Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Kuća mi je uništena. Više ne mogu živjeti uz stotine šišmiša

SUSTAV JE IGNORIRA: Branka Koralija (63) već četvrtu godinu čeka reakciju institucija. Sama ne smije dirnuti životinje jer će je kazniti. Šišmiši su, naime, zaštićeni

Foto: Pixsell/kombo
107 komentara

Kuća mi je uništena. Nitko ih i dalje nije uklonio, govori nam očajna Branka Koralija (63) iz Kraljeve Velike. U 40-ak kvadrata njezine drvene kućice kraj Lipovljana u jednom je trenutku živjela kolonija od 400 šišmiša. O tome smo pisali lani u lipnju, kad su nam iz Ministarstva zaštite okoliša poručili kako traže rješenje.

- Nitko mi se nije javio iz institucija. Moje stanje je loše, oboljela sam od svega, od stresa. Nesnosan je smrad u kući. Bojim se zaraze - govori nam Branka. Dodaje kako se nakratko broj šišmiša u drvenim procijepima, zidovima i na tavanu smanjio.

- Da, neki od njih su otišli u proljeće ove godine, a onda ih je u srpnju došlo još 150 novih - govori nam. Opet je zatvarala rupe kroz koje su ulazili u kuću i počela piti tablete za smirenje. Kaže da više ne može.

- Već četvrtu godinu živim s njima. Trudim se svim silama da ne izgubim razum - tužno kaže. Drvenu kuću je kupila prije šest godina. Htjela je starost provesti u miru, u prirodi, a onda je u proljeće 2013. godine primijetila prve šišmiše.

- Posvuda sam tražila pomoć. Razgovarala sam s vatrogascima, s ljudima s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, iz udruge za zaštitu šišmiša, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo... Sve je došlo i do Državnog zavoda za zaštitu prirode te Ministarstva zaštite okoliša. Nebrojeno sam ih puta zvala i slala im razne zahtjeve, ali mi na njih nisu odgovarali. Šišmiši su zaštićeni i njima ovako velika kolonija od oko 400 jedinki mnogo znači - pričala nam je Branka još prošle godine. Pomoć su joj obećavali od jeseni do jeseni jer šišmiše se ne smije dirati u vrijeme kad imaju mlade i kad hiberniraju. Teče već četvrta jesen, ali pomoć još nije stigla.

- Ma ja njih već poznajem. Znam kad će biti bučniji, kad tiši. Reagiraju na ‘iš, iš’. Stanje se kao list kako bi se provukli kroz te uske procijepe. S druge strane, u samoobrani se napušu kao guma - govori Branka.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message