Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
28 komentara

'Je li ovaj otok zadnje utočište vraga? Bože, ne želim umrijeti'

Antropolog T. N. Pandit koji je ranije pokušavao stupiti u kontakt s Sentinelcima kaže kako ga nisu pokušali ozlijediti niti ubiti, ali da je uvijek znao kada se treba povući

Foto: YouTube
28 komentara

Amerikanac John Chau (27) je htio pokrstiti Sentinelce, a oni su ga zasuli strijelama i ubili. Chau je bio misionar i član organizacije „The Way“. Washington Post je sada dobio njegov dnevnik koji im je ustupila Johnova majka. Dnevnik je ostavio lokalnim ribarima prije nego što je krenuo pokrštavati pleme. Nnapisao je da je njegovo putovanje po nalogu Boga. 

- Gospodine, je li ovaj otok zadnje utočište Sotone u kojem nitko nije čuo za tvoje ime ili nije niti imao šanse čuti za njega - napisao je u dnevniku. Chau je izgleda bio svjestan da se prema indijskih zakonima ne smije približavati teritoriju Sentinelaca. 

- Bog nas je sakrio od obalne straže koja patrolira oko njihovog teritorija - napisao je.

'Bože, oprosti ljudima koji će me pokušati ubiti, pogotovo ako im uspije'

Na kraju dnevnika se pita da li bi se trebao vratiti na otok. 

HTIO IH JE POKRSTITI Pleme ubilo misionara: 'On je naš mučenik, sad je s Bogom'

- Vjerujem da živ mogu napraviti više korisnih stvari, no Bože u tebe se uzdam bez obzira na to što će se dogoditi. Bože, ne želim umrijeti - napisao je prije posljednjeg putovanja. Bio je svjestan da se izlaže opasnosti.

I TAKO ŽIVE VEĆ 30.000 GODINA Misteriozno pleme: Vole orgije na plaži, a strance uvijek ubiju

- Promatram zalazak sunca i predivan je. Pitam se da li je to posljednji koji ću vidjeti. Bojim se. Bože, oprosti ljudima na tom otoku koji će me pokušati ubiti, pogotovo ako im uspije - napisao je John u dnevniku.

Budući da je pleme jako nepovjerljivo prema strancima i da je zabranjeno prilaziti otoku ne zna se kako će vlasti izvući Johnovo mrtvo tijelo. U subotu se policija približila otoku na 400 metara, ali se vrlo brzo povukla. Pretpostavlja se da na otoku danas živi 150 ljudi. Samo onima koji ih pokušaju fotografirati prijeti kazna od tri godine zatvora, piše Bild.   

OPASNOSTI SENTINELA Goran je vidio otok smrti: Tko ode na njega, taj se ne vraća...

'Oni su zapravo miroljubiv narod i samo brane svoju zemlju'

Sentinelci su narod koji žive na otoku Sjeverni Sentinel u Bengalskom zaljevu. Govore sentinelski jezik koji nije klasificiran. Bave se lovom i skupljanjem plodova. Od 1967. godine indijske su vlasti pokušavale stupiti u kontakt sa Sentinelcima, a te je "kontaktne ekspedicije" predvodio antropolog T. N. Pandit.

Foto: TN Pandit U pitanju su bili planirani posjeti te su plemenu ostavljali "darove", primjerice kokosove orahe te ih tako pokušavali privoljeti na komunikaciju i promijeniti njihov neprijateljski stav prema drugima. Taj je program ugašen 1990-ih godina nakon što je par agresivnih susreta završilo tragično. Nekoliko je ljudi ubijeno. Godine 2006. Sentinelci su ubili dva ribara koji su nezakonito lovili ribu u blizini otoka. Zadnja žrtva je John Allen Chau.

Pandit koji danas ima 84 godina kaže da su Sentinelci zapravo miroljubiv narod i da ih se ne treba bojati. 

- Dok smo pokušavali stupiti u kontakt s njima, prijetili su nam no nikada nas nisu ozlijedili niti ubili nikoga. Kada bi postali jako uznemireni, mi bi se povukli. Oni su samo branili svoju zemlju - kaže Pandit. 

'Mladić je bio previše uporan i ti je platio životom'

- Žao mi je smrti mladog čovjeka, ali je pogriješio. Imao je šansu spasiti se, ali je bio previše uporan i to je platio životom - kaže Pandit o ubijenom Johnu. 

NI POLICIJA NE MOŽE NA SENTINEL Došli po tijelo misionara, ali ih dočekali s otrovnim strijelama

Prisjetio se i svoje misije. 

- Pomak smo napravili 1991. godine. Nije nam bilo jasno zašto su nam baš tada dozvolili da im priđemo no izašli smo iz čamaca i stajali smo u vodi do vrata i nosili im kokosove orahe i druge darove. No ipak nam nisu dozvolili da zakoračimo na otok. Nisam se bojao da će nas napasti, ali sam uvijek bio oprezan. Članovi tima su pokušali komunicirati s njima, ali nismo mogli razumjeti njihov jezik. Jednom prilikom kada sam ima davao kokosove orahe malo sam se odvojio od ostatka tima. Jedan je dječak napravio čudan izraz lica i izvadio je nož te mi vrlo jasno signalizirao da nisam dobrodošao. Odmah sam se povukao. Mi smo u toj situaciji bili agresori i pokušavali smo ući na njihov teritorij. Trebamo poštivati njihovu želju i ostaviti ih na miru - rekao je Pandit. 

 

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message