Nije bitno tko ulazi u Vladu, bitno je samo da u njoj opstane premijer Plenković. Pa ipak, kad već ide u čišćenje Vlade, premijer ne bi smio zaboraviti dva najveća favorita za smjenu: Marija Banožića i Vilija Beroša.
Nekad je HDZ-ovcima to bilo smiješno, dok su se iz oporbe rugali premijeru Zoranu Milanoviću kad je mijenjao ministre kao na traci. Sada je postalo tragično.
Andrej Plenković kreće u novu smjenu ministara u Vladi.
Iako smjene u principu ne donose promjene.
Potpuno je svejedno tko će biti ministar u Vladi, bitno je samo da Plenković ostane premijer. A zapravo najbolje bi bilo da se Plenković uhvati svih resora u skladu sa starom uzrečicom, "kad želiš biti siguran da će nešto biti dobro napravljeno, napravi to sam".
Glavni kriterij
Odlazi Ivan Paladina koji je zamijenio uhićenog Darka Horvata, a odlazi i Nataša Tramišak koja je zasjela u fotelju smijenjene, pa uhićene i optužene Gabrijele Žalac. I sad se za ta mjesta pronalaze novi ljudi, prolazi se ista zamorna procedura, s istim zamornim objašnjenjima o spasonosnim pojačanjima i kvalitetnim imenovanjima.
A svi znaju da je kriterij samo da se ne završi u zatvoru.
Ili da se završi obnova ili izgradnja makar desetak kuća u godinu dana.
Više, naime, nije bitno tko će biti ministar, a još manje kakav će on biti. Ako je to ikada bio kriterij za ulazak u HDZ-ovu Vladu.
Pitanje je tko uopće želi biti ministar u Vladi prožetoj neuspjesima i korupcijom, gdje se temeljna ambicija svodi na puko preživljavanje. Za Paladinu se već postavljalo pitanje zašto se prihvatio nezahvalne uloge ministra graditeljstva, a time i obnove, pa su neki tvrdili kako je on položaj u Vladi koristio kao platformu za sređivanje vlastitih poslova.
Alarmi za uzbunu
Znači, već sam ulazak u Vladu osobe koja to ne mora prihvatiti po stranačkoj liniji, trebao bi uključiti barem neke alarme.
S druge strane, ulazak osobe po stranačkoj liniji, osobe koja mora prihvatiti tu funkciju, opet otvara sumnje u kvalificiranost i motive za obavljanje tog posla.
I napokon, nakon šest godina mrcvarenja, dviju Vlada i nebrojenih rekonstrukcija, u godini koju mnogi smatraju zagrijavanjem za onu izbornu, dakle kad će uzmanjkati vremena i strpljenja, koji ministar preuzima resor kako bi nešto konkretno napravio?
Osim što će grijati stolicu do izbora.
I paziti da mu policija - ili premijer - ne pokucaju na vrata.
Tko je spasitelj?
Za samo uhodavanje, hvatanje konaca, preuzimanje resora novim ministrima treba nekoliko mjeseci. A da se ne govori o eventualnim pripremama za reformu, za nove projekte, konkretne učinke, kao i za stjecanje povjerenja umorne, frustrirane i nestrpljive javnosti.
Paladina nije bio spasitelj obnove, ali teško je zamisliti tko bi to uopće mogao biti. Jer sustav će prožvakati i ispljunuti svakog pojedinca.
Međutim, kad smo već kod rekonstrukcije Vlade i kadrovskih promjena, kod ministara koji bi trebali biti na vrhu liste za odstrel, Plenković je trebao uključiti Marija Banožića i Vilija Beroša.
Drže se noktima
Ministar obrane drži se na funkciji isključivo zahvaljujući odanosti premijeru i permanentne svađe s predsjednikom Milanovićem, jer popis privatnih skandala i problema u resoru premašuje okvire prihvatljivog ponašanja.
A ministar zdravstva, nekad popularniji od samog premijera, navukao je na sebe gnjev pacijenata i samog zdravstvenog sustava koji već mjesecima vodi rat s osobom koja naprosto ne uspijeva riješiti problem.
Beroš bi trebao biti reformator, a zapravo služi samo kao gromobran koji preuzima na sebe sve kritike i optužbe korisnika sustava i samih djelatnika u zdravstvenom sustavu.
Svi ministri tako su tek rekviziti i kulise u političkoj predstavi Andreja Plenkovića.
Oni koji odlaze nisu ni trebali ući u Vladu, oni koji ostaju trebali bi svakako otići, a oni koji sada ulaze samo će čekati na svoj red za odlazak iz Vlade. U kojoj ostaje samo Plenković.
Nekada su se HDZ-ovci smijali Milanoviću. Sada im je smijeh zapeo u grlu.
