Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Nisam gledao u Petra za kormilom, nego sam samo buljio u trup broda koji se približavao poput rakete, rekao je češki skiper
Dana 14. lipnja 2026. sudarili su se katamaran i jedrilica u splitskom akvatoriju. U havariji je poginulo četiri Čeha, a istraga još traje. Kapetan jedrilice Vláďa je u razgovoru za Boatsafe.cz otkrio detalje nesreće.
- Taj dan je počeo odlično. Kad sam ujutro izašao iz prednje kabine, gotovo svi su već bili na palubi. Martina je na gitari svirala Želvu od Olympika, a ljudi su pjevali. Bilo je apsolutno idilično. Točno onakva idila kakvu pamtimo iz prethodnih godina i kojoj sam se radovao cijele godine. Bili smo uigrana ekipa od nekoliko parova koji svake godine u lipnju u ovom sastavu odlaze u Hrvatsku - rekao je Vláďa i dodao da vjetar nije bio problem.
Pokretanje videa...
VIDEO
- Tamo je puhalo oko 5 čvorova. Znači ništa puno, bio je to lagani povjetarac, ali dovoljno da podignemo jedra. Podigli smo puni flok i puno glavno jedro. Pozicionirao sam brod oštro u vjetar. Glavno jedro bilo je gotovo u osi broda, a flok pritegnut taman koliko treba. I išlo je, nije bilo valova, samo lagano namreškana površina, a plovili smo brzinom od oko 3 čvora. Puhalo je s nekakve sredine Brača. Vjerojatno istočnjak, ne znam sad točno, morao bih pogledati situaciju. Ali imamo fotografiju koja pokazuje točno kamo smo plovili, a snimljena je nekih 5 ili 10 minuta prije sudara - rekao je kapetan i objasnio gdje se tko nalazio.
- Petr, moj dugogodišnji prijatelj i ujedno skipper s dvadeset godina iskustva, sjedio je za kormilom i motrio prostor ispred broda. I, koliko se sjećam, imao je otvorenu kartu na plotteru te je mjerio kamo plovimo, kada stižemo i slično. Ja sam stajao kod lijevog kormila i provjeravao horizont i prostor oko broda. Helenka je sjedila ispred mene, s lijeve strane stola, a iza nje ili malo sa strane bila je moja prijateljica Marcela. Na desnoj strani stola sjedio je par, Peťa i Jiřinka. Bilo nas je šestero na palubi, a Helenkin suprug je otišao dolje čitati knjigu. Nažalost, u desnu kabinu - otkrio je Vláďa i dodao da uopće nije čuo katamaran.
- Zvuk katamarana uopće se nije čuo. Stajao sam kod lijevog kormila okrenut prema Peći, tako da sam mogao vidjeti prostor iza i sa strane. Uočio sam katamaran na kilometar ili dva kao malu točku koja se približavala iz smjera Splita, ali na toj udaljenosti me nije zabrinjavao jer nisam mogao procijeniti njegovu brzinu ni smjer. Tek minutu i nekoliko sekundi kasnije, kada se približio na nekih 500 metara, postao sam nervozan jer je to već djelovalo opasno. Tada sam shvatio o kako se velikom brodu radi. Katamaran nije zatrubio niti je promijenio smjer - rekao je skiper.
- I tada sam viknuo Petru za kormilom da okrene. A kako su nam jedra bila na desnoj strani, instinktivno je okrenuo udesno. Da je okrenuo ulijevo, ne bi prebacio flok – glavno jedro bi se prebacilo, ali flok ne bi. Ali onda, dok smo obojica gledali u katamaran, učinilo nam se da se naš položaj još više pogoršao. No to je bilo nakon možda tri sekunde, kad smo već prošli nekih 10 metara. Zato sam mu viknuo: ’Petre, ulijevo!’ I od tog trenutka preostalo je još oko 6 ili 8 sekundi do udara. Vidjeli smo da i dalje juri ravno na nas i znali smo da više ništa ne možemo učiniti - objasnio je Vláďa.
- Nisam gledao u Petra za kormilom, nego sam samo buljio u trup broda koji se približavao poput rakete. I sve što sam vidio, kao na filmu, bilo je kako se plovak zabija u naš brod na dva metra od mene i nastavlja gurati naprijed. U trenu više nisam vidio Petra i nikada ga više nisam vidio. Kao ni svoje prijatelje Jiřinku i njezinog supruga Petra. Ni nakon toga, ni u ruševinama, nigdje. A onda su sekunde prolazile kao u nekom užasnom filmu - rekao je i otkrio kako je izgledalo spašavanje iz jedrilice.
- Imam točan dojam da smo bili ’pod katamaranom’. Kad sam izvlačio svoju prijateljicu Marcelu, bila je ukliještena između otkinutog stola u kokpitu i krhotina, i srećom sam je uspio izvući iz toga, to je bila nevjerojatna sreća. Već je bila potpuno pod vodom, a to je bio prostor iznad salona. To znači da je voda već bila na razini palube, a kad sam je izvukao, nekih 5 do 6 sekundi kasnije, još uvijek smo bili među krhotinama palube dok je brod tonuo pod nama. Odmah smo se našli u vodi, nismo morali nigdje skakati. Brod je jednostavno nestao u vodi pod nama. To je moj dojam tih posljednjih trenutaka našeg broda. Udario’ nas je tim desnim plovkom. Imao sam osjećaj da je u tih nekoliko sekundi još uvijek imao brzinu, da nas je gurao ispred sebe i nastavio ploviti - rekao je i objasnio što se događalo u bolnici.
- Dok su djevojke bile u bolnici, mislim negdje do pola sedam kada ih je konzul posjetio, mene su u četiri sata odveli u policijsku postaju, gdje su me ispitivali. Konzul nam je pomogao, a i vlasnik čarter agencije, koji nam je organizirao smještaj u hotelu Atrium, ponio se vrlo korektno - rekao je.
Otkrio je da se ne želi vraćati u Hrvatsku na ispitivanje.
- U petak su nas posjetili kriminalistički istražitelji iz Ostrave, rekavši da su iz Splita dobili zahtjev za naše ispitivanje. Odbili smo, rekavši da ne želimo ići u Split, ali da smo spremni na sva pitanja odgovoriti u policijskoj postaji u Ostravi ili putem telekonferencije. Potpuno smo na raspolaganju, ali ne želimo ići u Hrvatsku - rekao je skiper.
24sata © 2026
