Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Njegovo jako brzo i promjenjivo kretanje odmah mi se učinilo kao odličan fotografski izazov, a tek onda još bolji motiv, pogotovo uz zalazak sunca, priča nam fotograf Nikola Radovani
Istaknuti fotograf Nikola Radovani snimio je šišmiša u preletu pored svježe opranih medicinskih maski i to bez da se pomaknuo iz naslonjača.
Fantastičan kadar izgleda kao da je zabilježen u nekoj dalekoj zemlji, a ne u splitskom kvartu Lokve. Posebno zato što tu od prije poznatu životinjicu, koju se dovodi u svezu s počinjenjem mutacije koronavirusa, ne možemo tek tako ugledati među dalmatinskim neboderima.
Radovani je imao sreće, talenta i znanja da s balkona stvori umjetnost vrijednu divljenja. Kaže da je kao fotograf ozbiljno shvatio kampanju za ostajanjem kod kuće. Ne ide po terenima, a za to je kriva i pandemija:
- Nemam posla, slikanjem nešto u "home-made" studiju u radnoj sobi. Izašao sam na balon da "uvatin još malo svitla od dana" i tad sam primijetio šišmiša. Njegovo jako brzo i promjenjivo kretanje odmah mi se učinilo kao odličan fotografski izazov, a tek onda još bolji motiv, pogotovo uz zalazak sunca. Slikavanje je trajalo petnaestak minuta. Pregledavajući materijale od kojih je dosta bilo izvan fokusa zbog brzine i nasumičnosti kretanja letećeg sisavca, primijetio sam da sam imao i velike sreće te da na jednom motivu imam i šišmiša i maske za lice na tiramoli - priča nam Radovani. Da stvar bude luđa, fotografije je snimio na manualnom fokusu.
A kolike su uopće šanse za vidjeti šišmiša u urbanoj, naseljenoj sredini i predstavljaju li ikakvu opasnost? Upitali smo Tina Milata, kustosa u Prirodoslovnog muzeja u Splitu.
- Ima ih po gradu, ima ih po Marjanu. Žive u starijim zidovima kuća, u potkrovljima. U sumrak često lete i hrane se kukcima, a sad je došlo toplo vrijeme i napuštaju obitavališta u kojima su hibernirali. Samo u Splitu imamo pet vrsta šišmiša, to su; savijev šišmiš, rani večernjak, mali večernjak, smeđi dugoušan i širokouhi zecoušnjak - objašnjava Milat, a mi razmišljamo kako od sad nećemo izlaziti ni na balkon. Zoolog dodaje da im je životni vijek pet do 20 godina. Nas je više zanimalo mogu li biti opasni za ljude?
- Ugrizom prenose bjesnoću. Vrste koje se hrane krvlju su samo tri (od oko 1300), a te žive u Latinskoj Americi. Najmanji šišmiš na svijetu ima tek dva grama težine, a najveći, zlatoglavi, teži čitavi kilogram - precizira Milat. Veze između šišmiša i koronavirusa nije htio previše komentirati, jer i stručnjaci koji se isključivo time bave još traže odgovor:
- Istraživanja traju. Ne zna se odakle je točno virus potekao, ali činjenica je da ljudi sve više ulaze u ekosustave i staništa životinja koje onda uništavaju. Danas postoje prijetnje od virusa koji su bili daleko skriveni od ljudi, a kako se zadire u prirodu, takve se stvari jednostavno događaju.
24sata © 2026
