Martina Dir, kojoj je lani nakon prometne nesreće dr. Dinko Vidović i njegov tim spasio nogu koja je bila u vrećici, završila je s rehabilitacijom u toplicama. Na sljedeću, devetu operaciju, trebala bi ići početkom jeseni
MARTININ VESELI USKRS
Hrabroj vojnikinji čudom spasili nogu: Sad već šetam i vježbam
Doma sam kod mame u Puli, pa ću za Uskrs uživati u specijalitetima koje će ona spremiti. Nastojim šetati svaki dan, uglavnom uz more, a kod kuće vježbam s utezima kako bih ojačala mišiće, rekla nam je Martina Dir (24), pripadnica Vojnog zdravstvenog središta, koja se dobro oporavlja od čudesne operacije kojom su joj spasili nogu.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Pokretanje videa...
01:03
Medicinska sestra na sljedeću će zdravstvenu kontrolu ići u svibnju.
Podsjećamo, Martina Dir je lani 30. kolovoza teško ozlijeđena vraćajući se sa zadaće na vojnom poligonu “Josip Jović” u Udbini, gdje je radila na osiguranju obuke Vojne policije. Kombi, u kojem je sjedila na mjestu suvozača, kraj Posedarja se sudario s kamionom, a cijeli desni prednji dio kombija bio je smrskan do neprepoznatljivosti.
- 'Samo mi nemoj umrijeti’, ponavljao mi je kolega Mihovil i rekao mi neka ne gledam dolje, a ja sam automatski spustila pogled. Vojna odora bila mi je poderana i vidjela sam kost. Nisam osjećala nikakav bol. Kad sam to pomislila, pala sam u nesvijest. Iduće čega se sjećam jest kako vatrogasci režu lim, a kolega i dalje sjedi pored mene. Nije me napustio niti u jednom trenutku, spasio mi je život. Kad su me izvlačili iz vozila, kost je pala na cestu - prisjetila se Martina dramatičnih trenutaka za list Hrvatski vojnik.
Hitno su je prevezli u zadarsku bolnicu, gdje su joj liječnici postavili vanjski fiksator, koji se koristi kod otvorenih prijeloma noge, te kontaktirali s doktorom Vidovićem iz zagrebačke Klinike za traumatologiju rekavši mu kako je riječ o vrlo teškoj i neobičnoj ozljedi koju oni ne mogu zbrinuti.
- Iznenađujuće, s obzirom na težinu ozljede, pacijentica je bila dobrog općeg stanja. Naime, njezina bedrena kost s koljenom bila je potpuno izvan tijela i dopremljena je s njom u vrećici. Takvo nešto nikad prije nisam bio vidio. Osim što nije imala kost, imala je prijelom patele, sve je bilo otvoreno, kontaminirano i oštećeno. Budući da se nikad nisam susreo s takvom ozljedom, niti mi je to bilo poznato iz literature, nisam znao što učiniti - rekao je dr. Vidović.
- Kost se pacijentici nije mogla vratiti unutra jer je bila inficirana i Martina bi zasigurno dobila sepsu, a jedino rješenje tad bi bila amputacija. Kad bi se kost i dekontaminirala, drugi problem bio je kako kost oživiti i revaskularizirati, dok se kao treći problem postavilo kako reparirati ligamente, uspostaviti kontinuitet ekstremiteta natkoljenice i potkoljenice kako bi se dobio funkcionalan zglob - ističe dr. Vidović.
Liječnički tim na čelu s dr. Vidovićem zato je Martininu bedrenu kost s koljenom pohranio u banku tkiva dok nije osmišljen plan njezina liječenja.
- Taj je korak bio iznimno važan jer je kost bila inficirana, svi su mikrobiološki uzorci bili pozitivni na izrazito patogene bakterije i u banci tkiva kost je trebalo posebnim postupkom dekontaminirati. O ovom slučaju konzultirao sam se i sa stranim klinikama, primjerice njemačkom klinikom za ortopediju i traumatologiju. Oni također nisu imali gotovo rješenje jer se nikad nisu susreli s tako bizarnom ozljedom. Predlagali su da kost vratimo i sve učvrstimo dugačkim čavlom te napravimo artrodezu, no tad bismo ukočili cijeli ekstremitet i pacijentica više ne bi mogla saviti koljeno. To bi za nju bio velik invaliditet. Ta je opcija bila na stolu, no ja sam imao neki drugi plan – pokušati vratiti funkciju koljena i cijelog ekstremiteta. Da bismo u tome uspjeli, morali smo pristupiti multidisciplinarno - objašnjava dr. Vidović.
Zbog toga su osnovali cijeli liječnički tim kako bi do najsitnijeg detalja osmislili operaciju.
- Čekanje do operacije trajalo je 16 dana. Tih 16 dana bila sam spremna na sve. Na kraju sam se pomirila i s amputacijom, bila sam sretna što mi nije ozlijeđena kralježnica. Dan prije operacije dr. Vidović mi je rekao kako je 90-postotna vjerojatnost da ću izgubiti nogu, a samo 10 posto da će noga biti spašena. Budući da mi je na početku govorio kako je ta šansa samo jedan posto, ja sam mu samo odgovorila kako je 10 posto vrlo dobar postotak - rekla je kroz smijeh Martina za Hrvatski vojnik dodavši kako joj je tijekom cijele pripreme za operaciju, uz roditelje, velika potpora bio i zaručnik, inače pripadnik MB Pauci. Operacija je išla vrlo glatko jer ju je, prema riječima dr. Vidovića, liječnički tim odradio “sto puta na papiru i u glavi”. Liječnici su bili spremni i za najlošiji scenarij i za svaki pojedinačni korak isplanirali su moguće rješenje ako nešto pođe po zlu.
- Operacija je trajala malo više od 11 sati, a u jednom trenutku u sali je bilo 15 ljudi – vaskularni i mikrovaskularni tim, ortopedsko-traumatološki tim i drugo medicinsko osoblje. Martina je završila rehabilitaciju u Krapinskim toplicama. Zna da je čeka dugotrajno liječenje, no hrabra djevojka dobro se oporavlja.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
