Predsjednik Milanović i ministar Anušić sukobili se oko nabave oružja. Rasprava vojnih stručnjaka ide u drugom smjeru: 'Takva nabava zahtjeva stalna ulaganja'
Igrarija oko Davidove praćke: 'To je projekt koji godinama traje i dio šireg sustava...'
Rasprava o mogućoj nabavi izraelskog protuzračnog sustava "Davidova praćka" ponovno je otvorila pitanje kako bi trebao izgledati budući sustav protuzračne obrane Hrvatske, pri čemu stručnjaci upozoravaju da je riječ o kompleksnom i dugoročnom projektu koji nadilazi izbor jednog oružja. Podsjetimo, predsjednik Zoran Milanović ranije se usprotivio takvoj nabavi, poručivši da Hrvatska vojska neće sudjelovati u suradnji s izraelskom vojskom, dok je ministar obrane Ivan Anušić uzvratio kako u takvim okolnostima nema smisla ni razgovarati o kupnji sustava. Ipak, iako politički spor traje, rasprava među vojnim stručnjacima ide u drugom smjeru, što Hrvatskoj doista treba.
“Davidova praćka" jedan je od tehnološki najnaprednijih sustava protuzračne i proturaketne obrane srednjeg dometa. Razvijen kao zajednički projekt izraelskog Rafaela i američkog Raytheona, operativan je od 2017. i čini ključni dio izraelskog višeslojnog obrambenog štita. Njegova osnovna uloga je presretanje prijetnji koje se nalaze između kratkog i dugog dometa, dakle onih koje ne pokriva "Željezna kupola", ali ni sustavi poput "Strijele". Riječ je o projektilima dometa od približno 40 do gotovo 300 kilometara, uključujući taktičke balističke rakete, krstareće projektile, bespilotne letjelice, ali i zrakoplove.
Srce sustava čini presretač "Stunner", dvostupanjska raketa koja koristi tzv. "hit-to-kill" tehnologiju. Za razliku od klasičnih projektila s eksplozivnom bojevom glavom, Stunner uništava cilj izravnim kinetičkim udarom pri vrlo velikim brzinama, koje dosežu i više od 7 Macha. Takav pristup omogućuje iznimnu preciznost i značajno smanjuje rizik od kolateralne štete, osobito u urbanim područjima.
Sustav se oslanja na napredni radar EL/M-2084 koji može istovremeno pratiti mnogo ciljeva i upravljati presretanjima u realnom vremenu. Upravo ta sposobnost čini ga posebno učinkovitim protiv zasićenih napada, gdje protivnik lansira više projektila odjednom. Iako se često ističe njegova učinkovitost, prema dostupnim podacima može neutralizirati veliki postotak suvremenih balističkih prijetnji, stručnjaci upozoravaju da nijedan sustav nije svemoguć.
Čak i Izrael, koji ima jedan od najsofisticiranijih obrambenih sustava na svijetu, ne uspijeva presresti sve prijetnje. Umirovljeni general Slavko Barić rekao je da Hrvatska ne bi smjela promatrati "Davidovu praćku" izolirano, već kao dio šireg sustava.
- Potrebna nam je integrirana protuzračna obrana. Jedan sustav štiti određeni prostor ili objekt, ali bez povezivanja s drugim sustavima ne može dati puni učinak - rekao je Barić.
Prema njegovoj procjeni, za ozbiljnu zaštitu ključnih točaka u Hrvatskoj bilo bi potrebno najmanje dvadesetak baterija takvog sustava, uz dodatne sustave kraćeg i duljeg dometa. Također upozorava da se takav sustav ne može uspostaviti preko noći.
- To je projekt koji traje od pet do deset godina i zahtijeva stalna ulaganja i obuku - rekao je Barić. Sličnog je stava i vojni analitičar Marinko Ogorec, koji ističe da nijedna država ne može u potpunosti zaštititi svoj teritorij.
- Ne postoje sustavi koji pružaju stopostotnu sigurnost. Obrana mora biti slojevita i uravnotežena, ali i popraćena sposobnostima odvraćanja - rekao je Ogorec.
Ogorec upozorava i da Hrvatska mora jasno definirati svoje sigurnosne prioritete i potencijalne prijetnje. Naglašava da se obrambeni sustav ne gradi prema globalnim silama, već prema realnom sigurnosnom okruženju, pri čemu ključnu ulogu imaju susjedne države i regionalna stabilnost. U tom kontekstu, naglašavaju stručnjaci, “Davidova praćka” može biti jedno od rješenja, ali ne i jedino. NATO standardi često uključuju kombinaciju različitih sustava, poput NASAMS-a za srednji i Patriota za duži domet.