Cjepivo se proizvodi od oslabljenog ili neaktivnog dijela virusa ili bakterije. Naš imunološki sustav izlaže se tim dijelovima da bi organizam naučio kako se zaštititi protiv tog konkretnog mikroba
CIJELI PROCES
Znanstvenici objasnili kako sve vrste cjepiva nastaju i što čine
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: U Italiji pacijenti s koronom šalju virtualne poljupce obitelji
Cjepiva su nužnost u borbi protiv bolesti i to ne samo na osobnoj razini, nego na razini čitave zajednice, piše Insider.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:22
Svjetska zdravstvena organizacija objavila je kako su cijepljenjem spriječili najmanje 10 milijuna smrti u svijetu u razdoblju od 2010. do 2015. godine. No proces razvoja cjepiva je težak, kompliciran i dugotrajan. Evo što trebate znati o različitim tipovima cjepiva i njihovom djelovanju.
Kako cjepivo djeluje?
- U cjepivu se koristi oslabljeni, mrtvi ili neaktivni dio određenog virusa i bakterije kako bi izazvao imunološki sustav i njegov odgovor. Organizam na taj način uči kako se obraniti od tog specifičnog virusa ili bakterije. Verzija virusa u cjepivu nije dovoljno snažna da bi se pacijent od nje razbolio, ali još može izazvati imunološki odgovor koji stvara antitijela protiv virusa - kaže dr. Abe Malkin iz Los Angelesa.
No nisu svi virusi jednaki, pa stoga pristup kojim znanstvenici stvaraju cjepivo varira i ovisi o karakteristikama bolesti, kako ona djeluje na tijelo, kako imunološki sustav na nju reagira i koja je populacija najviše pod rizikom.
Načelno, cjepiva djeluju na četiri različita načina:
- Živa cjepiva. Ona sadrže oslabljenu verziju virusa, a razblaživanjem ili oslabljivanjem uzročnika postiže se imunološki odgovor. To je metoda koja se koristi kod cjepiva protiv ospica, vodenih kozica, mumpsa, rubeole, rota virusa i žute groznice.
- Neaktivna cjepiva. Ona koriste kemikalije kako bi ubila virus, no nisu učinkovita poput živih cjepiva. Koriste se kod cjepiva protiv bjesnoće, a potrebni su im pojačivači pa stoga trebate tri različite injekcije u različitim vremenskim razdobljima. Taj tip cjepiva koristi se i za dječju paralizu, gripu te hepatitis A.
- Podjedinice, rekombinantna, polisaharidna ili konjugirana cjepiva. Ona napadaju točno određeni dio mikroba radije nego cijelu bakteriju ili virus. Koriste ih protiv hepatitisa B, pneumokoknih i meningokoknih bolesti i hripavca.
- Toksoidna cjepiva. Ona napadaju toksin mikroba radije nego bakteriju ili virus, a uz pomoć ovog cjepiva stječe se zaštita od difterije i tetanusa.
- Svaki tip cjepiva ima različite pozitivne i negativne aspekte, a vitalno je odabrati pravo cjepivo. Živa cjepiva donose snažan i odgovarajući imunološki odgovor, ali istovremeno postoje problemi s njihovom sigurnošću. Podjedinična cjepiva koja se baziraju na površini stanice virusa ili bakterije općenito su sigurnija, no ne izazivaju dovoljno snažan imunološki odgovor i potrebna su docjepljivanja - kaže prof. Brendan Wren iz London School of Hygiene & Tropical Medicine.
Kako se rade cjepiva?
Cjepiva nastaju stvaranjem ili kultiviranjem dijelova virusa ili bakterija, koji se potom koriste za stimulaciju imuniteta. Obično je riječ o postupku koji se sastoji od šest koraka.
1. Osnovno poznavanje virusa. Virus će istraživati u laboratorijskim uvjetima kako bi identificirali jedinstvene karakteristike te utjecaj na ljudsku ili životinjsku stanicu.
2. Pronalazak kandidata za cijepljenje. Nakon izučavanja virusa, znanstvenici moraju odlučiti kakvo će cjepivo biti - hoće li izolirati živi virus i oslabiti ga ili će koristiti dio njegovog genoma za stvaranje cjepiva.
3. Testiranje cjepiva u pretkliničkim istraživanjima. Najprije će cjepivo testirati na životinjama kako bi ustanovili na koji će način ljudi na njega reagirati. Istražuju njegova svojstva kako bi ga još bolje prilagodili našim potrebama.
4. Testiranje cjepiva u kliničkim studijama. Ovi testovi izvode se na ljudima u tri faze. U prvoj fazi je nekoliko desetaka volontera, u drugoj je ciljana skupina od stotinjak ljudi koji su u riziku od razvoja bolesti, a u trećoj se na nekoliko tisuća ispitanika istražuje sigurnost i učinkovitost cjepiva.
5. Regulative. Razna tijela poput agencija za lijekove moraju odobriti korištenje cjepiva te istražiti rezultate kliničkih studija. Moraju odrediti način korištenja i tko je među prioritetnim primateljima.
6. Pokretanje proizvodnje. Konačno, cjepivo može krenuti u proizvodnju. Najprije se proizvode manje, a zatim velike količine uoči distribucije.
Koliko dugo traje razvoj cjepiva
Oxford Vaccine Group je među 40 znanstvenih timova koji rade na razvoju cjepiva za COVID - 19. Oni tvrde kako za učinkovito i sigurno cjepivo mora proći od pet do deset godina, no mnogi pokušavaju probiti tu granicu.
- S obzirom na težinu krize, postoje nastojanja da se cjepivo otkrije u periodu od 12 do 18 mjeseci - kaže Malkin dodajući kako struka upozorava da prerano i prebrzo otkrivanje cjepiva vodi do opasnosti. Tijekom pandemije istraživanja mogu biti ubrzana jer imaju dovoljno financijske potpore i sredstava. Znanstvenici već rade na razvoju cjepiva za druge tipove korona virusa, a genetski kod novog virusa kineski znanstvenici su podijelili sa svjetskim kolegama još u siječnju. Vjeruje se kako će to doprinijeti bržem razvoju, no Wren upozorava da je čak i uz takvu prednost proizvodnja cjepiva dugačak i intenzivan proces.
- Mjesecima će istraživati kako ono utječe na infekciju, a tu su i pravne te etičke dozvole koje treba dobiti prije istraživanja na ljudima. Čini se obećavajućim, no nema jamstva da će bilo koje cjepivo stvoriti dovoljno snažnu imunološku reakciju - zaključio je.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Za ugodniju izolaciju: Dom će učiniti ljepšim lampice i svijeće
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa Ćirom:
Pokretanje videa...
01:22
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
