Od domaćeg špeka do avokada na tostu: Kako se naš tanjur mijenjao posljednjih 25 godina
Talijani su 2001. prvi put u svemir lansirali parmezan, Kinezi su se u povijest upisali kao prva nacija s milijardu stanovnika, Janica je nizala pobjedu za pobjedom... Sjećate li se vi gdje ste bili?
Hrana ne samo da može biti nego jest svojevrsni vremeplov. Okusi nas bez mnogo objašnjavanja vraćaju u trenutke koje smo već gotovo zaboravili. Dovoljan je samo jedan zalogaj ili miris koji nas asocira na djetinjstvo, i odjednom – prošlost je opet tu.
Taj spoj osjeta i emocije zapravo nam je mnogo bliži nego što mislimo. Vidimo okus, mirišemo uspomene, čujemo miris domaće kuhinje... Ako vas ponekad miris hrane vrati u neki davni trenutak - niste jedini, samo ste nakratko upali u vlastiti vremeplov.
Osobito ako se tako osjećate dok vam miris prženog luka na svinjskoj masti u misli priziva baku s crvenim rupcem na glavi, koja za onim "šparhetom" (točno znate na koji mislimo) počinje raditi ručak. Nekima će iz sjećanja izroniti nona koja peče kobasice kuhane u vinu dok vi s "fetom" bijeloga kruha nestrpljivo cupkate za stolom. Ili dida koji nad otvorenom vatrom u kotliću miješa čobanac, čiji vas vatreni dah još dan-danas grije svugdje gdje treba. Hrana i sjećanja oduvijek idu zajedno, pa je možda baš zato teško razgraničiti gdje prestaje jedno a počinje drugo.
Svijet se mijenja, odnos prema hrani ostaje isti
Hrana čovjeku nikad nije bila samo pogonsko gorivo. Prvi zapisani recept datira iz vremena drevne Mezopotamije, utisnuti na glinene pločice 1700 godina prije Krista! Riječ je o varivu s povrćem, janjetinom i toplim začinima, čije kulinarske nasljednike još možemo okusiti diljem Bliskog istoka.
Ubrzamo li malo kazaljke na satu i godinu Gospodnju pomaknemo na 2001., vidjet ćemo da se malo toga, kad je riječ o odnosu prema hrani, promijenilo. Da, ljudi su osvojili svemir, ali te su godine prvi put u povijesti sa sobom ponijeli i prave okuse doma, sir Parmigiano Reggiano i malo divljega kanadskog lososa. Za razliku od onog dehidriranog bućkuriša iz vakuumiranih plastičnih vrećica. Iako je Kina tad zabilježila milijarditog stanovnika, u kuhinji su i dalje ostali vjerni provjerenim okusima svoje tisućljetne tradicije. Jer preci pamte!
A da je hrana te 2001. godine bila itekako u fokusu, potvrđuje i podatak kako je glazbenim ljestvicama žarila i palila stanovita Lady Marmelade. S filmskih je platna istodobno mirisala "Američka pita 2", a Jamie Oliver, tad poznatiji kao Goli Kuhar (ne zato što je oskudno odijeven miješao prokušane klasike talijanske kuhinje nego zato što je gledateljima BBC-ja htio ogoliti jednostavnost dobre hrane), baš je završavao zadnju epizodu svojeg revolucionarnog kulinarskog TV showa.
Pogled unatrag iz domaće perspektive
A gdje smo mi bili i što smo radili prije četvrt stoljeća, pitate se? Goran Ivanišević vjerojatno će vam rado prepričati kako je kao "underdog" osvojio Wimbledon. Janica Kostelić u Oreu je osvojila Veliki kristalni globus, čime je sebi utrla put prema najboljoj skijašici u povijesti, a naši "kauboji" iz Francuske su se vratili sa srebrom zlatnog sjaja. Ako se sjećate onog legendarnog dokumentarca o Kostelićima, znate da su žganci s vrhnjem i bakina sarma glavni sastojci za uspjeh.
Šire gledano, potpisali smo prvi formalni dokument za pristupanje Europskoj uniji. BDP je bilježio strelovit rast. Turisti su počeli masovno se vraćati pod jadransko sunce. Autocesta se duž Like "odrolala" kao crveni oskarovski tepih pred Dolby Theatreom! Dubrovnik se sa svojim restoranom Nautika profilirao kao globalna top gastro destinacija, a Slavenka Drakulić naslovom "Cafe Europa Revisited" vinula se u europsko književno nebo. Sjećate se onog spoja hrane i književnosti otprije? Još jedna potvrda kako nije riječ o iznimci koja potvrđuje pravilo.
Globalno je selo tek počelo kucati na vrata naše mlade republike. Lokalna pizzerija s gnjecavim tijestom, ananasom iz konzerve i "onom" mljevenom šunkom za većinu je nas još predstavljala krajnji domet egzotike. Jer, kad je o hrani riječ, te 2001. u kuhinjama diljem Lijepe Naše još su vladale bakine tajne. Bile i ostale za prste polizati! Pa ipak... U međuvremenu se mnogo toga promijenilo. Neki će turobno reći - nepovratno, drugi će na istu izjavu izrazito potvrdno klimati glavom čim se prisjete koliko su im se okusni pupoljci rascvjetali u eksplozivnim notama šarene globalne kuhinje.
Četvrt stoljeća povjerenja
Japanski ramen? Korejska pohana piletina? Možda vijetnamske proljetne rolice ili ipak kineski pirjani rezanci? Ne. Više vam se sviđa toplina orijentalnih kuhinja ili bogatstvo bezmesnih alternativa čiji vas okus već godinama ne podsjeća na kombinaciju suhog stiropora, mokroga kartona i bljutave kaše istodobno? Globalno je selo otvorilo svoja vrata i prozore te nas puna srca prigrlilo.
Humus i babaganuš možda su na velika vrata ušli u naše hladnjake, ali jednako tako u magiji žlice Vegete uživaju ljudi na svih šest nastanjenih kontinenata. Za antarktičke pingvine to ne možemo tvrditi sa sigurnošću, ali sve dok postoje oceanske struje, i šanse su tu. Usput, jeste li znali da pingvini žive isključivo na jugu, a polarni medvjedi samo na sjeveru? Mrki medvjed i dalje vlada Likom, bez brige. Dobro je, ipak, da neke stvari ostaju iste.
Od domaće kuhinje, koju smo znali napamet, do novih okusa koje tek učimo izgovoriti, 25 godina prošlo je u trenu, a Kaufland je svih tih godina dio te gastronomske priče.U Kauflandu dobro znaju kako se prilagođavati vremenu i trendovima koje ono donosi, a pritom zadržati prepoznatljivu kvalitetu.
Četvrt stoljeća prisutnosti na ovim prostorima obilježili smo zajedničkim planiranjem tjednih jelovnika, rođendana, školskih gableca, uredskih proslava i svih onih "običnih" životnih trenutaka koji čine svakodnevicu. Zajedno smo rasli, dijelili navike i gradili svakodnevne rituale. Sjećate li se gdje ste vi bili 2001.?
Možda je baš sad pravi trenutak da se vratite 25 godina unatrag i podijelite svoju priču s nama - jer 25 najljepših uspomena nagrađujemo poklon-karticom Kauflanda. Više o natječaju doznajte ovdje.
