Mara je petnaest godina bila ravnateljica škole, a nedavno su joj djelatnici priredili spektakularan posljednji dan na radnom mjestu. Bio je to prijedlog nove ravnateljice, Marine Perković
SPEKTAKL ZA RAVNATELJICU ŠKOLE
Mari su priredili spektakularan ispraćaj u mirovinu: 'Radili smo i gradili. Prvo treba biti čovjek'
Čitanje članka:
4
min
Čovjek pa ravnateljica - time sam se vodila tijekom svih godina svojega rada, a vjerujem da su svi djelatnici škole to osjetili. Najljepše od svega je to što se moja djeca, kao i ova u školi, ponose sa mnom. Nije mi bilo dražih riječi od onih kad su mi učitelji zahvalili što sam im pomogla kad je trebalo, a sve što sam htjela je stvoriti im dobre uvjete za rad. Sve je bilo puno emocija kad su me pratili u mirovinu, a tako su pomno isplanirali sve da uopće nisam primijetila da nešto spremaju, priča nam brišući suze radosnice Mara Mamuza, do nedavno ravnateljica Osnovne škole Josipa Zorića u Dugom Selu, koja broji gotovo 900 učenika. Iako već gotovo dva tjedna nije ravnateljica, u hodnicima škole i dalje je pazila na djecu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:33
Mara je petnaest godina bila ravnateljica škole, a nedavno su joj djelatnici škole priredili spektakularan posljednji dan na radnom mjestu. Bio je to prijedlog nove ravnateljice, Marine Perković, a kolege i obitelj rado su se bacili na posao i pripreme. Bilo je svega - hrane, pića, glazbe, ljudi, a Mara nije mogla skriti suze.
- Uopće nisam očekivala da će posljednji dan na poslu tako izgledati. Znala sam da ću dobiti buket od učenika, a ovo ostalo nisam mogla ni sanjati. Feštu su isplanirali za taj dan u 17 sati. Učitelji i učiteljice iz jutarnje smjene na odlasku su me poljubili, zagrlili, i to je to - barem sam tako mislila. Imali su plan - ako ja odem doma prije 17 sati, zvat će me da hitno moram doći jer je pukla cijev. Međutim, odlučila sam ostati do zadnjeg zvona taj dan. E, kad je odzvonilo 17 sati, rekli su mi da dođem dolje jer je došla ekipa iz jutarnje smjene. Sišla sam dolje s kavicom u ruci. Kad sam vidjela kolege i sve što su mi pripremili, emocije i suze su 'navalile'. Bez lažne skromnosti, ovo je vrhunac mog poslovnog i životnog puta. Da sam barem znala kakvu mi feštu spremaju, sredila bih se više, našalila se Mara.
Kako priča, bilo je i lakih i teških trenutaka, ali kroz sve je uspjela proći svojom pozitivom i osmijehom.
- Predivno je kad vam djelatnici žele reći 'hvala' za ovih 15 godina. Nije bilo lako, bilo je teških trenutaka, ali radili smo i gradili. Napravili smo prozore, fasadu, osigurali da se djeca i učitelji osjećaju ugodno u školi. Sad je ovo jedan mir - dodaje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:30
Mara je godišnje odmore rijetko koristila i sve radove u školi je nadgledala. Njena djeca su joj prigovarala da puno radi pa im je dio svojeg posla ponekad i skrivala, ali, kaže, sada joj se sve isplatilo. Inače, Mara je i prva ravnateljica koja je organizirala predavanje o psima za svoje učenike.
- Tijekom godina rada, mijenjali su se i roditelji i učenici. Mijenjaju se i djeca kao djeca, druga su vremena. Roditelji su često jako borbeni za svoju djecu, i tako i treba, ali uvijek pokušavam objasniti i roditeljima da su učitelji obični ljudi. Gotovo uvijek bismo razgovorom sve uspjeli iskomunicirati i razumjeti se. Ja razumijem roditelje, roditelji razumiju učitelje - kaže Mara, naglašavajući da je komunukacija ključ posla u školi.
U mirovinu je otišla kako bi se posvetila obitelji, djeci i unucima, a trudi se nadoknaditi sve vrijeme tijekom kojeg je bila posvećena poslu. Ponosno nam je ispričala kako unučice vodi u školu i vrtić, a s radošću im pomaže, i to je ono što Maru sada čini sretnom. Iako, priznaje, još uvijek se nije naviknula na život bez posla, bez poziva, djece u školi i stalnog pokreta.
Ono što želi da se nastavi osnaživati kod djece je - emocija, a njezina nasljednica Marina otkrila nam je da ima dobar uzor ravnateljice ispred sebe. Kako bi joj zahvalila na svemu, organizirala joj je spektakularan ispraćaj u mirovinu, a njezinu ideju su svi prihvatili.
- Kad sam saznala za Marin odlazak i to da sam ja njezina nasljednica, odmah sam u jednu grupu okupila kolege i prenijela im svoje ideje. Sve sam zamolila da ne pričaju o tome kako bi bilo iznenađenje. S domarom sam dogovorila da će u 17 sati biti posebno zvono, koje inače ne zvoni, a to je bio znak da svi idu dolje, gdje smo je dočekali s cvijećem. Kontaktirali smo i obitelj i kolege iz susjednih škola, a Mari je bilo značajno što su i njezine unučice došle tu. Svatko je dao doprinos u cijeloj priči - priča Marina, koja je skupa s pedagoginjom Natalijom Hrnkaš dugogodišnja kolegica Mari.
Kako su se sve tri složile, u školi vlada pravi složan kolektiv, a to je ono što svima olakšava posao i brige. Komunikacija i dobri odnosi temelj su uspjeha u poslu i u životu, a čini se da ova dugoselska škola to uspješno njeguje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
