DOMOVI UŽASA Sustavu fali petina ljudi: 'Domovi bez uvjeta moraju žurno primati djecu'

Provaljuju u trgovine, kamp, ulaze u mobilne kućice... Ukrali su autobus i jedrilicu. Napadaju nemoćne, pogotovo one starije, da im kupe cigarete. Oni znaju da zbog godina ne mogu kazneno odgovarati i govore nam to u lice. Jedan se čak udarao u prsa dok mi je to govorio. Jasno mi je da im država i institucije moraju pomoći i štititi ih, no tko će štititi nas od njih?

Pita se to Dragana Ninić, mještanka Cresa, čiju su nećakinju prošle godine fizički napali štićenici Doma za odgoj Cres. Riječ je o podružnici Centra za pružanje usluga u zajednici (CPUZ) Mali Lošinj. Slučaj su prijavili policiji, ispisana je kaznena prijava, no Državno odvjetništvo sve je odbacilo jer su napadači djeca. Slučaj od prošlog tjedna, kad je na društvenim mrežama objavljen niz videosnimki razbijanja u tom centru, urlanja i napada na jednu profesoricu, nije ju iznenadio.

Ona je osobno pokrenula peticiju krajem 2025. "zbog ozbiljnih kršenja prava štićenika Centra za pružanje usluga u zajednici Mali Lošinj, podružnica Cres, ali i zbog ugrožavanja sigurnosti drugih maloljetnika, građana Grada Cresa i zaposlenika Centra". Odgovore od države nikad nije dobila.

- Javili su mi se iz Centra za socijalnu skrb te pravobraniteljica za djecu. Upite smo slali na još osam ili devet adresa, ali odgovora nema - kaže Ninić.

Dodaje kako je cilj peticije upravo bio da se pomogne djeci.

- Treba spriječiti to nasilje, no pitanje je samo kad će netko na njega odgovoriti i to će tad biti još veći problem. Tu djecu samo pošalju na otok jer je teže s njega pobjeći - kaže ta mještanka Cresa.

INTERVENIRALA I POLICIJA Užas u domu za djecu na Cresu: 'Razvaljivao je vrata. Gledao je kroz rupicu sa smješkom. Horor'

Iz doma su nam odgovorili kako ne mogu komentirati slučaj zbog zaštite maloljetnika.

- Nadležne institucije odmah su obaviještene te poduzimaju sve potrebne mjere u okviru svojih ovlasti. Našim korisnicima i djelatnicima osigurana je potrebna podrška, a sve aktivnosti provodimo u skladu s propisanim procedurama i u najboljem interesu djece - piše u odgovoru Sandre Orlić, v.d. ravnateljice CPUZ-a Mali Lošinj.

S problemima je upoznat i gradonačelnik Cresa Marin Gregorović.

- Dom ovdje postoji dugi niz desetljeća, djeca ovdje pohađaju i lokalnu školu, pa su svojedobno bili đaci i u mojem razredu. Ustanovom ne upravlja Grad, pa nemamo utjecaja na nju. Pisali smo, tražili rješenja, no ona su uvijek bila privremena. Molili smo ministarstvo da ne šalju ovamo one koji ne mogu dobiti adekvatnu skrb, no nikad nismo dobili konkretan odgovor - rekao je Gregorović.

Dodaje kako se boji eskalacije, koju neće moći zaustaviti "parcijalnom intervencijom".

- Neprihvatljivo je da su tu djeca koja ugrožavaju sebe, drugu djecu i zaposlenike, a očito je da im treba veća pomoć. Dok ga preuzmu i odvedu u Rijeku, to dugo traje. Psihičke posljedice velike su za sve - kaže gradonačelnik.

Boje se eskalacije

Osim na Cresu, pojavile su se snimke nasilja iz muškog odjeljenja u Centru za pružanje usluga u zajednici u Osijeku. Riječ je o poznatom osječkom "popravnom domu" na Vinkovačkoj. Ekipa mladića od 15-16 godina, štićenika doma, naoko bezazleno zadirkuje najmršavijeg od njih, koji pokušava gledati TV.

