News

Komentari 0

Izgubila bitku: Otišla je Ljilja, zaštitno lice oboljelih žena

Izgubila bitku: Otišla je Ljilja, zaštitno lice oboljelih žena

Bitku s rakom je vodila 21 godinu, bolest se vraćala, a ona joj je prkosila osmijehom

Zauvijek je zaspala moja Ljilja. Mnogima je bila inspiracija, meni i više od toga. Voljela je ljude i život, i sve što je činila, činila je strasno i srčano. Sjedim za kompjutorom i čitam njenu posljednju poruku koja kaže: ‘Danas su jako loše vijesti. Nada i volja su još jake. Koristim priliku da ljudima koje volim kažem da ih volim...”, potresna je oproštajna poruka Ivane Kalogjere, novinarke i osnivačice udruge Nismo same, s prijateljicom i članicom udruge Ljiljanom Pranjić (54).

Nakon 21-godišnje bitke s karcinomom koji se uporno vraćao i protiv kojeg se nadljudskim snagama i voljom za životom borila, Ljiljana je izgubila bitku. Bila je zaštitno lice kampanje “Ne odustajem”, koju su pokrenule udruge žena oboljelih od raka - Nismo same, Sve za nju, Europa Donna Hrvatska i Oncoput - no prije svega simbol upornosti u borbi protiv raka.

’Čekaju nas njene šalice’

- Ljilju sam upoznala na rođendanu zajedničke prijateljice, taman u vrijeme kad sam osnovala udrugu. Poslije smo se našle na kavi, ispričala sam joj za svoje planove, kojima se oduševila, baš kao što se oduševljavala svime u životu. Bila je nevjerojatno duhovita, pozitivna, puna ljubavi i snažna. Dobila je našu člansku iskaznicu broj šest i bila jako sretna što može pridonijeti. Bome i jest, jako puno - priča Kalogjera. Ljiljana je, dodaje, bila najbolji promotor njihovih kampanja, između ostalog projekta kojim se iz donacija osigurava besplatan prijevoz ženama koje moraju na onkološku terapiju.

- Nije bilo niti ima ikog u udruzi tko je toliko i tako srčano pozivao ljude da doniraju, kao što je to činila Ljilja. I sama je stalno donirala, kupovala naše proizvode te ih poklanjala prijateljima i obitelji. Slikala se u našim majicama, smatrala je da doniranje oplemenjuje ljude i da je kod nas ideja donatorstva nedovoljno razvijena - priča Ivana. Ljiljana je, kaže, donirala i za uređenje novog prostora udruge, a kupila im je i šalice za kavu, kako bi nešto ostalo nakon nje, za uspomenu.

- Nažalost, nismo stigle popiti kavu iz tih šalica, htjele smo to učiniti s Ljiljom. Šalice su oprane, a kava će biti popijena u Ljiljinu čast - nastavlja u suzama Ivana dodajući kako je za početak prosinca planirana i nova humanitarna akcija udruge Nismo same kojom se prikuplja novac za prijevoz žena na terapiju. Bit će posvećena Ljiljani i gospođi Boženi Dujmović, također nedavno preminuloj članici. I ona je, priča Kalođera, bila predana promociji rada udruge, čije je narukvice često kupovala medicinskim sestrama i liječnicama u bolnici. Tamo je i preminula, s narukvicama na rukama.

Poželjela ljiljan na grob

Ljiljana je iz bolničke postelje pisala brojne svoje crtice.

- U tim je bolničkim crticama pisala duhovito, ali i vrlo dirljivo opisujući brigu medicinskih sestara. Zadnja poruka koju mi je poslala, a u kojoj se i dalje bori, govori sve o Ljilji - tužno će njena prijateljica Ivana, koja se i sama borila s karcinomom i osnovala udrugu za pomoć ženama. Ljiljana je, dodaje, bila velika inspiracija brojnim ženama. Samo unatrag šest mjeseci umrla je, zajedno s Ljiljanom, 21 članica - žene koje su preko udruge koristile uslugu pomoći u kući, gerontodomaćice. U manje od četiri godine, kaže Ivana, umrlo je i 30 žena koje su koristile uslugu besplatnog prijevoza.

- Ljiljana mi je poslala poruku sa željom da joj na grob donesem jedan ljiljan, što ću u četvrtak i učiniti - potresno će Ivana. Ispraćaj je na Krematoriju u četvrtak u podne, a Ljiljina je želja bila, napisao je njezin prijatelj, sociolog i kolumnist Bruno Šimleša, da se, umjesto cvijeća, taj novac uplati za njene voljene udruge Sve za nju i Nismo same.

Najčitaniji članci