Životni padovi poput tuge i samoće uzdižu i potiču uspjeh

Ključ je u našim izborima... Oni pokazuju tko smo istinski, mnogo više od naših sposobnosti, jedna je od rečenica iz sage o Harryju Potteru autorice J. K. Rowling. Nedavno je proglašena najutjecajnijom ženom u Velikoj Britaniji, ispred kraljice Elizabete II, ali njezin put do te laskave titule bio je ispunjen mnogobrojnim promašajima. Na predavanju koje je održala pred harvardskim studentima zaključila je kako je njezin život bio redanje neuspjeha - propali brak, samohrano majčinstvo, neodobravanje roditelja i siromaštvo. No sve to ju je vratilo njezinu prvotnom snu - pisanju, jer nije imala što izgubiti.

- Neuspjeh je iz mene izvukao sve ono što je ključno. Spoznala sam neke stvari o sebi koje ne bih mogla ni na jedan drugi način - tvrdi J. K. Rowling.

Priča o američkom pjesniku Philipu Schultzu također je priča o čovjeku kojeg su neuspjesi pratili još od djetinjstva, ali je crpio inspiraciju iz tuge i smogao snage da se izdigne iznad ogorčenosti. Kao dijete patio je od disleksije i zbog toga često trpio nepravdu profesora. Smatrali su ga sporim i zaostalim, a on je samo na malo drukčiji način vidio i “čuo“ slova. Njemu su riječi bile melodiozne. Kad ga je učiteljica pitala što bi htio raditi kad odraste, odgovorio joj je da želi biti pisac. Grohotom se nasmijala.

- Nije me uvrijedila. Razumio sam da joj je smiješno što netko poput mene, tko ne može pišući složiti rečenicu do kraja, želi biti pisac, ali ja sam i dalje sanjario - objasnio je Schultz. Teško djetinjstvo uz oca alkoholičara i borba protiv disleksije dali su Schultzu životno iskustvo koje je potrebno svakom piscu i pjesniku.

Tuga, samoća i borba učinile su da duboko zaviri u unutrašnji svijet, a sve što pisac treba je mogućnost dešifriranja emocija, prosudba o njihovoj “težini” i hrabrost da ih se učini javnima. Schultz nije odustajao od karijere pjesnika. Zbirkom pjesama “Neuspjeh“ 2007. godine osvojio je Pulitzerovu nagradu za pjesništvo.

Neuspjeh je blagoslov kojim se stječe mudrost

Philip Schultz neuspjeh zove velikim američkim tabuom. No smatra da je recesija neuspjeh učinila “ljudskijim”. Danas više nitko nije siguran i ljudi zbog toga imaju više empatije jedni za druge. Schultz tvrdi da je iskustvo neuspjeha blagoslov. On boli, ali kad bol prođe, rađaju se snaga i velika želja da se krene dalje. Na neuspjehu se uči i stječe mudrost.

Brige se brišu u dnevniku

Učenje je potaknuto neuspjehom jer se mozak trudi biti učinkovit, pokazala su istraživanja. Fijasko zaokuplja pozornost. Njegovim analiziranjem dolazi se do sasvim novih informacija. Moglo bi se reći da se mozak “hrani” neuspjehom. Iskustvo promašaja potiče snažnu želju za ponovnim pokušajem i uspjehom. Sociolog Glen Elder tvrdi da postoji razdoblje kad neuspjeh donosi najveću dobrobit - to je razdoblje kasne adolescencije i ranih 30-ih. Snaga koju rađa je golema jer poučava da se traume mogu preživjeti.

No ljudi se dijele na one koji poslije kataklizme hrabro krenu dalje i one koji se neprestano vrte u krugu žalopojki. Ako nemate urođeni optimizam, poput pustolova i poduzetnika Richarda Bransona, pomoći će nekoliko tehnika - primjerice, pisanje dnevnika poput Bridget Jones.

Teksaški inženjeri kao i Bridget Jones

Simpatična debeljuca Bridget Jones je traumu slomljenog srca liječila pišući dnevnik. Isto su učinili i neki inženjeri iz Teksasa nakon što su iznenada dobili otkaze. Pisanje im je pomoglo da vrate smisao i da se manje osjećaju žrtvama.

Opustite se i šalite se na svoj račun

Potrebno je prestati se doživljavati previše ozbiljno, savjetuju psiholozi. To ne znači biti neodgovoran, nego se pokušati opustiti i raditi nešto samo za svoj užitak. Znati šaliti se na vlastiti račun pomaže da se situacija vidi iz drukčijega kuta.

Skupine potpore u stvarnom svijetu

Očaj voli društvo. Točnije - u nevolji nikad nisi sam. Potrebno je povezati se s ljudima koji proživaljavaju sličnu krizu - otkaz, raspad braka ili bolest. Dijeljenje međusobnih bolnih iskustava i suosjećanje hrabre i tješe. Počnite skupinom potpore na Facebooku.

"Ja sam neuspjeh" vs. "Svi drugi su krivi"

Stav ‘ja sam neuspješan’ potpuno je pogrešan. Pokušajte s ‘ja sam dobra osoba koja je pogriješila’, savjetuju psihijatri. Kriviti samo sebe za fijasko odmaže daljnjem rastu, a i netočno je sagledavanje situacije. No pogrešan je i stav “svi su drugi krivi”.

Sedam koraka za put prema uspjehu

U borbi protiv neuspjeha postoji sedam vještina koje se mogu naučiti. To su svjesnost emocija, samokontrola, razmišljanje u više pravaca, empatija, vjera u vlastitu snagu rješavanja problema, spremnost na razumne rizike i optimizam - koji je najvažniji.

Krivnja može uništiti čovjeka

Sagledajte pošteno pogreške i propuste, ali ne dopustite da vas izjeda krivnja, upozoravaju psihijatri. Krivnja rađa depresiju, a što ste više depresivni, to ćete se više osjećati krivima. To je začarani krug. Jedno je priznati gdje ste pogriješili, a drugo je uništiti sebe.