U IME NOVCA, PARA I MILODARA - AMEN U Zagrebu misa stoji 50 kuna, a vjenčanje ili sprovod po 300. Najviše daju Slavonci, po 400 kuna za vjenčanje, a u Istri neke crkve naplaćuju čak i ulaz...
BLAGOSLOVI PA PLATI
Cjenik misa, krštenja, pričesti: Bez 100 kuna ni na krizmu...
Vjernicima, recimo, svečanosti primanja prve pričesti ili krizme predstavljaju svete sakramente, no Crkva se ipak ne libi na kraju svečanosti te sakramente i naplatiti. Naravno, bez računa. Osim pričesti i krizmi, naplata zahvaća i druge sakramente.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:04
Praksa s naplatom definirana je u općem Zakoniku Katoličke crkve. Tamo stoje načelne odredbe o novčanim doprinosima vjernika, a visinu doprinosa određuju metropolije, odnosno crkvene pokrajine. Primjerice, Zagrebačka metropolija, u koju spadaju Zagrebačka nadbiskupija te Varaždinska, Sisačka i Bjelovarsko-križevačka biskupija, u svojem taksovniku, narodski poznatom kao cjeniku, krizmu naplaćuje 100 kuna, a vjenčanje i sprovod tri puta više.
U taksovniku je propisana i cijena mise od 50 kuna te cijene mnogih uredskih, vizitacijskih i ordinarijatskih pristojbi, koje se kreću od deset kuna, koliko koštaju potvrde o primljenom sakramentu, pa do 350 kuna, koliko košta rodoslovlje. Cijena prve pričesti nije navedena u taksovniku. Prilikom naplate svaka župa određeni iznos mora dati nadbiskupiji, a dio ide u župnu blagajnu. U taksovniku Zagrebačke metropolije stoji i kako se određena pristojba može sniziti za pola cijene ako je stranka siromašna, a ako je posve siromašna, tad sve usluge trebaju biti besplatne.
- Pogreb se može naplatiti samo pola cijene, a može biti i besplatan ako ljudi nemaju za platiti. Kod svadbe je malo drukčije, ako netko radi svadbu, pretpostavlja se da može platiti još tih dodatnih 300 kuna Crkvi - rekao nam je župnik iz župe u Belcu i Konjščini.
Mnogi svećenici i župnici s kojima smo razgovarali tvrde kako se sakramenti ne naplaćuju nego da je riječ o dobrovoljnim donacijama vjernika.
- Crkva ne naplaćuje sakramente, to je nešto božansko i nenaplativo, ali neke se stvari daruju Crkvi. Tako je već prigodno da na krštenju kum ostavi prilog za Crkvu. To nije propis i za to ne postoji cijena u taksovniku, ali se često dešava - rekao nam je sugovornik iz crkvenih redova dobro upućen u rad Crkve.
Ipak, teolog Dalibor Milas ističe kako smatra da plaćanje sakramenata, kojim se god imenom nazivalo, nipošto nije moralno.
- Crkva ima dovoljno novca, samo je pitanje kako će ga rasporediti. Opće je poznato da svećenici ne žive od nečega što im pada s neba svako jutro. Oni isto tako dobivaju plaću, koja, po mome mišljenju, nije baš skromna. Svakog je potrebno nagraditi za njegov rad, pa tako i svećenika, ali ostaje otvoreno pitanje koliko je moralno tražiti dodatan novac za neke sakramente, pogotovo ako svećenici dobivaju redovnu plaću, ako imaju krov nad glavom, izdašna sredstva od države i godišnje donacije od vjernika - kaže nam Milas, koji smatra da je davanje novca svećeniku u Hrvatskoj svojevrsni kulturološki fenomen a ne nauk Crkve. I on je nekoliko puta doživio da ljudi koji nemaju novca za plaćanje crkvenih usluga to ipak žele.
Praksa varira diljem RH
- Uvijek sam govorio da ne moraju dati ako nemaju, no oni odgovore: ‘Red je da dam’. Ne žele biti crne ovce koje odstupaju od pravila - prisjeća se Milas.
Stanje u Hrvatskoj, kad je riječ o naplati sakramenata, je šaroliko. Primjerice, sakramenti krštenja i prve pričesti u župama na karlovačkom području su besplatni, krizma se plaća 100, a vjenčanje i sprovod 300 kuna, prema taksovniku Zagrebačke metropolije. Tako je barem u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Mahniču te u Župi svetog Vida u Ozlju.
Malo manje platit će vjernici iz Župe Presvetog Trojstva u Slunju, gdje krštenje, prvu pričest i krizmu ne naplaćaju, a vjenčanje košta 200 kuna. Na obali je situacija slična. U taksovniku biskupija Splitske metropolije, koji je na snazi od 2001., propisano je da se misa plaća 50, krizma 80, a vjenčanje i sprovod 200 kuna.
"Većina to poštuje"
- Prema taksovniku vjernik za misu plaća 50 kuna, ali taj iznos je nagrada za svećenika i on samo jedanput na dan ima pravo na nju. Ako u istom danu održi više misa, sav iznos veći od 50 kuna šalje u ordinarijat, a velika većina svećenika to i poštuje - kažu nam u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. U crkvi Gospe Loretske u zadarskim Arbanasima za krizmu se daje 200 kuna, ali se zauzvrat dobije cvijeće, svijeća i fotografija svih krizmanika zajedno.
