Angelo Žilić imao je samo godinu i pol dana tog, za Škabrnjane, kobnog 18. studenog 1991. Granata ga je ranila, ali je pukom srećom preživio. Bolan podsjetnik na današnji dan ostao mu je zauvijek
NAJMLAĐI STRADALNIK MASAKRA:
Angelo je bio beba kad je počeo pokolj u Škabrnji: 'Geler mi je prošao par milimetara od srca'
Dugi niz godina sam izbjegavao sam ovo, pogotovo dok sam bio mlađi jer sam bio emotivniji i to me sve diralo na posebniji način, ali sam s godinama shvatio da naša priča mora biti ispričana za sve one mlađe generacije koje dolaze. Ako mi nećemo pričati o tome, tko će onda? Kad god mogu, dođem ovdje u Kolonu sjećanja, a prošle sam godine bio i u Vukovaru kako bi i tamošnjim žrtvama odao počast i zasluge, priča nam Angelo Žilić (33) uoči kretanja Kolone sjećanja u Škabrnji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
05:54
Tu se rodio, ali je grad morao napustiti. Živi u Zadru. Kao za brojne Škabrnjane i za njega je ovaj dan izuzetno bolan jer ga je obilježio za čitav život. Bio je najmlađi stradalnik gnjusnog masakra u svom rodnom gradu.
- Ranjen sam 18. studenog, baš na taj dan napada na Škabrnju, u dobi od svega godinu i pol dana. Imam prostrjelnu ranu ispod lijeve ruke. Taj geler je prošao nekoliko milimetara od srca i na svu sreću ostao sam živ - govori nam.
Ne sjeća se, dakako, što se tada događalo, ali mozaik svoje prošlosti sklopio je od priča članova svoje obitelji, susjeda i mještana.
- Bili smo u podrumu iza ove zgrade - pokazuje nam u tom smjeru pa nastavlja.
- Bilo nas je 40-ak, 50-ak, kako saznajem po pričama drugih mještana. Od udara granate smo bili iz moje obitelji ozlijeđeni teta, baka i ja. Baka je, nažalost, u bolnici Zadar preminula nekoliko dana poslije. Ja sam krvario u tom podrumu tri dana, ali su tek nakon dan, dva to shvatili jer nisam plakao. I onda me stric uzeo i odveo preko polja do Prkosa, dalje za Galovac pa Hitnom do bolnice Zadar. Škabrnjani su čuli kako su dan poslije, znači 19-og, upravo na ovom mjestu četnici slavili taj svoj pokolj, pjevali četničke pjesme samo 10-ak metara od tog podruma. Sva sreća da na toj kući nije bila napravljena fasada pa im nije bila toliko privlačna za pljačku i nisu uopće ulazili tamo. Tako da je puka sreća da sam preživio - prepričava Angelo dane koji su ga obilježili.
Zauvijek mu je ostao ožiljak kao fizički podsjetnik na ove mučne, bolne dane i gnjusne zločine koje su im činili Srbi, a koji su u svom pohodu izvodili civile iz podruma i ubijali ih na ulici na listu mjesta.
- Mene najviše živcira taj neki politički narativ u kojem se šalje poruka pomirenja samo zbog politike. Mi Škabrnjani nismo spremni oprostiti samo zbog politike nego onda kad svi oni zločinci koji su činili ta zlodjela budu odgovarali za to. Dok se Škabrnji ne vrati ratna odšteta, nemojmo zaboraviti da je Škabrnja kompletno uništena, nije bilo kuće koja nije bila zapaljena, uništena, opljačkana, i to nas Škabrnjane jako boli. I dok se ti preduvjeti ne stvore, oprosta, nažalost, neće biti. Ja nisam ostrašćen mržnjom, svi oni pripadnici srpske nacionalnosti kojima je iskreno žao i koji su kaju su i više nego dobrodošli u Škabrnju i Vukovar pokloniti se žrtvama - zaključuje Angelo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
