Zatvorenici Attice, kaznionice američke države New York, nisu više mogli živjeti u neljudskim uvjetima pa su se odlučili na pobunu. Zatvor je bio namijenjen za 1200 ljudi, a tamo ih je bilo 2225 zatvorenika
ZATVORSKO KRVOPROLIĆE
Krvava pobuna u Attici: 'Htjeli su masakr i masakr su dobili...'
To bio najkrvaviji jednodnevni susret između Amerikanaca još od Građanskog rata - napisalo je posebno o povjerenstvo za Atticu u izvještaju nakon što je završila najkrvavija od svih zatvorskih pobuna u povijesti.
Naime, na današnji dan 1971. godine završila je pobuna u američkom zatvoru Attica, u kojoj je poginulo 43 ljudi. Zatvorenici su tražili poboljšanje životnih uvjeta, bolju medicinsku skrb kao i politička prava. Tražili su da se smanji broj ljudi u zatvoru jer ih je bilo čak 1000 više nego što dozvoljavaju normali uvjeti. Žalili su se što imaju pravo na samo jedno tuširanje tjedno i samo jednu rolu toaletnog papira po osobi na mjesec.
Zatvor Attica otvoren je 1931. godine tijekom godina je postao pretrpan, pravila su bila iznimno stroga, a kazne su često bile hirovite. Nitko nije znao kako će ga kazniti čuvari ili uprava zatvora čak za i najmanje prijestupe.
Zatvorski čuvari bili su većinom bijelci iz ruralnih sredina države New York, a velika većina zatvorenika bili su crnci i Portorikanci što je dovelo do tenzija po rasnoj osnovi.
Vodstvu zatvora, smještenog u gradiću Attica u blizini New Yorka, nije padalo na pamet udovoljiti zatvorenicima. Ignorirali su ih i političari kojima su zatvorenici pisali i tražili humanije uvjete.
Naoružana Nacionalna garda provalila u zatvor
Nakon pokušaja da dođu do svog cilja mirnim putem, 9. rujna u ranim jutarnjim satima pobunili su se. Čak 1000 od 2200 tadašnjih osuđenika otkazalo poslušnost zatvorskim vlastima, zauzelo dio zatvora i uzelo oko 42 čuvara za taoce.
Vlasti na čelu sa tadašnjim njujorškim guvernerom Nelsonom Rockefellerom su tijekom višednevnih pregovora pristali na sve osim amnestije za kaznena djela počinjena prilikom same pobune. Odbijanje tog zahtjeva je radikaliziralo dio zatvorenika, koji je zaprijetio kako će likvidirati taoce.
Nelson Rockefeller je stoga odbio otići u zatvor i izravno pregovarati sa zatvorenicima. Nije htio popustiti i strašno se ražestio pa je nakon četiri dana odobrio akciju nasilnog gušenja pobune.
Angažirao je Državnu policiju i Nacionalnu gardu koji su naoružani provalili u zatvor.
Vlasti jesu ponovno zauzele nadzor nad kaznionicom, ali je u krvavom okršaju ubijeno 33 zatvorenika i 10 talaca.
U 9 sati i 46 minuta policija je najprije bacila suzavac u dvorište i otvorila dvominutnu vatru. Koristili su i sačmarice koje su dovele do ranjavanja i ubojstva talaca i zatvorenika koji nisu pružali otpor.
Kasnija je istraga pokazala da su sve smrti osim tri bile uzrokovane pucnjima iz oružja pripadnika policije i Nacionalne garde.
- Apsolutno svako utvrđeno pravilo oružanog napada nije poštovano i to namjerno. Htjeli su masakr. To su htjeli i to su dobili, pričala je svojevremeno odvjetnica zatvorenika Elizabeth Fink.
Mučenja i iživljavanja nad zatvorenicima
Pravi pakao za zatvorenike je počeo tek nakon što je pobuna ugušena. Prije nekoliko godina sudac Bernard Meyer koji je vodio istragu o događajima u danima nakon gušenja pobune objavio je dokumente u kojima stoje priče zatvorenika i vojnika o nasilju kojem su svjedočili.
Jedan vojnik ispričao je da je vidio čuvare kako tuku zatvorenika na nosilima, vidio je zatvorskog liječnika kako povlači zatvorenika s nosila i udara ga nogom u trbuh.
James Watson, također vojnik, vidio je zatvorenike kako trče špalir, a jednom prilikom vidio je čak sedmoricu čuvara kako tuku jednog zatvorenika.
Zatvorenik Jacques Roberts ispričao je da su ga premlaćivali palicama, da mu je jedan od čuvara izbio nekoliko zuba te da su ga čuvari tukli kundacima dok je klečao.
Robert Jenks, koji je radio kao liječnik u obližnjoj bolnici, došao je nedugo nakon podneva 13. rujna u zatvor. Ostao je šokiran onim što je tamo vidio. Vidio je jednog zatvorenika s teškim ozljedama oko rektuma, a tek naknadno je saznao da su rane zadane razbijenom staklenom bocom.
Dobili odštete nakon 30 godina
Gotovo nitko u SAD-u nije znao za sve te zločine nakon gušenja pobune. Suđenje je trajalo desetljećima, a tek 1997. godine dosuđena je odšteta zatvorenicima.
Na prijelazu stoljeća država New York morala je isplatiti 8 milijuna dolara zatvorenicima, a 2005. godine isplaćeno je zatvorskim čuvarima i njihovim obiteljima 12 milijuna dolara.
Međutim, zbog uvjeta sudske nagodbe, New York nikad neće morati priznati krivnju za zločine, nikad neće morati priznati da su policajci ubijali zatvorenike, nikad neće morati priznati da su policajci mučili zatvorenike...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
