Anitin osmijeh za Božić: 'Prvi je put bila svjesna blagdana'

Mislim da je ove godine prvi put svjesna Božića i onoga što joj se dogodilo. Bila je prije nekoliko dana tužna, okitila sam joj malu jelu, ima jastučiće sa sobovima, ukrasne lampice...

Verica Herceg, majka Anite Herceg (31) iz Slavonskog Broda, priča o tome kako je njezina bolesna kći doživjela ovaj Božić. Prije pet godina tijekom obiteljskog ručka na Štefanje kod ujaka Anita je pala u krilo bratu Mirku. Zatajilo joj je srce i ostala je bez kisika više od sat i pol. Od tada je prikovana za krevet.

- Moja Anita u potpunosti razumije što joj govorim, ponekad mi želi nešto reći, ali uglavnom se to svede na potvrdu kad je nešto pitam ili na negaciju. Zna se i naljutiti, posebno kad od prve ne mogu zaključiti što me traži. S obzirom na to da smo 24 sata na dan zajedno, puno smo toga naučili, imamo svoju komunikacije koju samo mi razumijemo - kaže mama Verica. Dodaje, Aniti priča o svemu.

Moliti treba i za osnovno

- Govorim joj što sam radila, što planiram, kako se osjećam, boli li me što, zapitkujem je, a ona me gleda. Po izrazu njezina lica zaključujem sviđa li joj se to što joj govorim ili ne. Nastojim da to budu vedre teme, premda ih je u ovakvoj situaciji teško naći - kaže majka. Ono što se dogodilo prije pet godina na Aniti je ostavilo teške posljedice. Obitelj joj nastoji osigurati da ih što lakše prebrodi.

TRAGEDIJA HRVATSKE MAJKE Mama Verica mora birati: 'Ili ću platiti lijekove za kćer ili režije'

- Majci nikad nije teško za dijete, no ponekad se malo razočaram u sustav, mislim na zdravstvo, koje daje samo osnovno, a nerijetko i to treba tražiti. Dok se moje dijete nije našlo u ovakvoj situaciji, ni sama nisam mogla razumjeti roditelje koji su se susreli s ovakvim problemom, pa zbog toga ne osuđujem druge, ali mislim da bi nas trebali razumjeti oni kojima je to posao – govori Verica Herceg.

Osmijeh zbog prijateljica

Dok se pred Anitom u njezinoj sobi razgovaralo o Božiću i predstojećoj Novoj godini, djevojka nije skidala osmijeh s lica. Njezina se sreća mogla primijetiti posebno na obećanje da ćemo pozdraviti sve njezine prijateljice. Dok smo razgovarali, Frenki, francuski buldog, kujica muškog imena, nestrpljivo je čekala ispred zatvorenih vrata Anitine sobe. Nije naučila da joj netko brani doći Aniti.

OSMIJEH ZA VATRENE Nepokretna Anita iz Slavonije: Mandžo, fali nam još tvoj dres

– Anita je obožava. Frenki dođe u njezinu sobu, legne pored kreveta ili u fotelju. Mada imam u drugoj prostoriji bebifon kako bih čula Anitu ako nešto treba, Frenki je glavna dojavljivačica. Čim dođe do mene i jednom zalaje, znam da Aniti nešto treba - kaže Verica. Želi zahvaliti svima koji su djevojci dosad pomogli, jer bez njihove pomoći teško da bi sve ovako podnijeli.

- Anita i ja želimo svima sve najbolje u novoj godini, a ponajviše zdravlja, jer ono je najvažnije - poručuje mama Verica, koja se, poput lavice, već pet godina hrabro nosi s nesrećom koja je zadesila njezinu kćer.