Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
"Vječne kemikalije” cure iz otpada u vodu, a prof. dr. sc. Branimir K. Hackenberger, ekotoksikolog upozorava da je zagađenje možda šire nego što se misli
USKOK je objavio nova izvješća o ispitivanju potencijalno opasnog otpada na lokacijama kod Benkovca i Gospića, a rezultate za 24sata ekskluzivno analizira prof. dr. sc. Branimir K. Hackenberger, ekotoksikolog i stručnjak za procjenu rizika od onečišćujućih tvari. Posebnu pozornost privukao je nalaz s lokacije Bilajska 50 u Gospiću, gdje su u ispitivanim uzorcima otpada pronađeni PFAS spojevi, takozvane „vječne kemikalije“. No, prema Hackenbergeru, važnije od same činjenice da su PFAS-i pronađeni jest pitanje što se s njima događa kada dođu u kontakt s vodom.
- Prisutnost PFAS-spojeva u odloženom materijalu na lokaciji Bilajska 50 u Gospiću utvrđena je u sva tri ispitana kompozitna uzorka. Nema uzorka bez detekcije - kaže Hackenberger.
Prema njegovu tumačenju, rezultati testa procjeđivanja posebno su važni.
- Ti su spojevi pokretljivi. Test procjeđivanja pokazuje da materijal otpušta PFAS-spojeve u vodu, dakle riječ je o aktivnom izvoru, a ne o inertnoj masi - upozorava. Drugim riječima, kako objašnjava, nije riječ samo o tome da su kemikalije jednom pronađene u otpadu. Rezultati pokazuju da se dio PFAS spojeva iz tog materijala može izlužiti u vodu.
Posebno zanimljiva Hackenbergeru je usporedba onoga što je pronađeno u otpadu s onim što je pronađeno u podzemnoj vodi.
- Profil spojeva u otpadu i profil u podzemnoj vodi podudaraju se, uz dominaciju perfluorobutan sulfonske kiseline u oba medija i uz razliku u dugolančanim spojevima koja je objašnjiva njihovom jačom sorpcijom - kaže.
U podzemnoj vodi posebno se ističe piezometar B-1, odnosno K3, u kojem je ukupni zbroj izmjerenih PFAS spojeva 0,2005 µg/L, odnosno 200,5 nanograma po litri. No Hackenberger pritom upozorava na važnu stvar: sama činjenica da su isti ili srodni spojevi pronađeni u otpadu i vodi još nije dokaz da je upravo taj otpad zagadio podzemnu vodu.
- Veza između odloženog materijala i onečišćenja podzemne vode vrlo je vjerojatna, ali nije dokazana. Za dokaz nedostaju podaci o smjeru toka podzemne vode i isključenje drugih izvora u okolici - kaže. To je, smatra, jedan od ključnih podataka koji još nedostaje kako bi se moglo sa sigurnošću rekonstruirati kretanje onečišćenja.
Posebno važnim smatra izmjerenu koncentraciju u piezometru B-1.
- Zbroj PFAS-a u piezometru B-1 iznosi 0,2005 µg/L, što je dvostruko iznad parametarske vrijednosti od 0,10 µg/L propisane za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji, uz ograde navedene u poglavlju 4.3. - navodi.
Važno je pritom naglasiti da se radi o podzemnoj vodi, a ne o dokazu da građani piju takvu vodu. Za procjenu stvarnog rizika za ljude potrebno je znati koristi li se ta voda za ljudsku potrošnju, kakav je smjer podzemnih voda i postoji li veza s vodozahvatima. Upravo zato Hackenberger među preporukama traži da se utvrdi smjer toka podzemne vode i odnos lokacije prema vodozahvatnim objektima.
- Bez toga se ne može procijeniti postoji li put izloženosti prema korisnicima vode, što je pitanje koje javnost s pravom postavlja - ističe.
Hackenberger upozorava i na još jedan problem – način uzorkovanja.
