Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Otkrijte fascinantnu životnu priču Vladimira Putina, od njegovih skromnih početaka u Lenjingradu, preko tajnih operacija KGB-a, do preobrazbe Rusije pod njegovim vodstvom u 21. stoljeću. Saznajte što ga je oblikovalo, kako je došao na vlast i kakav trag ostavlja u svjetskoj povijesti.
Vladimir Vladimirovič Putin, ime koje je obilježilo svjetsku politiku posljednjih četvrt stoljeća, rođen je 7. listopada 1952. u tadašnjem Lenjingradu (danas Sankt-Peterburg). Njegovo djetinjstvo bilo je prožeto sjenama Drugog svjetskog rata – starija braća umrla su u ranoj dobi, a roditelji su preživjeli opsadu Lenjingrada. Odrastao je u skromnoj radničkoj obitelji, što ga je naučilo izdržljivosti i snalažljivosti, osobinama koje će kasnije definirati njegov politički stil.
Već kao dječak, Putin je pokazivao natjecateljski duh – trenirao je borilačke vještine poput samboa i juda, a upornost na tatamiju pratit će ga kroz život. Njegova ljubav prema knjigama i jezicima dovela ga je do studija prava na Lenjingradskom državnom sveučilištu, gdje je diplomirao 1975. godine. Tamo se prvi put susreo s Anatolijem Sobčakom, čovjekom koji će kasnije odigrati važnu ulogu u njegovoj političkoj karijeri.
Putinov profesionalni put započinje u KGB-u, sovjetskoj tajnoj službi. Šesnaest godina radio je kao obavještajac, od čega pet u Istočnoj Njemačkoj, gdje je usavršavao njemački jezik i upoznao svijet špijunaže izbliza. U jesen 1989., dok se Berlinski zid rušio, Putin je u Dresdenu spašavao tajne arhive od demonstranata, što će kasnije opisivati kao jednu od najnapetijih noći svog života. Do čina potpukovnika stigao je prije nego što je 1991. napustio službu, u trenutku kada se Sovjetski Savez raspadao.
Nakon povratka u rodni grad, Putin se priključio gradskoj administraciji pod vodstvom Sobčaka. Upravo u tim godinama, dok je radio na privlačenju stranih investicija i izgradnji međunarodnih veza, stekao je reputaciju pouzdanog, ali i odlučnog birokrata. Godine 1996. seli se u Moskvu, gdje započinje njegov streloviti uspon – najprije kao zamjenik šefa predsjedničke administracije, potom kao direktor Federalne sigurnosne službe (FSB) i tajnik Vijeća sigurnosti Rusije.
Prekretnica dolazi 1999. kada ga Boris Jeljcin, tadašnji predsjednik, imenuje premijerom. Rusija je tada bila zemlja u kaosu – ekonomski slaba, politički nestabilna, izložena terorizmu i separatizmu u Čečeniji. Putin se brzo nametnuo kao čuvar reda i zakona, odlučan u borbi protiv separatista i korupcije. Njegova čvrsta ruka i retorika vratile su nadu dijelu ruskog naroda, koji se s nostalgijom prisjećao stabilnosti iz sovjetskih vremena.
Krajem 1999. Jeljcin iznenada podnosi ostavku, a Putin postaje vršitelj dužnosti predsjednika. Već u svibnju 2000. pobjeđuje na izborima. Njegova era počinje gospodarskim oporavkom – zahvaljujući rastu cijena nafte i plina, rusko gospodarstvo bilježi impresivan rast, a milijuni ljudi izlaze iz siromaštva. Putin koristi povoljnu klimu za konsolidaciju vlasti: jača kontrolu nad medijima, suzbija moć oligarha i postavlja temelje za "vertikalu moći" – sustav u kojem predsjednik ima presudnu riječ u svim pitanjima.
No, njegov stil vladanja ubrzo izaziva kritike sa Zapada. Optužuju ga za autoritarizam, gušenje političke oporbe i slobode medija, te za korupciju na najvišim razinama. U Rusiji, međutim, mnogi ga vide kao lidera koji je "spasio državu od raspada". Putin vješto koristi patriotizam i nostalgiju za sovjetskom veličinom, gradeći kult ličnosti kroz javne nastupe i neobične pothvate – od jahanja bez majice do ronjenja za antičkim amforama.
Nakon dva predsjednička mandata, 2008. godine, zbog ustavnih ograničenja, nakratko prepušta predsjedničku funkciju Dmitriju Medvedevu, a sam postaje premijer. Ipak, jasno je da je i dalje stvarni vođa Rusije. U tom razdoblju Rusija ulazi u rat s Gruzijom, provodi vojne i policijske reforme, a Putin dodatno učvršćuje vlast. Godine 2012. ponovno postaje predsjednik, nakon izbora obilježenih optužbama za prijevaru i masovnim prosvjedima.
Njegova treća i četvrta predsjednička era obilježene su vanjskopolitičkim avanturama – aneksijom Krima 2014., vojnim intervencijama u Siriji i sve većim sukobom sa Zapadom. Putin Rusiju pozicionira kao globalnu silu, često u suprotnosti s interesima SAD-a i Europske unije. Međutim, cijena takve politike su međunarodne sankcije, gospodarska stagnacija i sve veća izolacija.
Godine 2021. Putin potpisuje ustavne amandmane koji mu omogućuju da se kandidira za još dva mandata, potencijalno ostajući na vlasti do 2036. U veljači 2022. pokreće invaziju na Ukrajinu, što izaziva globalnu osudu i još oštrije sankcije. Međunarodni kazneni sud izdaje nalog za njegovo uhićenje zbog sumnje na ratne zločine, čime postaje prvi lider jedne nuklearne sile s takvim statusom.
Unatoč svemu, Putin ostaje iznimno popularan među dijelom ruskog stanovništva, osobito među starijima i onima koji cijene stabilnost više od slobode. Njegov privatni život obavijen je velom tajne – poznato je da je bio oženjen Ljudmilom Putinom, s kojom ima dvije kćeri, a mediji često nagađaju o njegovoj vezi s bivšom gimnastičarkom Alinom Kabajevom.
Putin je ostavio neizbrisiv trag u suvremenoj povijesti. Za jedne je simbol obnove ruske moći, za druge oličenje autokracije i represije. Njegov život i vladavina ogledni su primjer kako pojedinac, vođen ambicijom, disciplinom i osjećajem povijesne misije, može oblikovati sudbinu čitave nacije – i svijeta.
24sata © 2026
