenosa znanja, tipična za domaću kuhinju naših baka, istovremeno i čar i prijetnja opstanku ovakvih jela.
Zahvaljujući sjećanjima posljednjih majstorica, poput Zorice Barbarić iz Vrapča, sačuvan je uvid u tradicionalni postupak. Priprema bi započela dan ranije potapanjem listića ružmarina u mlijeko kako bi otpustili svoju intenzivnu aromu. Idućeg dana, procijeđeno i ugrijano mlijeko poslužilo bi za aktivaciju kvasca (germe) s malo šećera i brašna. U uzdigli kvasac dodavala su se jaja, šećer, malo vrhnja za bogatstvo okusa te sitno nasjeckani klinčići. Od tih sastojaka mijesilo se tvrdo tijesto, koje se potom ostavljalo da se diže. Nakon dizanja, tijesto se premijesilo, dijelilo na manje komade i oblikovalo u kugle. Svaka se kugla razvaljala u tanku pogačicu koja se prije pečenja bola vilicom kako se ne bi previše napuhnula i ostala zbijene teksture.
Prepoznavši da ovoj jedinstvenoj tradiciji prijeti nestanak, Ministarstvo kulture i medija donijelo je 2. srpnja 2026. godine odluku o proglašenju statusa kulturnog dobra za "Umijeće pripreme tradicijske slastice podremanca-vrapčanske slatke svadbene pogače". Time je podremanec i službeno postao dio zaštićene baštine, pridruživši se dugom popisu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara koja svjedoče o bogatstvu i raznolikosti hrvatske kulture. Ova zaštita nije samo formalnost; ona je poticaj lokalnoj zajednici, entuzijastima i kulturnim udrugama da aktivno rade na očuvanju recepta, revitalizaciji običaja i prenošenju znanja na mlađe generacije.
Priča o podremancu tako postaje snažan podsjetnik na važnost čuvanja lokalnog identiteta i vrijednosti koje su utkane u jednostavnim, ali značajnim gastronomskim tradicijama.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+