Kakav Jadran, imamo mi svoje podravsko more. Lijepo je i zimi

Jadransko more? Super je, volimo ga, ali nam se ne da do tamo voziti. Zaustavili smo se ovdje, unajmili kuću i jako nam je lijepo, uživamo u jezeru, kaže nam nizozemska obitelj Sturk, otac i kći koje smo zatekli na hrvatskom Balatonu - jezeru Šoderica pored Koprivnice. Na sat i pol od Zagreba, i samo 400 metara od Drave i granice s Mađarskom, Šoderica je “podravsko more”, zahvaljujući kojemu se na pravo more odavde ni ne mora.

- Ma kakvo more, ovo je naš Jadran - smiju se dvije žene koje pred našu kameru ne žele, ali kažu da ovamo na kupanje dolaze često, iz Koprivnice su. Ima tu, međutim, i Mađara, draža im je Šoderica, veličine kilometar i pol četvorni, od puno većeg Balatona, nekima od njih je i puno bliža. Ima tu i Nijemaca, Nizozemaca, na Šoderici se govore svi jezici svijeta, mnogim je turistima otkriće. I nama je bila.

Tirkizna, čista voda, temperatura joj za kupanje taman, požalili smo što na reportažu, osim bloka i olovke, nismo ponijeli i kupaći kostim.

- Pođite s nama hraniti ribe - zove nas Antun Marić iz Đurđevca, koji ovamo često dolazi u ribolov.

No svoj budući ulov - soma, šarana, smuđa ili amura - Antun redovno i hrani, ovaj put im nosi kukuruz. Usred jezera je izdignut sprud, na kojemu ribiči mogu stajati i strpljivo čekati ulov. Šoderica je jezero nastalo prije otprilike 150 godina vađenjem šljunka, odnosno šodera. Od tuda joj i ime. Sa svakom lopatom šljunka više, i jezero je bilo veće, raste i danas jer se šoder i dalje vadi iz njega. Voda dopire iz dubina Drave i puni jezero, a sloj šljunka, na nekim dijelovima debeo i 15 metara, prirodni je pročistač vode, prirodni filter jezera.

Ovo je bilo jedno od prvih eksploatacijskih područja šljunka i pijeska u sjevernoj Hrvatskoj i južnoj Ugarskoj. Zemljište na kojem je danas jezero pripadalo je vlastelinstvu grofova Inkey iz Rasinje i u početku se šljunak vadio lopatama, ručno. Kad je u promet 1870. puštena pruga, eksploatacija je pojačana, početkom 20. stoljeća još i više jer se posao sad obavljao uvođenjem parnog bagera. U to vrijeme na Šodericu stiže i prvi turizam. Između kolosijeka pruge i istočnog dijela Šoderice postavljena je drvena baraka s nekoliko svlačionica i gostionicom, a 1912. godine Šoderica postaje najljepše kupalište ovog dijela Hrvatske. Stare fotografije koje nam je ljubazno ustupila Knjižnica i čitaonica “Fran Galović” Koprivnica svjedoče tim vremenima. Na jezeru je 1929. organiziran i izbor najljepše djevojke Šoderice, Miss Šoderice, a nakon Drugog svjetskog rata ovdje se grade vikendice, odmaralište, moteli, trgovine, restorani... Devedesetih je puno toga zatvoreno, Šoderica turistički stagnira, no u zadnje vrijeme ponovno postaje zanimljiva domaćim i stranim gostima, vikendom pogotovo.

- Imali smo fišijadu, redovno nam dolazi i Kerekesh Teatar, ali sve je to puno manje nego što je nekad bilo! Imali smo vlak, vozio je do same Šoderice, vozio je i autobus, sad više ni toga nema. Nemamo ni dućan - govori nam Franjo Culek, tu domaći, zatičemo ga u gostima obitelji Šunjić iz Križevaca.

Šunjići su tu vikendaši, Culek stalno nastanjen. U naselju stalno živi osamdesetak ljudi, kaže nam.

- Kad sam otišao u mirovinu, rekao sam ženi da idem na Šodericu - smije se gospodin Culek, glavom i bradom ribič od formata.

