Dok je svjedok Zoran Šorli govorio, optuženi Željko Travica je neprestano vodio svoje zabilješke i nervozno šarao po papirima koje je imao ispred sebe
SUĐENJE ŽELJKU TRAVICI
Mučan iskaz branitelja: 'Vikao je: 'J*** vam mater ustašku, žao mi je što vas nisu pobili!'
Čitanje članka:
5
min
Na Županijskom sudu u Osijeku nastavilo se suđenje Željku Travici (63), bivšem pripadniku Teritorijalne obrane Mirkovci, osumnjičenom za ratni zločin počinjen u Ceriću i Mirkovcima početkom listopada 1991. godine. Travica je uhićen u studenom prošle godine u Francuskoj i izručen Hrvatskoj. Suđenje mu je započelo početkom siječnja, kad je rekao da se ne osjeća krivim za djela za kojega ga terete, a tereti ga se za brutalna zlostavljanja i ubojstvo 11 zarobljenih pripadnika HOS-a i PU Vinkovci. Kao svjedok je saslušan Zoran Šorli, branitelj i ratni invalid, jedan od preživjelih pripadnika HOS-a. U to vrijeme imao je nepunih 18 godina. Došao je u sudnicu u invalidskim kolicima i dugim je hladnim pogledom popratio Željka Travicu.
- Bio sam u 109. brigadi, 6. bataljun, pripadnik HOS-a. Ujutro u 8 sati, 2. listopada 1991. godine, počeo je napad na naše položaje. Povukli smo se u podrum u 'crvenu kuću', gdje je već bilo ljudi. Imali smo dojavu da nam u pomoć dolaze naši tenkovi, no vidio sam tenkove JNA, a uz njih teritorijalce s bijelim oznakama na rukavima. Kad smo Ivan Kopčić i ja provirili, počeli su pucati po nama. Tenk je ispalio projektil na kuću i nastao je metež. Opkolili su nas, vikali: 'Ustaše, izađite, jer ćemo vas sve pobiti'. Jedna grupa je od straha izašla, čuli su se rafali. U drugoj grupi je bilo nas nekoliko, među kojima Ivan, ja i Željko Uglješić. Prva dvojica-trojica odmah su odložili oružje, ali su ubijeni. Vidio sam kad su pali. Ispred kuće su bila petorica vojnika s puškama, jedan je imao maskirnu pancirku. Ivan, ja i Uglješić smo se vratili u podrum te se sakrili. Vikali su da će nas zaklati. Ja sam imao pištolj i htio sam se ubiti, no Ivan mi ga je uzeo. Onda su prosuli naftu u podrum i zapalili. Mi smo ostali skriveni u podrumu iako se dimilo. Potom su iz tenka ispalili još jedan hitac u kuću. Detonacija me odbacila na drugi kraj. Požar se proširio. Meni se kosa zapalila, a Kopčić je imao krvavo lice. Otišli smo u drugu prostoriju. Skinuli smo sa sebe vojne oznake i krunice oko vrata te se dogovorili da ćemo im reći da smo iz saniteta. Nešto kasnije u tu je prostoriju ušao kapetan JNA. Bio je iznenađen kad nas je vidio. Rekao nam je da slobodno izađemo jer su četnici otišli - prisjeća se svih mučnih događaja iz rata svjedok Šorli. Iako su mislili da će im kapetan JNA pomoći, do kuće su se vratili četnici koji su ih počeli ispitivati i tući. Časnik JNA im je uspio narediti da zarobljenog Šorlija te Kopčića i Uglješića odvedu predati, no na putu prema mjestu predaje počelo se pucati pa ih vraćaju.
- Dolazi opet taj četnik u maskirnoj pancirki. Pita Kopčića što mu je Tunjo Kopčić, on kaže rođak. Četnik počne psovati i kaže da dobro zna Kopčiće. Rekao je tad da se on zove Željko Travica. Potom nas Travica tjera u bagremik. Tuku nas pa odvode u neku drugu kuću. Travica i još jedan muškarac odjeven u crni mantil vode nas u posebnu prostoriju. Travica mi veže ruke iza leđa žicom, pa oko vrata i oko nogu. Kod takvog vezanja ako povlačiš noge, daviš sam sebe. Ostavili su nas tu na koljenima. Nakon nekog vremena dolazi četnik odjeven u crni mantil i u nekom šljemu nešto nosi i govori: 'Ustaše, hoćete jesti mozak'. Dolazi i Travica. Netko od njih dvojice me hvata za usta, otvara mi ih, žlicom mi gura ljudski mozak, na kojemu je bilo i kose. Pljuvao sam to, izmicao glavu koliko sam mogao. I Kopčiću su pokušavali to ugurati u usta. Bio sam u šoku. Nakon toga mi nije bilo do života. Gurali su nam u usta i bocu s rakijom s nekim metalom na vrhu koji nas je sjekao po nepcu - pričao je mučne detalje svog zlostavljanja svjedok Šorli dok je optuženi iza njega neprestano nešto pisao u svoje papire i nervozno crtkarao kockice po njima. Nakon torture u Ceriću, Travica je trojku natjerao da hodaju ispred njih putem do Mirkovaca, da "počiste" mine.
- Prije ulaska u Mirkovce bili su kukuruzi. Travica mi kači svoju pušku na prst svezane ruke i kaže da mu to držim dok se on ode u kukuruze pomokriti. Mislio sam da će pucati po nama. Ušli smo u Mirkovce. Do nas dolazi auto koji vozi neki Tešić, ima ožiljak na licu. Govori Travici zašto je 'doveo gamad u selo' i zašto nas nije pobio. Potom nas odvode u podrum neke kuće gdje nas čuva naoružani čovjek. Kaže nam da ćemo tu imati suđenje. Kad je pao mrak, dolaze ponovno do nas, guraju nas u neko vozilo i Travica me snažno udara bejzbol-palicom po glavi. Odvezli su nas u kuću čiji su zidovi bili poprskani krvlju. Postavili su nas uza zid te su ponovno uslijedili ispitivanje i zlostavljanje. Travica me je palicom udario u stomak, pao sam u nesvijesti na tlo. Kad sam došao sebi, odveli su nas nekamo da jedemo. To mi je sve u magli - govorio je bez predaha Šorli. Ujutro ga je teritorijalac, za kojega je kasnije saznao da se zove Dinko Travica, tjerao da opere džip kojim su došli u Mirkovce. Pri tome mu je nekoliko puta zaprijetio da će ga ubiti pištoljem i pucao pored njegove glave. Ubrzo se opet pojavio kapetan JNA koji im je rekao da su zarobljenici, stavio ih u vojno vozilo te odvezao put Šida i u logor Begejce.
- Zadnji put sam vidio Travicu kad smo odlazili s vojskom, a on je vikao da nam '..be mater ustašku i da mu je žao što nas nisu pobili'. Branitelj je potom upitao svjedoka zašto nikad nije podigao kaznenu prijavu protiv Travice i je li ikad pokušao nazvati Travicu telefonom.
- Prijavu nisam podnio jer nisam znao da se to može, a nakon što sam sve ispričao pokrenuta je istraga. O tome jesam li ga zvao, ne želim govoriti jer znam da su se pojavile neke priče da sam ga zvao, ali to smatram provokacijom jer to nije točno - rekao je Šorli.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