- Izmjerene vrijednosti treba čitati kao donju procjenu opterećenja lokacije, zbog kompozitiranja 27 uzoraka u tri, zbog mjerenja samo izluživog udjela i zbog uske analitičke liste bez prekursora - kaže. To znači da se 27 pojedinačnih uzoraka nije analiziralo svaki zasebno, nego su objedinjeni u tri kompozitna uzorka. Takav pristup može dati sliku prosječnog stanja, ali istodobno može „sakriti“ pojedinačna žarišta s višim koncentracijama. Zbog toga Hackenberger preporučuje da se analiziraju pojedinačni omoti, odnosno pojedinačni uzorci, barem za seriju J, za koju navodi da ima najveći zbroj i najveći udio perfluoroheksanske kiseline.
- Time bi se utvrdilo postoje li žarišta koja kompozit prikriva - objašnjava. Nema dokaza da je riječ o starom onečišćenju vatrogasnom pjenom.
- Odsutnost perfluorooktan sulfonske kiseline u svim uzorcima govori protiv scenarija starog onečišćenja vatrogasnom pjenom i upućuje na materijal novijega postanka - kaže Hackenberger. Ipak, i ovdje treba biti oprezan: iz samog sastava PFAS-a ne može se automatski utvrditi točna starost otpada ili njegov izvor. Riječ je o stručnom tumačenju profila pronađenih spojeva.
Hackenberger pritom ne dovodi u pitanje samu laboratorijsku analizu.
- Analitički dio nalaza unutarnje je dosljedan i aritmetički točan. Prigovori koje iznosim odnose se na opseg ispitivanja i na način tumačenja, a ne na kvalitetu same analize - kaže.
Njegove preporuke zato idu prema dodatnim analizama.
Prije svega, potrebno je pribaviti podatke o pripremi eluata. Bez podatka o omjeru tekuće i krute faze, upozorava, rezultate izražene u µg/kg nije moguće pravilno pretvoriti u koncentracije u vodi, pa se ni usporedbe s propisima i literaturom ne mogu provesti na odgovarajući način. Preporučuje i analizu PFAS prekursora ili ukupnog organskog fluora, kako bi se dobila bolja procjena ukupnog potencijala otpuštanja iz materijala.
Za podzemnu vodu Hackenberger preporučuje ponoviti uzorkovanje piezometra B-1 najmanje tri puta, kako bi se utvrdilo je li izmjerenih 0,2005 µg/L stabilna vrijednost ili je riječ o jednokratnom rezultatu.
Istodobno bi trebalo proširiti mrežu piezometara nizvodno od lokacije kako bi se utvrdilo koliko daleko se proteže eventualni oblak onečišćenja. A postoji i još jedan problem – kako eventualno pročistiti vodu.
- Pri odabiru mjera pročišćavanja ne oslanjati se na granulirani aktivni ugljen. Utvrđeni profil je kratkolančani, a takvi spojevi kroz aktivni ugljen probijaju rano i nepredvidivo. Primjerene su tehnologije ionske izmjene ili reverzne osmoze, uz zbrinjavanje koncentrata - zaključuje Hackenberger.
Prema njegovoj stručnoj interpretaciji, rezultati pokazuju nekoliko važnih činjenica: PFAS je pronađen u sva tri ispitana kompozitna uzorka otpada, materijal ih može otpuštati u vodu, a sličan profil PFAS spojeva pronađen je i u podzemnoj vodi. No istodobno nije dokazano da je upravo taj otpad uzrok onečišćenja podzemne vode. Za takav zaključak potrebno je utvrditi smjer toka podzemnih voda i isključiti druge moguće izvore. Najvažnije je, stoga, da se ispitivanje ne zaustavi na postojećem nalazu. Kako upozorava Hackenberger, sada treba utvrditi koliko je onečišćenje rašireno, odakle dolazi, kamo se kreće i postoji li stvarni put prema izvorima vode koje koriste ljudi.
24sata © 2026
