Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Osim obalnog pojasa uz Vrata suza, Huti sada žele zauzeti i velika jemenska polja nafte i plina. Ovo je pokazalo koliko je moćan šijitski polumjesec i koliko su jaki iranski saveznici, govori nam Vedran Obućina
Građanski rat u Jemenu ponovno je eskalirao, a hutističke snage ostvarile su značajne teritorijalne pomake duž zapadne obale zemlje, uz Crveno more. Iranski saveznici Huti (Ansar Allah/Pristaše Boga) zauzeli su strateški važnu luku Mokha, dok su se borbe proširile prema provincijama Taiz i Lahij. Ofenziva je poremetila položaj snaga povezanih s međunarodno priznatom jemenskom vladom i izazvala novu humanitarnu krizu.
Prema podacima UN-a koje prenosi Reuters, deseci tisuća ljudi raseljeni su zbog obnovljenih borbi, dok su napadi i prekidi prometa dodatno otežali dostavu hrane i humanitarne pomoći.
Posebnu stratešku važnost ima područje tjesnaca Bab el-Mandeb (Vrata suza), uskog pomorskog prolaza između Jemena i Džibutija/Eritreje koji povezuje Crveno more s Adenskim zaljevom. Huti su tijekom rujna 2026. proširili kontrolu nad područjem oko tjesnaca, uključujući otok Mayyun (Perim), koji se nalazi u njegovom središtu i dijeli prolaz na dva plovna kanala. Time je porastao rizik za međunarodni pomorski promet kroz južni ulaz u Crveno more.
Značenje ovog hutističkog uspjeha dodatno je pojačano činjenicom da je prolaz Bab el-Mandeb služio kao glavna alternativna ruta za izvoz saudijske nafte u Aziju, nakon što je Iran zatvorio Hormuz. Kroz njega prolazi oko 12 posto ukupne svjetske trgovine i ključni energetski pravci koji povezuju Aziju i Europu putem Sueskog kanala.
Teolog i stručnjak za Bliski istok Vedran Obućina govori nam da je ovo eklatantan dokaz snage iranske mreže saveznika okupljene u šijitski polumjesec koju su gradili desetljećima.
- Iran je uspio iskoristiti kaos oko građanskog rata u Jemenu i ovom pobjedom Huta, osim što kontrolira Hormuz, posredno kontrolira i Bab-el-Mandeb koji je drugi važni tjesnac za dobar dio svjetske trgovine, ne samo energetike. Osim obalnog pojasa uz Vrata suza, Huti sada žele zauzeti i velika jemenska polja nafte i plina. Ovo je pokazalo koliko je moćan šijitski polumjesec i koliko su jaki iranski saveznici - govori nam Vedran Obućina.
WATCH: Yemen’s Houthi fighters somewhere near the Bab el-Mandeb Strait. pic.twitter.com/JQGVWaIRao
— Clash Report (@clashreport) September 11, 2026
Ipak, naglašava da je kompletno zauzimanje Bab-el-Mandeba neostvarivo zbog vojnih baza u regiji i snažne međunarodne reakcije do koje bi došlo u slučaju totalne kontrole strateškog tjesnaca.
- Huti će biti u središtu pažnje dok god prijete Bab-el-Mandebu. Oni su svjesni da bi totalno zauzimanje Bab-el-Mandeba stvorilo jaku reakciju u svijetu. Do sada su pokazali da imaju sposobnost kontrolirati pojedine pomorske puteve, ali zauzimanje cijelog tog tjesnaca nije realno jer je taj kraj svijeta strašno militariziran. Preko puta je Džibuti gdje SAD, Kina, Japan, UK, Francuska i Italija imaju vojne baze. Tamo je i jedina pomorska kineska baza van Kine. Huti nemaju sposobnost suočavanja s tim silama - objasnio je konvencionalna ograničenja iranskih saveznika u Jemenu.
Dodaje da je još uvijek nejasan krajnji cilj Huta u ovoj velikoj ofenzivi koja je uzdrmala Jemen i Saudijsku Arabiju.
- Treba vidjeti postoji li još neki cilj osim toga da Iran preko njih ima sposobnost blokade prolaza, provociranja SAD-a i stvaranja dodatnog energetskog šoka kojeg koristi kao asimetrično oružje protiv SAD-a. Treba malo pričekati kako bismo vidjeli realne sposobnosti Huta. Mislim da to i SAD trenutačno radi. Važno je znati da je glavna meta Huta Saudijska Arabija, a ne blokada morskog prolaza. Ovo što se do sada dogodilo je čista projekcija snage. Što se više udara Iran, to će disrupcija trgovačkih i energetskih puteva biti veća - govori Obućina i postavlja pitanje je li uopće blokada Bab-el-Mandeba u interesu Irana?
Potpuna i trajna blokada tjesnaca nosi goleme rizike. Kroz taj prolaz se odvija i dio trgovine zemalja u regiji koje nisu nužno iranski neprijatelji, a potpuna eskalacija mogla bi izazvati još snažniji vojni odgovor zapadnih sila.
- Ako bi došlo do totalnog zatvaranja, moguća bi bila vojna akcija i bez SAD-a. Tu bi se mogli uplesti Saudijska Arabija, UK i Kina kojoj ne bi odgovaralo zatvaranje Bab-el-Mandeba. Na kraju dana ni Iranu to ne bi odgovaralo, ali to je projekcija snage.
U kontekstu regionalnog sigurnosnog kompleksa (Akcije i krize jedne države izravno utječu na stabilnost i sigurnost svih ostalih država u okruženju.), postavlja se pitanje je li ova ofenziva Huta poboljšala pregovaračku poziciju Irana?
- Moramo znati da je u gotovo svim pregovorima u kojima je sudjelovao, Iran bio izigran. Postavlja se pitanje zašto bi Iran nakon toga uopće pregovarao. Ipak, u Iranu postoji umjerenija struja koju čine predsjednik i ministar vanjskih poslova i oni u tim pregovorima vide nadu da bi se sve ovo moglo zaustaviti. Iranu je cilj stabilizacija na unutarpolitičkom planu nakon ubojstva Alija Hameneija - zaključio je Obućina.
24sata © 2026