Ne priča nam ribičke priče, već pokazuje fotografije s ulovom amura, soma... Ima se čime pohvaliti.

SPAS OD VRUĆINE FOTO Evo kako se mještani hlade na paklenim vrućinama u Šoderici i Čingi Lingi

Šunjići se prisjećaju 70-ih i 80-ih, kad je ovdje bilo najživlje.

- Bili smo prvi u plesnom natjecanju 1976. - pričaju kroz smijeh.

Kažu nam da je ovo raj na zemlji, a posebno za umirovljenike.

- Živimo u Križevcima, nije to veliki grad, ali je ipak asfalt. Ovdje je puno lakše i ljepše ljeti. Znamo doći i zimi, naložimo peć i uživamo. Ljeti se kupamo redovito, naravno - kažu Blaž i Vesna Šunjić.

Bude se uz pjev ptica, ne bi to mijenjali ni za što na svijetu, zaključuju.

- Nema do svježe ribe na tavi, onako na brzo - sretno će gospodin Blaž.

Dubina jezera je od dva do čak dvadeset metara, i jako je ugodno za kupanje - kaže nam Slovenka Katja Šivic Radikovič, koja ovamo dolazi godinama.

Čudi se što nismo ponijeli kupaći, zar nismo znali kamo dolazimo, pita nas u čudu...

- Kad sam bila mala, iz vlaka bi na Šodericu vikendom izlazile horde ljudi, bilo je to super - kaže nam jedna od kupačica, domaća.

Uz jezero se, kilometar i pol duga, pruža lijepa šetnica, uz nju lijepe male vikendice, nema ovdje ni traga kakvoj megalomanskoj gradnji, kao na Jadranu. Sve je tu po “špagici” i po mjeri okoliša - umjereno, lijepo, jednostavno.

A budući da svi ovdje hvale svog smuđa, šarana, a bogami i amura, morali smo i mi probati domaću ribu, potonji nas je najviše zanimao. Restoran “Dim Doro” uz šetnicu jezera, jedini ovdje, spravlja različite slatkovodne ribe, na meniju imaju i “bakin i dedin fiš”, drukčiji je od slavonskog.

- Otvorili smo prije godinu dana i većinu gostiju čine nam Mađari. Vikendom je puno, i jako zanimljivo - kaže Matej Dobrić, brat vlasnice restorana.

Učitelj je kemije koji se zasitio zbornice pa dao u ugostiteljstvo. Objašnjava nam kako je amur sličan šaranu, ali se hrani isključivo biljem, vegetarijanac je i vegan.

- Šaran je svejed, a amur isključivo na biljnoj prehrani. U Šodericu i jest ubačen iz tog razloga, da drži pod kontrolom rast rese, jezerske trave - kaže Dobrić.

Svoj fiš ovdje prave od amura i šarana, kuhaju ga na temeljcu od šarana, soma i amura, gušći je od slavonskog. Njega ćemo probati sljedeći put, kad obavezno dolazimo s kupaćim u torbi.

- Lijepo je ovdje vikendom, a najveća gužva u rano ljeto, tijekom lipnja, sad su ljudi već na moru. Ovoga je lipnja baš bilo vruće i Šoderica bila jako posjećena - govori nam gospodin plivač.

Kaže da se čistoću vode kontrolira dvaput godišnje i da unatrag dvadeset godina, koliko dolazi u svoju vikendicu, nije bilo lošeg rezultata.

- Šoder je čudo, najbolji pročistač vode. Toliko je čista da bi je se moglo i piti, jedino što, koliko je meni poznato, ima jako puno željeza - smije se.

Govori nam i kako je 2023. ovdje bila velika poplava, Drava je digla i podzemne vode ispod jezera, koje se podiglo sve do kuća, puno je njih bilo poplavljeno.

- Tih sam dana shvatio koliko je priroda jača od nas. Nasipavali smo teren, radili zečji nasip, uzalud, voda je prodirala i išla dalje, bilo je jako teško svima nama - zaključuje čovjek.

I doista, protiv prirode se ne može - ponekad se naljuti zbog svega što smo joj napravili, no puno češće nas nagrađuje - ovakvim ljepotama.