Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Kada na takvo nepropusno tlo padne velika količina kiše u kratkom vremenu, posljedice su razorne. Gotovo sva voda počinje brzo otjecati po površini
Europa se 2026. godine suočila s jednom od najtežih suša u novijoj povijesti. Višemjesečni nedostatak padalina i uzastopni toplinski valovi spustili su vodostaje rijeka poput Dunava i Rajne na povijesno niske razine, ugrozivši transport robe i prijeteći energetskoj stabilnosti zbog problema s hlađenjem reaktora. I dok se kiša iščekuje kao spas, stručnjaci upozoravaju na opasan paradoks: upravo bi nagle i obilne oborine na isušeno tlo mogle pokrenuti novu, možda i razorniju prirodnu katastrofu – bujične poplave.
Dugotrajna suša i ekstremne vrućine doslovno su ispekle tlo diljem kontinenta. Zemlja postaje tvrda, zbijena i gubi sposobnost upijanja vode. Znanstvenici taj fenomen često uspoređuju s polijevanjem vode po betonu; umjesto da prodire u dublje slojeve, voda se na takvom tlu zadržava na površini i gotovo u cijelosti otječe.
Dodatni problem je takozvana hidrofobnost, pojava pri kojoj organska tvar u isušenom tlu formira vodootporni sloj koji odbija kišu. Bez padalina, vegetacija koja inače svojim korijenjem održava tlo rahlim i pomaže u apsorpciji vode vene i nestaje, ostavljajući površinu potpuno nezaštićenom od siline nadolazećih pljuskova.
Kada na takvo nepropusno tlo padne velika količina kiše u kratkom vremenu, posljedice su razorne. Gotovo sva voda počinje brzo otjecati po površini, stvarajući snažne bujice koje isušena riječna korita i kanale pune u svega nekoliko minuta. Problem dodatno pogoršava činjenica da su se tijekom suše u koritima rijeka nataložile veće količine sedimenta, smanjujući njihov kapacitet za prihvat vode.
Snažno otjecanje uzrokuje i tešku eroziju, odnoseći plodni sloj tla i povećavajući rizik od odrona. Prvi val kiše ispire sve nakupljene zagađivače s poljoprivrednih i urbanih površina, koji se slijevaju izravno u vodotoke i mogu izazvati ozbiljnu ekološku štetu i pomor riba.
Ovaj ciklus ekstremne suše nakon koje slijedi rizik od ekstremnih poplava nije slučajnost, već izravna posljedica klimatskih promjena. Znanstveni podaci pokazuju kako promjenjivi obrasci oborina postaju sve izraženiji, posebno u sjevernoj i središnjoj Europi. Padaline sve češće dolaze u obliku kratkih, ali iznimno intenzivnih pljuskova. Porast globalne temperature ubrzava isparavanje, što dodatno pojačava suše.
Kada kiša napokon stigne, često je toliko silovita da je sasušeni okoliš jednostavno ne može primiti. Europa se stoga mora pripremiti na novu stvarnost u kojoj su suše i poplave dvije strane iste medalje, predstavljajući stalnu i međusobno povezanu prijetnju.
24sata © 2026