- Daj, ostavite me, šta ste me sad našli... - pomalo nervozno im govori, ali oni stoje pored njega i, cerekajući se, udaraju ga rukama. Na jednoj videosnimci prekriju ga dekom preko glave i potom ga sva četvorica počnu udarati šakama po glavi i tijelu, dok on stenje, a na drugoj snimci sva četvorica doslovno skaču na njega, udaraju ga nogama i šakama iznimno grubim udarcima, u prepone, u glavu.

Sve je to došlo do roditelja, a potom i do medija kako bi se rasvijetlilo što se zbiva unutar četiri zida odgojne ustanove.

- Nije to nikakva odgojna institucija nego mjesto u kojem se svakodnevno događa vršnjačko nasilje bez kazne. Gdje su odgojitelji, pedagozi, psiholozi...? Zar tu djecu nitko ne pita što se događa kad nema odgojitelja? Ta djeca unutar ustanove u koju su ih smjestili da ih sačuvaju od trauma, doživljavaju nove traume. I moj sin je završio tamo, do svoje 18., samo što se on nije dao zafrkavati jer je malo jači od tih koji su fizički maltretirali druge. Tamo se događa nasilje o kojem šute i djeca i odgojitelji - kaže majka jednog mladića.

U prozvanom Centru za pružanje usluga u zajednici znaju za spomenute snimke.

- Svako dijete u našoj se ustanovi mora osjećati sigurno. Zato odmah reagiramo na svaki oblik nasilja; obavještavamo nadležne službe, kao i policiju. Za ovaj događaj doznali smo s odmakom od 4-5 dana i odmah ga prijavili. Djeca su već prošla policijsku istragu. Radi se o djeci koja su u dobi u kojoj im je takav oblik ponašanja svojstven i to se, nažalost, povremeno događa, no mi to svakako ne odobravamo. U sobama, po hodnicima i ostalim prostorijama nemamo nadzorne kamere jer djecu na takav način ne smijemo snimati i nadzirati. Na odjeljenjima 24 sata rade odgojitelji; po jedan na skupinu od 8-9 osoba. Logično je da odgojitelji ne mogu baš u svakom trenutku biti pored svakoga od njih. Ustanova nije zatvor da svatko ima svog čuvara. Tu djeca dobro znaju što je dozvoljeno a što nije i da će biti sankcionirana za neprihvatljiv oblik ponašanja - kazao nam je Goran Tubić, ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici u Osijeku.

Dodaje je kako ustanova u ovakvim slučajevima uvijek postane "najveći zločinac", a dobro je poznato da tamo dolaze djeca koju je nemoguće, kao čarobnim štapićem, preobraziti nakon što su 10 ili 15 godina gledala i slušala ponašanja koja su ih i dovela u popravni dom.

Kronično nedostaje ljudi

Jadranka Dimić, predsjednica Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi, rekla je za 24sata kako je rad u odgojnim domovima izuzetno zahtjevan jer rade s onima koji imaju sudske mjere zbog kaznenih djela. Dodaje kako su incidenti česti, a zaposlenici gotovo svakodnevno izloženi verbalnim, ali i fizičkim agresivnim ispadima.

- Ministarstvo, nakon neuspješnih pokušaja područnih ureda za socijalnu skrb, često smješta korisnike koristeći institut kriznog smještaja. U prijevodu, kad se korisniku ne može osigurati smještaj u ustanovu u kojoj će dobiti adekvatnu zdravstvenu skrb i stručnu pomoć, onda ministarstvo jednostavno naredi pojedinom ravnatelju žuran prijem. To je loše prvenstveno zbog korisnika, kojem često u takvim ustanovama nije mjesto - pojašnjava Dimić.

Upozorila je kako im nedostaje kadra, a korisnika je sve više.

- Nedostaje oko 20% stručnjaka različitih profila od socijalnih radnika, pedagoga, psihologa, medicinskog kadra i sl. Nerijetko se susrećemo na terenu da stručan rad obavljaju nestručni radnici. Na problem krive politike zapošljavanja upozoravamo godinama resorno ministarstvo koje nema želju da se aktivno uključi i donese paket mjera koje bi privuklo kadar u ustanove socijalne skrbi kao što su prekvalifikacije, pojednostavljivanje uvjeta za prijem u radni odnos, mogućnost napredovanja i svakako značajno povećanje cijene rada u sustavu - kaže Dimić. 

Upit smo poslali i samom Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, no do objave teksta nismo dobili odgovor.