24sata s Izraelcem koji je dvije godine bio talac Hamasa: 'Na TV-u sam saznao da idem kući'

U lobiju hotela unutar sportskog kampusa u Tel Avivu, između neutralnih boja zidova i konstantnog šuma klima-uređaja, Bar Kupershtein sjedi s majkom i rođakinjama. Njihove oči prate ga kao da bi ga pogledom mogle zadržati u svijetlu, spriječiti neki daleki, nevidljivi povratak natrag u tamu. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:17

24sata s Izraelcem koji je dvije godine bio taoc Hamasa | Video: Igor Alborghetti/24sata

Na glavi mu kapa - naopako, kao da i sam prkosi pravilima koja su mu 738 dana nametnuli teroristi Hamasa. Oko vrata pločica - jednostavan metalni privjesak u znak solidarnosti s otetima 7. listopada 2023., sada gotovo simbol kolektivne boli izraelskog društva.
Bar Kupershtein ima samo 23 godine, ali mu pogled, oprezan i rezerviran, odaje traumu kroz koju je prošao. Taj oprez nije strah nego prirodna posljedica tame koju je ostavio iza sebe.

Prije nego je otet, bio je bolničar, volonter na rave festivalu Nova, kad su 7. listopada 2023. u ranu zoru teroristi Hamasa i saveznici iz Islamskog džihada, probili ograde Pojasa Gaze i krenuli u krvavi pohod. Ubili su više od 1.200 ljudi i oteli 251 osobu - muškarce, žene, djecu, starce i strane državljane. Kupershtein se toga jutra vraćao na mjesto pokolja kako bi pomagao ozlijeđenima. I tad su ga zarobili. 

NAPOKON NA SLOBODI VIDEO Emocije su sve preplavile: Izraelci i Palestinci su se vratili svojim obiteljima

- Zapravo, jako mi je bilo teško kad bih pomislio na obitelj, a ne znam što je s njima, tko se za njih brine - rekao je u kratkom razgovoru za hrvatske medije o gadnim danima zatočeništva. 

- Trenuci blagdana... ti trenuci su najteži, kad si tamo sam, odvojen od obitelji.

Bar govori polako, kao da svaku svoju riječ čupa iz mjesta koje još nije ozdravilo. 

Foto: Igor Alborghetti/Express

Između rečenica ponekad stane - ne zato što traži patetiku, nego zato što mjeri koliko prostora slobode smije zauzeti.

- Još uvijek to ne shvaćam - kaže, i kratko se nasmije.

- Još uvijek mi je kao da sam u nekom filmu.

'Na TV-u smo saznali da se vraćamo kući'

U tom osmijehu, koji traje kraće od daha, vidi se posvemašnja nevjerica – on nije samo preživio, nego sada mora ponovno učiti biti živ.

- Zapravo su nam nedavno dopustili da gledamo vijesti - prisjeća se. ‘I tamo smo zapravo saznali vijest da se vraćamo kući.’ 

Njegov povratak, nakon 738 dana zatočeništva u Hamasovim tunelima,bio je dio posljednje razmjene talaca i zatvorenika, kojom je Izrael primio sve preživjele taoce, a u zamjenu oslobodio oko 2000 Palestinaca.

Od 251 otetog 7. listopada, živih se vratilo 168 - neki u razmjenama, neki oslobođeni vojnim akcijama. Tijela 73 talaca vraćena su, dok se 13 još vodi kao nestalo u Gazi.

Za to vrijeme, rat koji je započet  Hamasovim upadom u Izrael i pokoljem pretvorio se i u katastrofu za Gazu. Prema podacima palestinskog Ministarstva zdravstva, pod kontrolom Hamasa, tvrdi da je od početka izraelske ofenzive, poginulo je više od 67.000 Palestinaca. Izrael, pak,  tvrdi da su brojke prenapuhane. Prema prizorima iz Gaze infrastruktura – bolnice (neke korištene kao baze Hamasa), vodovodi, opskrba strujom, ceste - gotovo da više ne postoje. Rat je ušao u treću godinu i trenutačno je zbog Trumpova mirovna plana na ‘pauzi’. Izraelska vlada, pak,  inzistira da je cilj ‘demilitarizacija Gaze’ i eliminacija nasilne Hamasove vlasti. 

Foto: Igor Alborghetti/Express

U takvoj slici Kupershtein je postao figura daleko veća od samoga sebe. Još u trenutku kad je konačno prešao granicu s konvojem Crvenog križa, njegovo ime postalo je sinonim za strpljenje i vjeru. Diljem Izraela spontano su se palile svijeće, ljudi su izlazili na ulice da mu mahnu iz automobila. Ministar obrane Israel Katz osobno ga je posjetio u bolnici Sheba i zahvalio mu ‘na hrabrosti i humanosti’.

Mediji su prenijeli i dirljivi trenutak povratka kući - otac, koji je ranije bio paraliziran nakon nesreće, dvije je godine učio ponovno hodati kako bi mogao sam dočekati sina i zagrliti ga.

Sada, u lobiju hotela, Kupershtein je svjestan te nove uloge. Ne pokušava je nositi, ali ona se lijepi za njega - simbol preživljavanja. Svaki Izraelac želi mu stisnuti ruku, kao da kroz taj dodir barem na trenutak liječi vlastiti dio kolektivne rane koja je počela 7. listopada. ‘Obećao sam svom Stvoritelju da ako uspijem, čuvat ću prvi shabat i da ću se truditi ojačati vjeru’, kaže nam kraju.