Na prostoru Imotskog dekanata, nakon mise za pokojnika ili osobnu nakanu daje se misni dar od 50 kuna. Sakrament krizme plaća se 80 kuna, a sklapanje crkvenog braka ili sprovod 200 kuna. Odstupa li se na tom području od propisanih cijena i naplaćuje li se više, tamošnji nam svećenici nisu htjeli komentirati.
- U svakom žitu ima kukolja. Ako ima takvih zagubljenika, to nije pravilo ponašanja klera i ne bi se smjelo generalizirati, a Crkvu na taj način prozivati - rekao nam je jedan od svećenika na imotskom području s kojim smo razgovarali. U Varaždinskoj biskupiji nisu nam dali nikakav konkretan odgovor, no od nekih građana doznajemo da je cijena ukopa 350 kuna, a mise 50 kuna. Slavonija također ne odstupa od pravila naplate, no tamo su cijene sakramenata uvjerljivo najviše. Neslužbeno doznajemo da se u Župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu mise zadušnice naplaćuju 50 kuna, a vjenčanja i sprovodi čak 400 kuna. Iako je prema važećem taksovniku cijena vjenčanja 300 kuna, u crkvi svetog Filipa i Jakova u Vukovaru ono se naplaćuje 400 kuna, baš kao i u Župi svetog Ćirila i Metoda u Osijeku. Sprovod tamo košta 300 kuna.
- Ono što treba naglasiti jest da ta loša masovna praksa ne predstavlja Crkvu, no istodobno vrlo loše utječe na njenu vjerodostojnost u očima ljudi. Najgore je što se tim načinom ljudi odbijaju od Crkve - kaže Milas.
"Nitko ne mora dati"
Osim naplate sakramenata, misa, pa i blagoslova kuće, neki svećenici naplaćuju i sam ulazak u crkvu. Tako u crkvi svete Foške u istarskom selu Batvači župnik za ulaz u crkvu od vjernika traži 20 kuna. Na vrata zalijepi cedulju i tko želi ući prvo mora platiti.
- Ulazak se može naplatiti ako je riječ o muzejskoj crkvi. Međutim, liturgijski dio se nikako ne smije naplaćivati - zaključuje teolog Milas.
Papa: jesmo li u kući božjoj ili u trgovini?
Koliko puta s tugom ulazimo u hram u nekoj župi ili biskupiji, a da ne znamo jesmo li u Božjoj kući ili u supermarketu jer tamo se trguje i postoji cijena za sakramente. Nedostaje besplatnost, govorio je papa Franjo u jednoj od svojih propovijedi prije nekoliko mjeseci.
Tom je prilikom vjernike pozvao da otvoreno prijave svećenike koji im žele naplatiti, bilo služenje misa, sakramente, blagoslov ili ulazak u crkvu. S Papinim mišljenjem da crkvene usluge moraju biti besplatne slažu se i neki hrvatski svećenici i teolozi.
- Nikad nisam nikome naplaćivao. Sve što sam radio bilo je iz čiste ljubavi prema najpotrebitijima. Nepravedno je i nemoralno naplaćivati bilo koje crkvene usluge - tvrdi isusovac Antun Cvek, svećenik i osnivač udruge Kap dobrote, koji već više od četiri desetljeća pomaže najpotrebitijima. Kaže da je ono duhovno zapravo nenaplativo.
- To smo dobili od Boga i naređeno je od Boga. Sakramenti su Božje ustanove i svaki svećenik morao bi ih izvršiti bez ikakve naplate. U Evanđelju stoji da se sakramenti moraju besplatno dati - tvrdi Cvek. Slično razmišlja i velečasni Dragutin Goričanec, najpoznatiji po svom zalaganju za vraćanje hrvatskih prostitutki na pravi put. Iako kaže da nijedan svećenik ne bi smio naplatiti sakramente, ističe da u Crkvi postoji taj oblik pomoći kad ljudi sami doniraju.
- Božja stvar se ne može naplatiti. Druga stvar su te donacije putem kojih se pomaže crkvenoj zajednici da funkcionira. Ima puno troškova, crkve se moraju graditi, moraju se uređivati, mora se voditi računa o okolišu koji ih okružuje. Sve to košta, ali sakramenti su neizmjerna vrijednost i nikako se ne mogu naplatiti - kaže nam Goričanec. U župi Završje, gdje on obavlja posao župnika, priznaje nam, praksa je takva da, ako ljudi nemaju novca, sve je besplatno. Otkriva i kako se cijene u propisanom taksovniku rijetko mijenjaju jer Crkva ne želi povećavati troškove.
Riječi pape Franje malo drukčije interpretira teolog Dalibor Milas. Kaže da mu se čini kako Papa, iako govori dobro, ponekad zaboravlja stvarnost na terenu.
- Znam jako puno svećenika, primjerice u Africi, koji ne primaju plaću od države, pa se njima šalje nagrada za slavljenje mise. No to je mizeran novac. Svećenik je dužan voditi misu za ljude bez ikakve nadoknade - kaže Milas. Dodaje da u Hrvatskoj postoje svećenici koji žive skromno i ne uzimaju suvišne priloge od svojih vjernika, a s druge strane, postoje oni koji žive na visokoj nozi i koji su izgubili kontakt sa stvarnosti.
- Sakrament je nešto nematerijalno. Zvuči mi jako banalno da se nešto što je nematerijalno, nebesko i sveto daje za 100 kuna. Dolazimo do neke posprdne logike. Ako svećenici, kao službenici sakramenata, banaliziraju sakramente i svedu ih na razinu jedne večere illi porcije ćevapa, što onda tek možemo očekivati od ljudi - pita se Milas.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
