'Danas sam uspješan čovjek, a mogao sam umrijeti u parku...'

Craig Stone (36)  je pisac koji voli ono što radi i uživa u obiteljskom životu. Ima ženu, sina i stan u kojem žive. Ipak, nije oduvijek bio te sreće, prenosi Metro. Ovaj 36-godišnjak želi svima ispričati svoju priču i podići ljudima svijest o beskućnicima, jer je i on jednom bio u toj situaciji.

Svakome se može dogoditi

On najbolje zna kako pomoći ljudima koji nemaju krov nad glavom i koji su ostali bez svake nade. Želi im pomoći i želi ostalima pokazati da su i oni samo ljudi, koji su nesretnim okolnostima završili na ulici i da se to svakome može dogoditi. Evo kako je Craig završio na samom dnu, i kako se uzdigao do onoga što ima danas...

Od života na klupi do uspješnog pisca

"Ispričat ću vam kako sam prošao sve, od života na klupici u parku s gustom bradom do uspješnog pisca. Radio sam u Londonu. Napunio sam trideset godina. Bila je zima, hvatala me depresija jer sam bio slomljenog srca i poprilično usamljen. Živio sam u garsonijeri u Kilburnu. Vlasnik stana je bio starac koji me svuda pratio i htio je da budemo najbolji prijatelji. Uz to je i bio rasistički gad...ali to je neka druga priča. Iz vedra neba, povisio mi je stanarinu. Nisam to sebi mogao priuštiti. Pitao sam na poslu za povišicu, znate, prvu u 4 godine. Rekli su - NE. Pitao sam šefa za pomoć. Rekao je da popričam s gazdom stana. On je pak rekao da popričam sa šefom. Gadovi."

Obitelj je znala, majka je bila zabrinuta

"Oduvijek sam imao neku iluziju da mi je suđeno da postanem veliki pisac. Odlučio sam biti hrabar. GLUP. ZAPRAVO GLUP. I DEPRESIVAN (teško je reći što točno od toga). Iselio sam iz stana. Uzeo sam vreću za spavanje i završio u parku. Imao sam bilježnicu i olovku i vreću kovanica. Prodao sam Playstation, dao sam TV majci i ostala mi je samo odjeća. Živio sam u skromnoj garsonijeri tako da nisam ni imao puno. Uzeo sam svu svoju odjeću, ali toga je bilo mnogo da sam morao odlagati odjeću u parku na mjesto gdje ljudi doniraju beskućnicima. To je bilo toliko ironično da me nasmijalo."

"Da, obitelj je znala za situaciju, ali kao što to uvijek u životu biva, nije sve crno i bijelo. Prvo, nitko nije imao mjesta da prihvati depresivnog 30-godišnjeg muškarca. Drugo, umjesto da sam rekao "život mi izmiče pod nogama, molim vas pomozite mi", ja sam govorio prijateljima i obitelji da sam dobro i da namjerno živim u parku i pišem knjigu koja će promijeniti moj život."

"Moja majka je bila zabrinuta. Činilo se da sam potpuno lud. Dok sam bio beskućnik, bio sam nevidljiv prolaznicima. Izbjegavali su kontakt očima, čak i kad bi njihovi psi došli do mene. Ali, ne krivim ih."

"Ljudi se jednostavno ne znaju ponašati u toj situaciji. Ljudi se boje nepoznatog, a za ljude koji nemaju krov nad glavom često misle da su psihički bolesni i nasilni. Okreću glavom, stoje u svojim toplim domovima, upale TV, plaćaju režije i boje se svega"

Tijekom idućih nekoliko tjedana Craig je napisao knjigu

Najviše se bojao da mu se bilježnica ne uništi na kiši. Zvao je sestru i pitao može li doći malo kod nje. Nekoliko dana koliko je živio kod nje, istipkao je cijelu knjigu na računalo i objavio je putem interneta. Mnogi su dali pozitivne kritike, ali on se i dalje osjećao depresivno. Tada je dobio poruku koja mu je promijenila život.

- Poslala mi je poruku djevojka koja je pročitala knjigu. Mislila je da sam neka velika faca. Da skratim priču. Hodao sam s tom djevojkom. Uselio se s tom djevojkom. Oženio se. Dobio dijete. Danas imam apartman. Balkon ima pogled na park. A ja imam ormar i ne moram više skrivati torbe u grmlju - piše Craig.

On, žena Caroly i njihov sedmomjesečni sin žive sretno. Craig je napisao svoju drugu knjigu koja je sjajno prošla kod izdavača. Dobio je i nekoliko nagrada.

Moglo je sve drugačije završiti

- Život u parku je zauvijek promijenio moj život. Mogao sam i umrijeti i da netko nađe moje tijelo u smeću. Jednom kad završiš na ulici, teško se izvući. Pogotovo jer svi imaju stav: 'zašto jednostavno ne nađeš posao' ili 'sigurno te netko može primiti kod sebe', a beskućnici ne mogu samo tako dobiti posao. Na primjer, za posao vam treba bankovni račun, a za bankovni račun vam treba adresa, koju nemate. A, to je samo jedan od detalja. Kad te jednom izbace iz sistema, teško se vratiti - navodi.

Craig dodaje da su ljudi bez kuće isto samo - ljudi

1. Nemojte pretpostavljati na što će potrošiti novac, tko ste vi da sudite, nije im lako.

2. Ponudite im toplu odjeću.

3. Pogledajte ih u oči.

4. Posvetite im malo vremena, ti ljudi su usamljeni i često prođu dani da s nikim ne popričaju.

- Svi oni imaju svoje sudbine i priče koje su ih dovele do te situacije. Razmislite o tome kad se drugi puta pretvarate da nemate sitnog novca - poručuje Craig.