HDZ-ovci režu iskaznice. Je li Hasanbegović prerezao svoju?

Prije godinu dana u izbornoj noći slavili su ne baš uvjerljivu pobjedu Domoljubne koalicije na koljenima, u deliriju lijepeći člansku iskaznicu na znojno čelo.

Danas, nakon uvjerljivije izborne pobjede i formiranja Vlade, nezadovoljni članovi HDZ-a protestno režu članske iskaznice i time se naveliko hvale na društvenim mrežama.

Zato što u novoj HDZ-ovoj Vladi više nema Zlatka Hasanbegovića.

Ne znamo je li svoju člansku iskaznicu izrezao Branko Tunić, zvijezda prošlog dočeka izbornih rezultata, onaj velikan koji se u izbornom stožeru valjao po podu i euforično ljubio hrvatsku zastavu, ali je sigurno da će mnogima ta članska iskaznica faliti kad se budu sutra grebali za radno mjesto po stranačkoj liniji.

Srećom, za ministarsko mjesto u HDZ-ovoj Vladi ne moraju se brinuti: tamo već sjede ljudi koji su svoju člansku iskaznicu odavno bacili u smeće.

Sve za Hasanbegovića

Uglavnom, bijesni hadezeovci vrlo su jasno pokazali što misle o svojoj Vladi. Oni bi se radije odrekli i premijerske funkcije, i uvjerljive izborne pobjede, i komforne saborske većine, samo za ministra Zlatka Hasanbegovića. 

Bez njega, ova Vlada za njih naprosto nije dovoljno desna. Ili domoljubna, kako si znaju tepati. Ili dovoljno hrvatska. 

Za njih, jedan čovjek čini razliku. 

Ne čini je ni Miro Kovač, ni Bernardica Juretić, ni Predrag Šustar, ni Josip Buljević, pa čak ni Tomislav Karamarko zbog čijeg izbacivanja iz Vlade, a onda i rušenja sa čela HDZ-a, nisu ovako demonstrativno rezali iskaznice.

A razliku, onu pozitivnu, ovoga puta ne čine ni šatoraš Tomo Medved, ni liječnik s Pavelićeva groba Milan Kujundžić, ni ideolog konzervativne desnice Davor Ivo Stier, ni legendarni, prisilno umirovljeni general Damir Krstičević, ni Lovro Kuščević koji diže telefon uz "Hvaljen Isus"...

Gnjev pravednika

Nitko od nabrojanih nema toliku težinu u očima hadezeovih pobunjenika, baš kao što ti pobunjenici nisu prstom mrdnuli na čistku ostalih Karamarkovih klerikalnih i desničarskih kadrova, kao ni na odstrel samog Karamarka.

Čak ni pomirljive poruke Milijana Brkića ne mogu stišati taj gnjev.

A ne može ih neutralizirati niti naglašena skepsa liberalne ljevice koja smatra da ova Plenkovićeva vlada i nije baš previše umjerena, neovisno o micanju Hasanbegovića.

Za njih je Nina Obuljen, inače dugogodišnji kadar HDZ-a, samo "smokvin list" namijenjen kamufliranju desničarskih i konzervativnih akvizicija u Vladi.

Uglavnom, desničarima nova Vlada nije dovoljno desna, ljevičarima nije dovoljno lijeva. Čini se da je diplomat Plenković točno pogodio omjer.

Desnica na lancu

Recimo, u usporedbi s Ivom Sanaderom, kojega desnica sad izvlači kao batinu kojom bi mlatila po premijerovih leđima, Plenković je u svoju Vladu nakrcao pun više konzervativaca. Sanader je imao Andriju Hebranga i Ivicu Kirina, ali oni su većinu mandata bili mirni k'o bubice.

Bio je miran čak i Darko Milinović, čovjek koji se vezao lancima u znak prosvjeda za Mirka Norca.

Premijer Sanader desnicu je "držao na lancu" i podalje od Vlade. Kako će se prema desnici - i desničarima - postaviti Plenković?

Jer, moglo bi se reći da je i Zlatko Hasanbegović svojevrsni HDZ-ov "smokvin list" iza kojeg se valja nastavak konzervativne revolucije, ali drugim sredstvima. 

Definitivno manje militantnim.

Hasanbegovićev duh još živi

Pored toga, ne zaboravimo da se i sam Hasanbegović, Plenkovićeva žrtva i ikona pobunjenih hadezeovaca koji su na njegovu oltaru žrtvovali čak i članske iskaznice (iako Hasanbegović svoju ljubomorno čuva), tijekom ministarskog mandata uporno trudio pobrisati sve svoje mrlje iz povijesti.

Reterirao je u vezi fašizma i ustaštva, osudio ustaške zločine (ali ne i režim), odlazio u Jasenovac, gurao se na proslave srpske zajednice, poručivao da Hrvatska nije sljednik NDH... Činio je sve da ostane ministar i da ne ugrožava svoj politički status, pa i egzistenciju.

A onda, Plenković se odrekne Hasanbegovića, pa zatim u svom prvom premijerskom obraćanju u Hrvatskom saboru ponovi njegovu tvrdnju kako je moderna Hrvatska nastala na temeljima Domovinskog rata 1991.-1995. godine. 

Bez spomena antifašizma, onog apostrofiranog u preambuli hrvatskog Ustava.

I možda Hasanbegovića nema u Vladi, ali njegov duh je oživio u Plenkovićevu govoru.

I možda Hasanbegovića nema, ali njegov posao mogao bi se nastaviti u drugim resorima ove Vlade. Primjerice, u školstvu i znanosti.

Ova Vlada, dakle, neće biti militantno desna, ali neće biti ni pretjerano umjerena. Bit će to konzervativizam s nacerenim licem.

Ostale kolumne Tomislava Klauškog potražite na Facebooku