Na svije je prije desetak dana u zagrebačkom Zoološkom vrtu stiglo mladunče patuljastog vodenkonja
FOTO Prizor u Maksimiru koji će vam rastopiti srce! Divlje srce grada dobilo novo pojačanje
Mališan još nesigurnim, ali odlučnim koracima istražuje svoj novi svijet, priljubljen uz brižnu majku koja ga budno prati. Svaki njegov pokret privlači pažnju timaritelja i posjetitelja Zoološkog vrta Grada Zagreba, gdje je prije desetak dana na svijet stiglo mladunče patuljastog vodenkonja, ekskluzivno doznajemo u 24sata.
Iako je malen, već sada pokazuje znatiželju i polako upoznaje prostor oko sebe. Uz majku Inolu provodi gotovo svaki trenutak, ona ga nježno usmjerava, čuva i potiče na prve životne korake. Tiho ga prati, a kada procijeni da treba krenuti dalje, lagano ga pogura i ohrabri da nastavi istraživati.
Njegovi roditelji Otto i Inola u Zagreb su u Divlje srce grada stigli iz Njemačke, a već su se dokazali kao uspješan roditeljski par. Njihova kći Lotta, rođena u zagrebačkom Zoološkom vrtu krajem 2022. godine, danas živi u Sofiji, glavnom gradu Bugarske.
Dolazak novog mladunca posebno je važan jer su patuljasti vodenkonji ugrožena vrsta. Na IUCN-ovu Crvenom popisu imaju status ugrožene vrste (EN), a uključeni su i u Europski uzgojni program (EEP), koji pomaže očuvanju njihove populacije.
- Ponosni smo na njihov uspješan uzgoj. Otto i Inola dobar su par, no njihovo potomstvo potvrda je i naše kvalitetne brige o njima - rekao je Ivan Cizelj, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba.
Inolinu trudnoću, koja traje oko 210 dana, pažljivo su pratili veterinari, kuratorica za sisavce i timaritelji. Svaka nova jedinka ove vrste iznimno je vrijedna, pa je dolazak mladunca izazvao veliko olakšanje i zadovoljstvo među stručnjacima.
- Kada je sve dobro prošlo, odahnuli smo. Od prvog trena kad je mladunče došlo na svijet, majka se o njemu sjajno brine. Stalno je u njegovoj blizini. Čuva ga, ali i podučava životu - rekla je Dijana Beneta, kuratorica za sisavce u Zoološkom vrtu.
Mladunče će prvih šest do osam mjeseci života provesti uz majčino mlijeko, a nakon trećeg mjeseca postupno će početi jesti i krutu hranu. Patuljasti vodenkonji u vodi provode znatno manje vremena od običnih vodenkonja, no i oni imaju posebne prilagodbe za život u vodi. Tijekom zarona mogu zatvoriti uši i nos pomoću 'mišićnih ventila'.
Zanimljivo je i da nemaju znojne žlijezde. Umjesto njih proizvode posebnu ružičastu, uljastu tekućinu koja im štiti kožu od sunca i vjerojatno od infekcija. Upravo zbog te neobične izlučevine nekada se vjerovalo da se vodenkonji "znoje krvlju". U prirodi patuljasti vodenkonji žive u tropskim kišnim šumama i šumovitim močvarnim područjima zapadne Afrike. Hrane se biljem, uglavnom noću traže hranu, a njihova težina može dosegnuti i do 275 kilograma.