'Žene oboljele od raka dojke moraju biti svjesne vlastite odgovornosti za svoje zdravlje'

Žene koje se suoče s rakom dojke moraju biti spremne na to da se moraju boriti same za sebe –  voditi računa da se informiraju o pravima i dostupnim terapijama, postavljati pitanja i tražiti sve ono za što usput saznaju da imaju pravo, jer se još uvijek, na žalost, često dogodi da ne dobiju sve potrebne upute. Osim toga, neke pretrage ili vrste terapija nisu im lako ni dostupne, jer nemamo dovoljno terapeuta, o čemu trebaju voditi računa oni koji planiraju zdravstveni sustav, upozorili su liječnici koji sudjeluju u liječenju žena sa rakom dojke na zagrebačkoj Zdravoj kavi u organizaciji Udruge žena oboljelih od raka dojke Nismo same.

POGLEDAJTE VIDEO: Ljiljana Šegović Pivac o tome kako se nositi s dijagnozom raka dojke   

Pokretanje videa...

01:41

Rak dojke | Video: 24sata/pixsell

Riječ je o susretima liječnika i pacijentica koji se odvijaju od 2018., kad je Udruga pokrenula projekt  u Zagrebu, a sada se kao projekt financiran sredstvima EU 'Nisi sama – educiraj se s nama' provodi u 15 gradova diljem Hrvatske. Do sada su se druženja održala u osam gradova Hrvatske, te okupile više od 400 sudionika, naglasila je predsjednica Udruge Ivana Kalogjera.Glavni je cilj upravo omogućiti ženama da postavljaju pitanja liječnicima o svemu onome na što ne stignu dobiti odgovore u bolnici, naglašeno je.  

Onkologinja doc. dr. sc. Vesna Ramljak, ističe kako u Hrvatskoj nema dovoljno fizijatara sa znanjima iz limfne drenaže, a oni koji ih imaju edukaciju obično plaćaju sami, a to je iznimno važna terapija za žene koje su prošle mastektomiju i kod kojih se nakon odstranjenja limfnih čvorova često javlja limfodemija. Naglasila je kako sami onkolozi često ne znaju gdje bi mogli uputiti žene na terapiju, a riječ je o terapiji koja im je potrebna tijekom cijelog života, pa ju mnoge od njih same plaćaju, pa smatra kako bi ljudi koji vode zdravstvenu politiku morali biti svjesni da su potrebna sustavna rješenja. 

MUŠKE ONKOLOŠKE BOLESTI Kako prepoznati simptome raka testisa: Pripazite na čvorove, osjećaj težine ili bol u leđima

Među sudionicama skupa ima žena koje i same plaćaju terapiju, pa je značajno bilo čuti iskustvo žene koja je ispričala da je došla do informacije kako u lječilištu Krapinske toplice postoji 20-ak educiranih fizijatara do kojih se može i putem uputnice, i uspjela to ostvariti.   

- Žene koje se suoče s dijagnozom često misle da moraju dramatično promijeniti način prehrane, pa ima slučajeva da odluče potpuno izbaciti šećer iz prehrane, do te mjere da su željne pojesti običan kolač, da izbacuju određenu vrstu hrane, poput mesa, ili se čak odlučuju na izgladnjivanje, uz pretpostavku da će tako 'izgladniti karcinom'. Naravno da je kvalitetna prehrana važan dio liječenja te da treba slijediti preporuke koje ćete dobiti od nutricionista u bolnici, no treba znati da nema nikakvih dokaza da bi neke ekstremne promjene mogle dati bolje rezultate u liječenju, kazala je onkologinja sa specijalizacijom iz radioterapije, dr. sc. Zrinka Rendić-Miočević. Dodala je da se isto odnosi i na različite suplemente koji se ženama nude, a obično su skupi – ne postoje dokazi da bitno utječu na izlječenje. 

- Da ih ima, dobivali bi se u bolnicama, na preporuku liječnika – naglasila je dr. Rendić-Miočević.  

Žene koje su došle na Zdravu kavu naglasile su kako je još uvijek jedan od problema i način na koji se nekima od njih saopćava dijagnoza, te činjenica da im liječnici rijetko ponude pomoć psihijatra ili psihologa, kojih također nedostaje, a često je jako potrebna jer bolest i teške terapije nose i veliki rizik od tuge i depresije. Poseban je problem i to što nema kvalitetnih programa za podršku obitelji, posebno djeci koja se suočavaju s bolešću majke. Među pitanjima koja su se mogla čuti našlo se i ono kolike su šanse da će žensko dijete naslijediti karcinom dojke koji je imala majka. 

- Na njega ne možemo odgovoriti jednostavno, odnosno svakako ne bez pretrage koja bi pokazala je li kćer nositeljica gena. Ako jest,  procjene kažu da su šanse da će oboljeti do 70 ili 80 godine života između 60 i 80 posto, što opet znači da ima žena koje ne moraju oboljeti. Ne možemo reći niti da postoje neki rizični čimbenici koji su siguran okidač, jer je i to individualno. Postoji niz različitih čimbenika koji su u međusobnom međudjelovanju koji će kod neke žene dovesti do bolesti, kod druge ne, kazala je onkologinja dr. sc. Paula Podolski.

Dodala je kako je slična stvar i s pretpostavkom da se uz rak dojke mogu javiti rak jajnika ili rak debelog crijeva – kod nekih žena može biti riječ o obiteljskoj sklonosti za obolijevanje od žljezdanih karcinoma, no kod drugih su rizici manji.

ISPOVIJESTI O BORBI S RAKOM Tri hrabre Hrvatice: 'Same smo uspjele otkriti svoj rak dojke'

Jedan od problema o kojima se nedovoljno razgovara je i seksualnost žena koje su preboljele rak dojke, ne samo zbog toga što mastektomija mijenja tijelo i utječe na samosvijest žene, već i zbog toga što lijekovi mogu utjecati na vlažnost rodnice, što može dovesti do bolnih odnosa, pa i do anorgazmije, a onda i problema u partnerskim odnosima. Ginekolog dr. sc. Gordan Crvenković ističe kako treba posebno voditi računa o tome da kod nekih vrsta raka dojke hormonski lijekovi ne dolaze u obzir, no postoje terapije kod kojih se kod dijela žena postižu zadovoljavajući rezultati. Jedna od njih je laserska terapija, ili PRP, terapija plazmom, koje potiču proizvodnju kolagena i elastina.

U oba slučaja cijena tretmana se kreće oko 2000 do 2500 kuna, a potrebna su 3 ili 4 početna tretmana, nakon čega se ponavljaju jednom godišnje radi održavanja stanja. Nekim ženama pomažu i vaginalete s mliječnom kiselinom ili gospinom travom, odnosno slični pripravci koji se mogu pronaći u biljnim ljekarnama.

Dr. Crvenković ističe kako je iznimno važno da se žene ne zatvaraju u sebe, već da razgovaraju o problemima što više, posebno sa stručnjacima koji mogu pomoći u njihovom rješavanju.  

Jako je važno da žene prihvate da je normalno u nekoj fazi bolesti zapitati se 'zašto baš ja' te osjetiti tugu, ali i da budu svjesne da se tome ne smiju prepustiti, te da budu svjesne kako je upravo na njima najveća odgovornost za to da se informiraju, traže i ustraju u tome da dobiju odgovore na sva svoja pitanja, kako bi aktivno mogle sudjelovati u borbi za svoje zdravlje, istaknule su psihijatrica Maja Vukoja i psihologinja Ivona Poljak, dok je dr. sc. Marija Skoko, govorila o izazovima usklađivanja terapije karcinoma s liječenjem tromba.