Ključni genetski zahtjev za veću dugovječnost pasa leži u podešavanju ekspresije gena: da bismo im produljili život, treba shvatiti kako proizvesti čiste kopije DNK u novim stanicama, kažu stručnjaci
ŽIVOT KUĆNIH LJUBIMACA
Genetičari otkrili zašto neki psi žive dulje
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: WHO: Ne brinite, kućni ljubimci se ne mogu zaraziti koronom!
Kad smo tražili našeg prvog psa, u tipu Cavalier King Charles španijela, jedan mi je stručnjak rekao da su to jako slatki psi, ali se moramo pripremiti na to da imaju vijek od samo deset godina. Legla iz Australije i Francuske, čini se, nude pasmine s duljim vijekom trajanja, rekla je. Psi te vrste su malo veći od onih koje vidimo ovdje u Sjevernoj Americi, što bi moglo utjecati na njihov vijek. Čini se da oni žive i do 4 godine dulje od prosječnog psa te pasmine, piše prof. dr. Stanley Coren, profesor na Sveučilištu Kolumbija.
POGLEDAJTE VIDEO: Groomerica govori o tome koliko često treba četkati i uređivati psa
Pokretanje videa...
01:14
Kaže kako je poslušao savjet i kontaktirao uzgajivača koji ima uvezene pse. Pas kojega sam udomio živio je gotovo 14 godina, što je puno za tu pasminu, iako nije u kategoriji najdugovječnijih pasa.
Najduži službeno potvrđen životni vijek jednog psa je 29 godina i 160 dana. Bio je to australski govedar po imenu Bluey.
Procjenjuje se da je prosječni životni vijek pasa između 10 i 13 godina. Bilo koji pas stariji od 20 godina smatrao bi se izuzetno dugovječnim. Istraživači često takve starije životinje nazivaju 'Metuzalemima', po liku koji se spominje u judaizmu, kršćanstvu i islamu. On je živio do 969. godine, što ga čini najstarijim čovjekom spomenutim u Bibliji.
Znamo da postoji niz naslijeđenih fizičkih čimbenika koji utječu na životni vijek pasa, uključujući veličinu, oblik glave, pasminu i nekoliko drugih karakteristika. Dakle, treba proučiti genetiku.
Dávid Jónás, znanstveni novak na Odjelu za etologiju na Sveučilištu Eötvös Loránd u Budimpešti vodio je tim istraživača koji su odlučili u potpunosti slijediti DNK dva psa, oba mješovite pasmine: 22-godišnju Kedvesu i Buksija, 27-godišnjeg mužjaka.
Napravivši kompletno genomsko mapiranje, istraživači su se nadali da bi mogli pronaći genetske značajke koje bi mogle objasniti zašto su poživjeli tako dugo.
To da se u ovom istraživanju prate samo dva psa možda djeluje čudno, no ovo je bila studija cjelokupne DNK mape svakog od njih, a rezultati su uspoređeni sa genima 850 pasa prosječne dugovječnosti. Da biste dobili predodžbu o tome koliko je posla obavljeno u sklopu istraživanja, pokušajte se prisjetiti oblika molekule DNK. Izgledaju kao iskrivljene ljestvice, a svaka traka te ljestve može se razlikovati u smislu kemijskog sastava i gena koje nosi.
Najčešća vrsta genetskih varijacija su polimorfizmi s jednim nukleotidom, koji se često nazivaju SNP, a svaki SNP predstavlja promjenu strukture samo jednog od ovih dijelova na ljestvici DNA. Za ova dva pseća genoma, istraživači su primijetili oko 4,8 milijuna SNP-ova.
Njihova su se otkrića tada morala usporediti s postojećim bazama podataka, budući da je radna hipoteza bila da su za njihov dug život vjerojatno odgovorne jedinstvene genetičke varijante.
Što točno otkrivaju te genetske analize? Malo je komplicirano. Naime, istraživači su otkrili 472 gena koji su, čini se, važni u ovom slučaju. Njihov broj ima veze s funkcioniranjem živčanog sustava, pri čemu su neki geni vrlo slično onima koji se nalaze kod ljudi, a povezani su s imunološkim sustavom, pokretanjem upala, ili Alzheimerovom bolešću .
Posebno je zanimljiv skup gena koji su se odnosili na transkripciju gena. Oni su važni jer se genetski materijal kod pojedinca mora kopirati i prepisati u svaku novu stanicu kako tijelo raste. To možete zamisliti kao da je potreban interni Xerox kopirni stroj za genetski materijal. Ako se staklena ploča na uređaju Xerox s vremenom zaprlja, to će utjecati na točnost kopija.
A kad je u pitanju genetski materijal, u konačnici će to utjecati na to kako nove stanice mogu funkcionirati. Uzastopne loše kopije genetskog materijala mogu rezultirati nepravilnim radom novih stanica, a na kraju i skraćenim životnim vijekom psa. Istodobno, kvalitetne 'kopije' omogućavaju tijelu da se neprestano obnavlja.
Ti su nalazi pomogli su istraživačkom timu razviti hipotezu za daljnja istraživanja koja bi omogućila da se poveća udio pasa koji će doživjeti stariju dob. Ključni genetski zahtjev ekstremne dugovječnosti leži u finom podešavanju ekspresije gena. Drugim riječima, potreban je najbolji mogući genetski stroj Xerox za proizvodnju čistih i čitljivih kopija DNK u novim stanicama, kažu stručnjaci.
Iako trenutna studija ne daje precizne smjernice o tome kako možemo uzgajati pse s duljim životnim vijekom, ona ipak ističe područja u genetskom kodu koja istraživači trebaju promatrati. Ovo bi trebalo pojednostaviti buduća istraživanja o životnom vijeku pojedinih vrsta pasa i s vremenom pomoći u razumijevanju ljudske dugovječnosti, piše dr. Coren, na portalu Psychology Today.
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Vjeverica kao kućni ljubimac: TinTin ne napušta vlasnika
POGLEDAJTE VIDEO Tarik Filipović: #ZAJEDNO24SATA
Pokretanje videa...
00:48
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
